Osnivanjem Agencije za borbu protiv korupcije srbijanska vlada želi ukinuti postojeći Savjet koji se time bavi već šest godina, a osnovala ga je također vlada. Predsjednica tog Savjeta Verica Barać ne vidi valjani razlog za najavljeni potez osim što u takvom koraku prepoznaje nakanu da otupi oštricu Savjeta koji se bori protiv korupcije pri čemu joj je baš vlast često na meti kao proizvođač pogodne klime za koruptivne poslove. Osnivanjem novih institucija vlada se samo deklarativno bori protiv devijacija u društvu, smatra Verica Barać.

Posrednici u prodaji C Marketa
Odnosi između Savjeta i vlade osobito su se zaoštrili nakon što je ta institucija za borbu protiv korupcije u svom izvješću označila vladu kao posrednika u preuzimanju C marketa kojeg je kupila privatna kompanija Delta holding, vlasništvo najvećeg domaćeg tajkuna Miroslava Miškovića. U tom izvješću nije pošteđen ni sam premijer Vojislav Koštunica na čiji prijedlog je izrađen dokument o pogodbi trojice tajkuna kako će C market ući u sastav Delte iako je Komisija za zaštitu konkurencije upozorila da će time Delta steći monopolski položaj u maloprodajnoj mreži. Savjet je izazvao veliko nezadovoljstvo u vladinim redovima, a Delta je požurila podnijeti tužbu protiv Verice Barać, koja se “usudila” konstatirati kako je vladi važnija Delta od poštovanja zakona. U cijeloj “igri” oko Savjeta kontroverznu ulogu ima vicepremijer Božidar Đelić, koji je deklarativno podržao Vericu Barać, a na drugoj strani Delti dao značenje kompanije od državne važnosti. Izjave što ih Đelić daje posljednjih dana su proturječne, ovisno o tome izgovara li ih kada je Miškovićev gost ili kada komunicira s predsjednicom Savjeta. Zbog toga je pao njegov kredibilitet u javnosti, a postao je i meta kritike opozicijskih stranaka, osobito Liberalnodemokratske partije Čedomira Jovanovića, koja zastupa politiku ubijenoga premijera Zorana Đinđića u čijoj vladi je Đelić bio ministar financija. Vlada se odlučila za osnivanje Agencije za borbu protiv korupcije u trenutku kada su se pojavile kritike na račun velikog broja državnih agencija za koje se tvrdi da su suvišne jer preuzimaju poslove koji su u okviru djelatnosti pojedinih ministarstava. Osnivanje Agencije doživljava se u javnosti kao nastojanje vlade da se oslobodi Savjeta i njegovih kritika na njezin račun. Srbija je u pogledu korupcije visokoplasirana zemlja, što je jedna od najvećih zapreka za veće ulaganje inozemnog kapitala bez kojega je upitan njezin brži ekonomski razvoj.

Nedostatak potpore
Za dosadašnje slabe rezultate u borbi protiv široko rasprostranjene korupcije koja je zahvatila sve dijelove društva glavnim krivcem označen je vrh vlasti koji formalno usvaja zakone i institucije, a malo čini u njihovoj primjeni i osposobljavanju nadležnih tijela da učinkovito obavljaju poslove. Rad mnogih “neovisnih” institucija, poput povjerenika za informacije, Savjeta za borbu protiv korupcije, revizorske službe, zaštitnika prava građana, Komisije za zaštitu konkurencije sputan je zbog izostanka financijske i političke potpore, te malog broja zaposlenih. Izvršna vlast koja dominira u odlučivanju označena je glavnim krivcem za tajkunizaciju Srbije. Pojedini njezini članovi ističu se grubim napadima na rad neovisnih institucija, odbijajući suradnju s njima, poput ministra za infrastrukturu Velimira Ilića koji je mjesecima skrivao od javnosti saržaj koncesijskog ugovora o izgradnji autoceste. Mlađan Dinkić je svojedobno izjavio kako treba uhititi pojedine suce Vrhovnog suda iako je pravosuđe izvan djelokruga njegova resora. Članove Savjeta za borbu protiv korupcije, nakon što su ga kritizirali za privatizaciju Nacionalne štedionice, nazvao je nesposobnima s preporukom da ih treba smijeniti. Umjesto smjene, vlada se odlučila za ukidanje Savjeta.