Zaposleni u javnim poduzećima protive se modelu podjele besplatnih dionica kojeg je izradilo Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja Srbije. Prema tom prijedlogu, o kojem se vlada tek treba izjasniti, predviđena je podjela besplatnih dionica šest javnih poduzeća: Naftne industrije Srbije, Elektroprivrede Srbije, JAT Airwaysa, Telekoma Srbije, Aerodroma Nikola Tesla i Galenike koje država kani najprije privatizirati. Besplatne dionice dobilo bi oko četiri milijuna građana koji su dosad u privatizaciji ostali prikraćeni u diobi društvenog i državnog vlasništva, s tim da će s njima moći raspolagati kad se utvrdi tržišna vrijednost kapitala spomenutih kompanija. Konfederacija slobodnih sindikata javnih poduzeća protivi se predloženoj varijanti i najavljuje štrajk ako vlada i parlament budu ignorirali njihov stav koji predviđa podjelu 15 posto kapitala zaposlenima u javnim poduzećima, a još toliki postotak bio bi namijenjen građanima u obliku besplatnih dionica. Sindikati se protive da se besplatne dionice dijele svim punoljetnim građanima, smatrajući da učenici, studenti i oni koji još nisu dobili posao nisu ničim pridonijeli u stvaranju društvene i državne imovine. Prijedlog Mlađana Dinkića, ministra ekonomije, ocijenjen je populističkim, koji neće donijeti korist kako zaposlenima u javnim poduzećima, tako ni građanima.

Za razliku od Dinkića, koji tvrdi da će svaki punoljetni građanin dobiti dionice u vrijednosti tisuću eura, u sindikatu smatraju kako je to velika obmana, jer je riječ o podjeli “sitniša”. Naveden je primjer Elektroprivrede od koje bi građani dobili dionice u vrijednosti svega pola eura. Zato se predaže da se dionice ne dijele dok se ne poveća tržišna vrijednost tog najvećeg javnog poduzeća, što bi se učinilo povećanjem cijene struje. Elektroprivreda je već podnijela zahtjev o povećanju cijene za 5,8 posto. U Ministarstvu energetike će se o tom prijedlogu izjasniti nakon što dobiju mišljenje Agencije za energetiku. Nova cijena struje bi se primjenjivala od 1. prosinca ili od 1. siječnja iduće godine. U vladi se još nije vodila rasprava o nacrtu zakona kojeg je pripremilo Ministarstvo ekonomije. Čak i kada bi svaki građanin dobio dionice u vrijednosti tisuću eura, to bi bilo daleko manje od iznosa što su, na ime besplatnih dionica, dobili zaposleni u duhanskoj industriji, cementarama, Hemofarmu, pivovarama i drugim poduzećima koja su po visokoj cijeni prodana u prvom privatizacijskom valu. Zaposleni u tim poduzećima inkasirali su više desetaka tisuća eura, a neki čak i više od sto tisuća eura.

Tolike razlike nastale su kao posljedica jer su primjenjivana tri modela privatizacije. U prvom Zakonu o privatizaciji, što ga je napravila vlada Ante Markovića, zaposleni su mogli dobiti 60 posto vrijednosti poduzeća. Prema drugom modelu, taj iznos je smanjen na 30 posto da bi se privukli kupci iz inozemstva, kojima je, na taj način, omogućeno stjecanje većinskog paketa. Za one koji su ostali bez dionica predviđeno je izdvajanje 15 posto od prodaje društvene i državne imovine u posebni Privatizacijski fond. Kad bi se podijelila prikupljena sredstva, svaki građanin dobio bi samo 60 eura. Zbog toga u širokoj javnosti postoji nezadovoljstvo načinom kako je raspodijeljena društvena imovina u čijem stvaranju su sudjelovali i zaposleni u zdravstvu, obrazovanju, državnoj upravi i nekim drugim djelatnostima, a na koncu su ostali zakinuti u podjeli društvenog bogatstva. Prijedlog Ministarstva ekonomije nastoji donekle ispraviti učinjenu nepravdu prema spomenutoj kategoriji stanovništva, ali se zbog toga sukobilo s interesima zaposlenih u javnim poduzećima, od kojih mnoga dobivaju subvenciju iz proračuna, odnosno izdržavaju se sredstvima poreznih obveznika.