Mostarski Aluminij, koji je pretrpio ratne štete od oko 140 milijuna američkih dolara, jedno je od rijetkih velikih poduzeća u BiH koje je potpuno obnovilo proizvodnju. Prije rata u Aluminiju, bez tvronice glinice, radilo je 2250 radnika, a godišnja proizvodnja je bila 92.000 tona aluminija. Poslijeratnom obnovom i moderniziranjem proizvodnje sada radi 900 radnika, a proizvodnja je 130.000 tona. Poduzeće je uz svoju osnovnu prozvodnju pokrenulo i proizvodnju grožđa i vina, voća, uzgoj ovaca i ribe. Za agrarnu proizvodnju, u kojoj rade stariji radnici i radnici s profesionalnim oboljenjima, ima na desetke hekatara nasada raznog voća, stada od po nekoliko tisuća ovaca itd. Početkom godine menadžment Aluminija postigao je dogovor s predstavnicima Vlade Federacije BiH o privatizaciji 88 posto vlasništva poduzeća. Natječajni je proces pri kraju pa smo generalnog direktora Aluminija Miju Brajkovića upitali kako ocjenjuje obvezujuće ponude pristigle za preuzimanje 88 posto Aluminija. “U prvim neobvezujućim ponudama javilo se osam ponuđača od kojih je Komisija za privatizaciju Aluminija izabrala četiri najbolje ponude. One su sve od svjetski poznatih proizvođača aluminija i od te četiri komisija je izabrala najbolju ponudu, onu konzorcija koji predvodi švicarski Glencore. Sva četiri obvezujuća ponuđača dostavili su izuzetno dobre uvjete koje zadovoljavaju nas i Federaciju BiH. Mislim kako je najbolje otvoriti javni natječaj i vidjeti koliko vrijedi neko poduzeće. Možete tvrditi kako neko poduzeće vrijedi koliko hoćete, ali ono ne vrijedi ako se ne dokaže na tržištu. Zadovoljni smo obvezujućim ponudama i to onime koliko će se gotovinom platiti za 88 posto vlasništva u Aluminiju, koliko se nudi ulaganja u nove projekte, koliko se planira zaposliti novih radnika”, kaže direktor Mijo Brajković.

Što bi za Aluminij značio ulazak strateškog partnera odnosno preuzimanje od jedne ugledne i snažne svjetske tvrtke, a što bi, s druge strane, bila posljedica za Aluminij kada bi natječaj za njegovu privatizaciju propao?
Osnovna je stvar što će se izbjeći sve političke igre oko Aluminija kakve su sada vrlo prisutne. Ne samo sada nego zadnjih petnaestak godina. Problem je što Aluminij radi pod izuzetno teškim uvjetima i usprkos tomu stalno se razvija i uspjeva biti najbolje poduzeće na ovim prostorima, ne samo u BiH nego i šire. Najveći smo izvoznik sa 300 milijuna eura izvoza te najveći investitor u moderniziranje. Sve to činimo uz snažne političke pritiske na nas. Nemamo samo opstrukcije u našem poslovanju od bošnjačkih političara i medija nego i od nekih hrvatskih političara i gospodarstvenika. Kada ste uspješni, smetnja ste svakome, valjda je to neki psihološki fenomen na ovim prostorima. Dolazak strateškog partnera vidimo bitnim za izbjegavanje opasnih političkih igara oko Aluminija. A ako natječaj propadne, Aluminij ima registraciju kod mjerodavnog suda. Ta je registracija verificirana od svih mjerodavnih službi. Natječaj za privatizaciju provodi se u dogovoru s Vladom Federacije BiH i ako on ne uspije, vraćamo se na stanje registracije. Neuspjehom natječaja najviše bi izgubili prijašnji radnici koji bi s uspjehom privatizacijskog natječaja dobili odštetu. Odštetu bi dobilo 3500 prijašnjih radnika Aluminija, ali i sadašnji radnici. Ako natječaj propadne, radnici neće dobiti ništa. Mi bismo trebali biti jedino poduzeće u BiH koje će svojim radnicima isplatiti odštetu nakon privatizacije. Nijedno poduzeće u regiji nije dalo odštetu svojim radnicima koji su bili višak. Zahvaljujući nama koji smo obnovili Aluminij, moći će dobiti odštetu svi bivši radnici. Ne vidim prednost privatizacije osim u odšteti prijeratnih radnika. Aluminij je modernizirao sve svoje pogone vlastitim sredstvima. Mi sami možemo naći investicije za proširenje proizvodnje. Kod zaposlenika sada imamo entuzijazam i profesionalizam, a nakon privatizacije imat ćemo kod radnika samo profesionalizam. Smatram kako bi najbolje bilo da Aluminij ostane u vlasništvu onih koji rade u njemu, ali, ponavljam, na privatizaciju smo pristali zbog snažnih političkih pritisaka.

Jeste li sigurni da će strani vlasnik Aluminija izbjeći političke pritiske?
Hoće, jer će postaviti svoje uvjete. Njih zanima samo dobit. Država će morati poštovati njihova pravila jer Aluminij je potreban BiH i neće se sa stranim vlasnikom moći ponašati kako se nekom hoće.

Iz Ukio banko Investicijske grupe tvrde kako je njihova ponuda bila najbolja, ali su ipak odbijeni na natječaju za preuzimanje Aluminija?
Komisija je izabrala ponude prema pravilima natječaja. Menadžment mostarskog Aluminija nije mogao utjecati na to. Prema tim pravilima, njihova ponuda nije zadovoljavala uvjete natječaja. Ako žele, neka umjesto preuzimanja Aluminija taj novac ulože u izgranju tvornice elektrolize pa neka tamo koriste svoju glinicu iz Birača.

Kako će se Aluminij iduće godine opskrbljivati električnom energijom? Odnosno, kakve ima mogućnosti za nabavku tog energenta?
Stanje u elektroprivredama u BiH je odraz stanja u BiH. Kakav je rašomom u BiH, takav je i u elektroprivredama. Kakva je država čije elektroprivrede izvoze električnu energiju pa je onda opet uvoze? Pri tome stradaju veliki potrošači poput Aluminija. On će za iduću godinu nabaviti 100 megavata električne energije, a Elektroprivreda HZ Herceg Bosne kao njegov opskrbljivač treba nabaviti još 100 mW. Mi ćemo nabavkom električne energije na svjetskom tržištu omogućiti Elektroprivredi HZ Herceg Bosne manju cijenu električne energije za kućanstva. Usporedite poslovanje elektroprivreda u BiH i elektroprivreda u uređenim državama. Usporedite na koji se način električnom energijom opskrbljuju svjetski proizvođači aluminija poput Alcana, Alcoe, Rusala i drugih i uporedite način na koji se električnom energijom opskrbljuje Aluminij.

Pojasnite to?
Usporedite cijenu električne energije koju plaćaju svjetski proizvođači aluminija i onu koju mi plaćamo. Njihova je električna energija jeftinija. Zato što imaju uređene države. U državama gdje djeluju veliki proizvođači aluminija ocijenili su kako im je taj metal potreban jer omogućuje razvoj druge industrije. U Crnoj je Gori Rusal kupio podgorički kombinat aluminija i dobio od države električnu energiju po vrlo povoljnoj cijeni. U BiH se čude zašto ponuđači za Aluminij žele sigurnu opskrbu električnom energijom. Ponuđači traže samo normalnu opskrbu električnom energijom kao u aluminijskoj industriji u cijelom svijetu i ništa drugo.

Koliko plaćate poreza državi?
Na osobne dohotke 70 posto te porez na osobne prihode građana. Kada je u pitanju pravo na mirovine radnici Aluminija neće imati ništa od toga što više uplaćuju za mirovinsko osiguranje. Isto tako više plaćamo za zdravstveno osiguranje nego druga poduzeća, ali naši radnici imaju isto zdravstveno osiguranje kao i drugi osiguranici.

Koliko financijski pomažete institucije u Mostaru i uopće u Hercegovini?
Nema institucije u Mostaru i Hercegovini koju ne pomažemo, od dječjih vrtića i škola, preko zdravstvenih ustanova i sportskih klubova do kazališta. To radimo jer znamo da Aluminij nije sam sebi svrha. To je naša društvena odgovorost.

Umjetna inteligencija

AI nije najvrjedniji kad zna više,nego kad razumije vaš posao

Vrijednost AI-ja

AI je stigao u tvrtku. Poslovna vrijednost još nije

Kakva je suradnja Aluminija i šibenskog TLM-a?
Naša je suradnja vrlo dobra i kvalitetna. Imamo godišnju isporuku aluminijskih legura u TLM od 50 do 60 tisuća tona.

Kako je moguće realizirati Vašu zamisao o aluminijskoj dolini i što bi ona značila za regiju, napose za Hercegovini i uopće BiH?
Mi izvozimo specijalne legure aluminija kao poluproizvod. Uvijek smo razmišljali o tome da se toga što više prerađuje ovdje i to bi imalo značajan učinak na naše gospodarstvo. Prije tri godine širokobriješki je Feal od nas koristio oko 500 tona aluminijskih legura, a sada traži 20.000 tona. S njima smo napravili poduzeće u Mostaru koje uskoro počinje raditi i u drugoj smjeni. Aluminij opskrbljuje od domaćih proizvođača u BiH još i Alloy Whells u Jajcu, Kapis u Tomislavgradu te Apro iz Vlasenice. Sada imamo potraživanja i od širokobriješke tvrtke Soldo metali. Ti prerađivači trebaju činiti aluminijsku dolinu i ona se treba proširiti sve do Šibenika i TLM-a koji ima valjane proizvode od aluminija na osnovi kojih se u tom području može sagraditi niz manjih tvronica za preradu. Mi pripremamo novu tvornicu za preradu u Mostaru u kojoj će se raditi aluminijski odljevci za industrijske strojeve te posebno za automobilsku industriju. Ta će se tvornica početi graditi odmah nakon privatizacije Aluminija.

Kada će se graditi nova tvornica elektrolize u Mostaru sa 256 elektrolitih peći?
Investitori traže osiguranje električne energije za njenu proizvodnju i čim Vlada F BiH osigura energente, ona se može graditi.

Više nas zanima plinovod iz Dalmacije nego iz pravca Sarajeva

Kakve su šanse da u Hercegovinu dođe plin odnosno kada bi se mogao sagraditi plinovod do Hercegovine pa da Aluminij koristi plin kao važan energent? Plin u Hercegovinu može doći preko Bosne, ali i preko Dalmacije. Što mislite da će se prije realizirati?
Kako je ovdje potrošnja električne energije sve veća a nema gradnje novih izvora, normalno je povećanje cijene energenata. Država mora strateški planirati razvoj svojega gospodarstva, a ne može se ići u razvoj a ne graditi nove energetske izvore. Prednost plina su kaloričnost te zaštita okoliša. Iz plina je, s druge strane, proizvodnja električne energije skuplja. Međutim, Aluminij je vrlo zainteresiran za plinofikaciju ljevaonice, pogona za proizvodnju anoda i tako dalje. Pravimo programe kako zamijeniti loživo ulje plinom u tim proizvodnjama. Nas više zanima plinovod iz Dalmacije jer je kraći put i lakša trasa nego iz pravca Sarajeva. U Sarajevu smo razgovarali s predstavnicima BH gasa pa smo zaključili kako bi povezivanje na plinovod za nas bilo skuplje preko Bosne nego preko Dalmacije.