Unatoč barijerama koje su postavljene građanima novih članica EU-a na tržištu rada pojedinih zemalja, broj doseljenika s istoka Starog kontinenta raste. Novi građani EU-a domislili su se kako zaobići prepreke. Tek 2011. građani iz zemalja srednje i istočne Europe koji su 2004. pristupili Europskoj uniji imat će punu slobodu rada na čitavom području EU-a. Stare članice u prijelaznom razdoblju od sedam godina – dakle, između 2004. i 2011. – mogu same odlučivati o otvaranju svog tržišta rada. Njemačka i Austrija odlučile su se za najrestriktivniju moguću varijantu: za posloprimce iz novih članica tržište rada tih zemalja ostaje zatvoreno sve do 2011. To, međutim, ne znači da nema priljeva iz srednje i istočne Europe. Prije svega su Poljaci ti koji koriste mogućnost prijelaza na samostalno poduzetništvo. Njemački institut za istraživanje gospodarstva iz Berlina odbacuje mišljenja kako se treba bojati nekontroliranog dotoka radne znage na njemačko tržište rada jer bi to moglo ugroziti njemačke posloprimce. Karl Brenke, stručnjak iz tog instituta smatra, štoviše, da su prepreke koje se postavljaju inozemnim radnicima problematične i s gledišta njemačkih interesa jer je Njemačka s obzirom na svoj demografski razvoj upućena na radnu snagu iz inozemstva, posebno na stručnu radnu snagu. “Vidimo i sada kada je konjunktura dobra da u poduzećima fali radne snage i da će već možda iduće, a sigurno one tamo iza godine manjak stručne radne snage kočiti gospodarski rast”, predviđa on.

Njemačka bi, prema mišljenju gospodarskih stručnjaka, pogriješila kada bi pokušala sprječavanjem priljeva radnika iz inozemnstva ostvariti vlastitu gospodarsku korist. Negativni utjecaji dotoka takvih radnika na njemačko tržište rada i socijalni sustav do sada se nisu mogli utvrditi. Naprotiv, porastom broja poreznih i socijalnih obveznika utjecaji su prije pozitivni. Pritom treba reći da je razina stručnosti i kvalificiranosti pridošlica iz srednje i istočne Europe relativno visoka. Stručnjak za ispitivanje tržišta rada Brenke objašnjava: “Može se ustanoviti da su pridošlice koje mi ovdje imamo iz novih članica EU-a srednje kvalificirani, a to znači da su završili višu školu ili neki obrt. I da malo njih nema stručnu izobrazbu. A ako, na primjer, uzmemo osobe koje dolaze iz Turske, primjećujemo da gotovo tri četvrtine nema nikakvu stručnu izobrazbu.” Krajem 2006. u Cetralnoj bazi podataka za strance bilo je registrirano 530.000 osoba s državljanstvom neke od novih članica EU-a s istoka Europe. To je tek osam posto od ukupnog broja stranaca prijavljenih u Njemačkoj. Kao i u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj, Poljaci sa 70 posto čine najveću grupu doseljenika iz novih istočnoeuropskih članica. To je prije svega povezano s činjenicom da je Poljska stanovništvom najbogatija zemlja od novih članica. Važnu ulogu igra i to što Poljska graniči s Njemačkom, kao i činjenica da se prije više od 10 godina tu nastanilo 100.000 Poljaka. Berlinski Institut za istraživanje gospodarstva zalaže se za to da se ukinu sve barijere za doseljenike iz Europske unije prije 2011., a ne samo – kako to savezna vlada predviđa – za neke branše i zanimanja kao što su inženjeri strojarstva i elektrotehnike. “Otvoriti jedna mala vratašca, prema našem mišljenju, nije nikakvo rješenje jer u njemačkom gospodarstvu nedostaje i radne snage s drugim kvalifikacijama. Ne bi trebalo pred time zatvarati oči. Prijelazna faza, dakle, vrijeme do trenutka kada će Njemačka morati otvoriti svoje tržište rada traje ionako samo još četiri godine. Čekati sada četiri godine, prema našem mišljenju, nema smisla.”
(DW)