Kao što je lani pogoršanje uvjeta i konkurencija na globalnom tržištu natjeralo hrvatske šećerane na zajednički nastup u izvozu, sada se udružuju i njihovi kooperanti. Naime, rigorozniji uvjeti za otkup šećerne repe koje su za sljedeću godinu najavile tri šećerane rezultiralo je organiziranjem proizvođača u udruge i postavljanjem njihovih zahtjeva prema šećeranama, ali i Ministarstvu poljoprivrede. Prva udruga proizvođača šećerne repe formirana je u Virovitici, a potom je osnovana i Udruga proizvođača u Vukovarsko-srijemskoj županiji, no već se vode i razgovori o njihovu objedinjavanju u jednu udrugu jer su problemi koji ih pritišću u osnovi isti.

Niža cijena
Šećerane su, naime, najavile smanjenje otkupne cijene za šećernu repu u idućoj kampanji za 12 do 15 posto. Takav potez, međutim, nije nikakvo iznenađenje, štoviše, riječ je o odgađanom pogoršanju uvjeta na koje su šećerane primorane zbog sve niže cijene šećera na europskom i svjetskom tržištu. Da bi opstale i sačuvale konkurentnost, šećerane su morale korigirati svoje kalkulacije, a kako repa u ukupnoj cijeni šećera sudjeluje sa oko 60 posto, tako se dio tog tereta prenio i na njihove kooperante. Proizvođači repe u osnovi imaju razumijevanje za nepopularni potez šećerana, no drže da one još imaju prostora za uštede pa se nadaju da će pregovorima koji će uslijediti idućih mjeseci uspjeti postići zadovoljavajuće rješenje za obje strane. U prilog im ide činjenica da cijena ostalih kultura, od kukuruza do uljane repice, bilježi snažan rast, pa tako prijete i da bi se zbog srozavanja cijena šećerne repe mogle početi smanjivati površine pod tom kulturom. Zdravko Rengel, predsjednik Udruge proizvođača šećerne repe iz Virovitice, koja inače okuplja proizvođače iz devet hrvatskih županija, ističe i kako nisu jednaki problemi članova njegove i Vukovarsko-srijemske udruge. Virovitička šećerana, s kojom posluju članovi virovitičke udruge proizvođača repe, ističe Regnel, u povoljnijoj su poziciji od kolega iz Vukovarsko-srijemske županije, koji se oslanjaju na županjsku Sladoranu. Ta je šećerana, naime, osim niže cijene za otkup repe u idućoj godini proizvođačima uveo i neke druge negativne novine, poput prebacivanja obveze utovara repe od piste do šećerane na njih. S druge strane, Virovi kooperanti, kako kaže Rengel, godinama uživaju izuzetno korektan odnos pa im tako ta šećerana osigurava povoljnije cijene za nabavu repromaterijala, odnosno sjemena, gnojiva i pesticida. Rengel ističe i kako su im iz uprave Vira obećali da će svojim kooperantima za iduću kampanju osigurati besplatno sjeme, što smatraju i prvim uspjehom svoje udruge.

Isplata šteta
Istodobno će s pregovorima koje vode sa šećeranama proizvođači repe nastojati otvoriti i pregovore s resornim Ministarstvom poljoprivrede, na koje su prilično srditi. Već godinama nas ignoriraju pa nas, primjerice, uopće nema na popisu onih proizvođača koji će iz državnog proračuna dobiti isplatu štete zbog elementarne nepogode, ističe Rengel. Proizvođači šećerne repe revoltirani su i ignoriranjem njihovih zahtjeva da im se isplate poticaji u punom iznosu od 3000 kuna po hektaru, a koje, tvrde, nikad nisu dobili. U pravilu im Ministarstvo isplaćuje od 2400 do 2900 kuna, uz obrazloženje da je proizvodnja repe velika. Kako su se u međuvremenu okolnosti promijenile, proizvođači repe sada ne samo da inzistiraju na punom iznosu, već su od Ministarstva poljoprivrede zatražili i veći poticaj od 4500 kuna po hektaru na bazi 28,5 tisuća četvornih metara proizvodnje. “Tražimo od Ministarstva poljoprivrede da preispita svoj odnos prema proizvođačima šećerne repe.” U suprotnom, upozorava Rengel, smanjit će se površine pod šećernom repom, a time se neminovno gasi i izvoz jednog od rijetkih proizvoda prehrambene industrije s kojim Hrvatska ostvaruje suficit.