Problem vanjskog duga ne treba ignorirati, ali najčešće korišteni indikatori poput udjela vanjskog duga u BDP-u zemlje (koji je u nas na razini 85,5 posto) sami po sebi ne mogu dati odgovor na pitanje je li zemlja prezadužena, kao ni na to prijeti li joj financijska kriza. O financijskoj ranjivosti na moguće poremećaje više govore pokazatelji ročnosti inoduga, odnosno o udjelu kratkoročnog duga te njegovoj pokrivenosti rezervama, a Hrvatska po tom kriteriju stoji dobro. U tom smislu problem inozemne zaduženosti Hrvatske ponajprije se smješta u okvir srednjeg roka. U tim okvirima pak valja naglasiti i da je najlošiji indikator vanjskog duga Hrvatske njegov omjer u odnosu na izvoz.

Financijska ranjivost
Spo-menuti naglasci dio su jučer predstavljene analize “Vanjski dug: gdje prestaje oprez i počinje strah”, koja bi se mogla shvatiti i kao odgovor na ton i način na koji se godinama intrigantna domaća tema unazad nekolilo tjedana vratila u novinske naslove. Analizu je za Hrvatsku udrugu banaka (HUB) izradila tvrka Arhivanalitika, a predstavio ju je Velimir Šonje. Tom prilikom istaknuto je da problem vanjskog duga valja promatrati u kontekstu ukupne ekonomije. Ukratko, vanjska zaduženost je posljedica i izvedenica, a odgovore treba tražiti u konkurentnosti realnog sektora i vođenju fiskalne politike. Udio ukupnog vanjskog duga u BDP-u strukturni je pokazatelj koji zavisi o veličini gospodarstva, dostignutoj razini razvoja te financijskih integracija. Osim što iz toga proizlazi da sam po sebi nije a priori negativna pojava, on zapravo malo govori o neposrednoj ranjivosti na financijske poremećaje i krize. Usporedbe tog indikatora zaduženosti s državama različitih veličina te političkog, gospodarskog i financijskog trenutka (poput nedavnih prizivanja država jugoistočne Azije 1997.) promašene su, kaže Šonje. Tako usporedni podaci analize (60-ak zemalja) pokazuju da se najniži omjeri vanjske zaduženosti susreću u nekim velikim i najmanje razvijenim gospodarstvima, a najveći u razvijenim ekonomijama koje su potpuno uključene u globalizacijske procese. Hrvatska se pak omjerom vanjskog duga i BDP-a pokazuje kao tipična mala europska zemlja u razvoju koja ni po čemu zapravo ne odstupa od sličnih zemalja.Za procjenu mogućih financijskih teškoća važniji su indikatori financijske ranjivosti, kod kojih pak važniju ulogu ima ročnost, odnosno udio kratkoročnog inoduga. Prema postotnom udjelu kratkoročnog duga u ukupnim deviznim likvidnim sredstvima središnje banke i poslovnih banaka Hrvatska ima najmanju kratkoročnu ranjivost u regiji, kaže Šonje, a u odnosu na neto međunarodne rezerve udio kratkoročnog inoduga Hrvatske (56 posto) na pola je puta do kritičnog praga.

Fiskalna disciplina
Najslabiju kariku u tim usporedbama daje razina vanjskog duga Hrvatske u odnosu na izvoz, koja je natprosječno visoka. To je, međutim, više problem slabosti izvoza hrvatskog gospodarstva i nedostatnih ‘greenfield’ izravnih stranih ulaganja, odnosno nešto kasnije otvorenim integracijskim procesima i s njima povezanom pristupu hrvatskih poduzeća na integrirano europsko tržište. Zbog svega navedenog Šonje je mišljenja da i u sprječavanju financijske ranjivosti ključnu ulogu imaju fiskalna disciplina te strukturne i institucionalne reforme s ciljem povećanja konkurentnosti gospodarstva.