Poput biskupa i šefa države, ni Etičko povjerenstvo Državnog izbornog povjerenstva nije odoljelo sirenskom zovu uplitanja u predizbornu kampanju, i to ponajviše – nečinjenjem. U tek desetak dana postojanja sedmeročlano tijelo na čelu s predsjednikom HAZU-a Milanom Mogušem “proslavilo se” zabranom emitiranja videospota HSP-a sa slikama generala Ante Gotovine, poznatim govorom Ive Sanadera na splitskoj rivi i ne manje poznatom izjavom Vladimira Šeksa “locirati, identificirati, uhititi, transferirati”, s porukom “prodano” iako u ovlasti nema bilo kakve zabrane, nego samo o “svojim ocjenama ponašanja sudionika u izborima izvješćivati javnost pisanim priopćenjima i upozorenjima”.

Kazna i isprika
One pak “stranke i pojedinci koji su postupili protivno Izbornom etičkom kodeksu javno će se ispričati onima o koje su se ogriješili”. Najveća kazna koja je, dakle, trebala snaći HSP i Antu Đapića umjesto zabrane jest isprika Sanaderu i Šeksu. No Đapić samo može zadovoljno trljati rukama jer je zabranom spotova dobio reklamu veću nego što se nadao. DIP-ovo Etičko povjerenstvo očito je potpalo pod utjecaj HRT-ova Etičkog povjerenstva na čelu s donedavnim predsjednikom Hrvatskog novinarskog društva Dragutinom Lučićem Lucom, a koji se pak pod utjecajem vladajućeg HDZ-a nisu usudili emitirati HSP-ov spot s genezom Sanaderova odnosa prema Haagu i hrvatskim generalima, proglašavajući ga suprotnim njihovim pravilima, uz obrazloženje da “sadržaj spota mora biti usko vezan uz stranački program, što HSP-ov nije”. Interpretacija izražena terminom “Prodano” protivna je Izbornom etičkom kodeksu, zaključili su tako u Etičkom povjerenstvu DIP-a, s upozorenjem da je “tijekom promidžbe zabranjeno širenje zlonamjernih ili neutemeljenih optužbi koje bi mogle izazvati sumnje u javnosti o kandidatovoj lojalnosti ili rodoljublju”. S druge strane DIP-ovo Etičko povjerenstvo proglasilo se nenadležnim za postupanje po prijavi HSS-ovca Željka Peceka protiv Vladimira Šeksa, koji ističe kako je Šeks u posljednjih nekoliko mjeseci više puta posjetio svoju izbornu jedinicu nego od 2003. do 2006., pri čemu se uvijek koristio službenim automobilom i vozačem te da su mu u pratnji bili isključivo kolege iz HDZ-a i u pravilu kandidati s njegove liste, te je Šeks “prilikom posjeta Orahovici dijelio službene penkale Hrvatskoga sabora koje su plaćene proračunskim novcem, a prilikom otvorenja osječke obilaznice, gdje je također došao službenim automobilom u koloni vozila saborskog protokola, koja je bila pod policijskom pratnjom, našla su se i dva kombija s HDZ-ovim promidžbenim porukama”. Etičari iz DIP-a, naime, morali bi baciti oko na vlastiti Izborni etički kodeks u kojem izričito piše kako je “protivno etici korištenje nanamjenskih sredstava, opreme, potrošnog materijala i prostorija u vlasništvu države i lokalne samouprave za aktivnosti i namjene izborne promidžbe”, pa bi im bilo jasno da se ni na koji način ne mogu proglasiti nenadležnim za “slučaj Šeks”.

Prešućene izmišljotine
Istodobno, iako je Izbornim etičkim kodeksom izrijekom propisano kako je tijekom izborne promidžbe i samog postupka izbora protivno etici “širenje bilo kakve zlonamjerne ili neutemeljene optužbe protiv bilo kojeg kandidata”, “iznošenje laži i insinuacija o političkim suparnicima i privatnom životu suparnika”, Etičko povjerenstvo nije ni zucnulo na Sanaderove izmišljotine kako SDP namjerava udariti porez na kamate na štednju i legalizirati drogu, kako je tek HDZ-ova vlada počela s vraćanjem duga umirovljenicima, ili, primjerice, na Milanovićeve nebuloze kako je HDZ preuzeo Miloševićev izborni slogan “idemo dalje” ili da je Sanader privatnu imovinu stekao od trgovine kokainom. SDP-ovci su pak u tisku objavili i oglase s kojih poručuju “dosta korupcije u privatizaciji i državnoj nabavi” i “dosta povlađivanja bogatima i podobnima”, aludirajući na karakter Sanaderove vlasti. Bit će stoga zanimljivo vidjeti kako će se Etičko povjerenstvo očitovati o SDP-ovoj prijavi u kojoj upozoravaju na HDZ-ove laži kojima pokušavaju diskreditirati socijaldemokrate kao glavne konkurente, ili o eventualnoj HDZ-ovoj na račun SDP-a, pristigne li. A nove, još veće laži, prljavštine i niske udarce s obje strane u finišu kampanje tek treba očekivati. Prema kodeksu, protivno etici je i “ometanje i sprečavanje potpunog i slobodnog izražavanja volje birača”, no Povjerenstvu to i nije neki razlog da opomene vojnog ordinarija Jurja Jezerinca zbog izjave s oltara kako su “obećanja nekih stranaka sotonska”. Malo tko će stoga biti iznenađen proglasi li se Povjerenstvo nenadležnim i u slučajevima razmjene uvreda i podvala na relaciji HDZ – SDP jer nije uputno zamjerati se velikima, pogotovo kada je krajnje neizvjesno tko će pobijediti unatoč tome što si navodno neovisno i nadstranačko tijelo. Uvijek su tu male stranke za pokazivanje mišića i ispunjenje norme.

Tko čini etičko povjerenstvo izbora 2007.?

Etičko povjerenstvo zaduženo za nadgledanje ponašanja kandidata na izborima te sprečavanje govora mržnje, vrijeđanje i omalovažavanje političkih protivnika Ustavni je sud imenovao 2. studenog. Uz predsjednika Moguša, koji na tu dužnost dolazi po položaju, po tri člana imenuju predstavnici vladajućih, odnosno oporbe u zadnjem saborskom sazivu. Na prijedlog većinske koalicije HDZ-a, HSLS-a, HSU-a, SDSS-a i SDA imenovani su Tomislav Paškvalin, Bernardica Juretić i Helena Jasna Mencer, a na prijedlog opozicije, SDP-a, HNS-a, HSS-a, HSP-a, IDS-a, DC-a, PGS-a, MDS-a, SBHS-a i HDSSB-a imenovani su Slavko Goldstein, Zorislav Antun Petrović i Vlatko Silobrčić.