EN DE

Sojaprotein osigurao puni kapacitet uljare i u idućoj godini

Autor: Vladimir Harak
05. studeni 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Bečejski Sojaprotein najvažnija je tvrtka za preradu soje u regiji s kapacitetom prerade od 300.000 tona

Nikada nije razjašnjeno je li preuzimanje Tvornice za preradu soje Sojaprotein iz Bečeja pobjeda poduzetničkog umijeća ili rezultat vješto poslaganih kockica u velikoj političko-poslovnoj operaciji. Pobjednički kvartet, okupljen u konzorciju Victoria, nije bio previše poznat srbijanskoj javnosti, pa mnogi još vjeruju teško provjerljivim i pomalo zluradim tvrdnjama da je cijela akvizicija obavljena pod dirigentskom palicom pokojnog Zorana Đinđića. Uglavnom, 2. rujna 2002. godine, poslije jedne od najluđih privatizacijskih akcija tijekom koje su cijene skakale kao na taksimetru, Šapčani Stanko Popović i Miroslav Aleksić nadigrali su vlasnika Delte Miroslava Miškovića i nizozemski J. C. Dolbacher n.v. Shiphol i za 22 milijuna eura postali vlasnici 39,63 posto kapitala izvanredne bečejske tvornice. Poslije se pokazalo da je Aleksić bio sporedni igrač i da iza konzorcija Victoria, uz Popovića, kao partneri stoje suvlasnik beogradskog Verano motorsa Milija Babović, direktor te uvozničke kuće Dragoljub Lekić i Zoran Mitrović, vlasnik tvrtke Sweetland, koja se bavila uvozom turskih slatkiša.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ambiciozni ulagači
Da bi komplikacija s kupnjom Sojaproteina bila još veća, kupci nisu imali svog kapitala već su kupnju pokrili kreditom Komercijalne banke iz Beograda. Izgledalo je da su dužnici kupili vjerovnika pa je donekle bilo razloga za ljutnju bečejskih samoupravljača i malih dioničara, ali se poslije pokazalo da je Sojaprotein u poduzetničkoj trojci – ubrzo po preuzimanju Lekić je napustio konzorcij – dobio dobre i ambiciozne investitore. Ne treba mnogo mudrosti da bi se shvatilo kako su i kupci u Sojaproteinu dobili tvornicu za proizvodnju profita. To je najznačajniji kapacitet za preradu soje u jugoistočnoj Europi s mogućom godišnjom preradom 300.000 tona sojinog zrna. Oslonjen na primarnu proizvodnju vojvođanskog agrara, Sojaprotein ukupne sirovinske potrebe podmiruje kupnjom na domaćem tržištu, dok 15 posto realizacije predstavlja izvoz sojinih prerađevina. Prošle godine ostvarena je prodaja na inozemnom tržištu vrijedna 22 milijuna eura. Iako najmlađi među trojicom suvlasnika, spiritus movens Sojaproteina je Stanko Popović. Iako za sebe skromno kaže da je samo trgovac, tridesetogodišnjeg Šapčanina mnogi smatraju jednim od najuspješnijih financijera u Srbiji i čovjekom koji je najbolje shvatio prednosti tržišta kapitala. Kada je početkom ove godine iznio dio zajedničkog vlasničkog portfelja na tržište, otvorivši tvrtku za velike i male investitore, Popović je dionice Sojaproteina učinio jednim od najinteresantnijih vrijednosnih papira na Beogradskoj burzi. Kad su se počela listati na Beogradskoj burzi, 11. kolovoza 2003. godine, dionice Sojaproteina stajale su 900 dinara (11,5 eura). Krajem prošle godine cijena se kretala između 8000 (103,8 eura)i 12.000 dinara (158,8 eura), da bi 30. travnja ove godine stigla do povijesnog maksimuma od 33.497 dinara (435 eura). Kako je tvrtka obično početkom ljeta dioničarima isplaćivala dividende u novim vrijednosnim papirima, tijekom svibnja i lipnja došlo je do smirivanja cijene. Međutim, sve govori da je Popović napravio iznimno dobar potez. Došao je do svježeg kapitala za razvoj, dok je udio konzorcija Victoria, premda nominalno smanjen na 31,05 posto, u vrijednosnom iskazu postao veći.

Nikada nije razjašnjeno je li preuzimanje Tvornice za preradu soje Sojaprotein iz Bečeja pobjeda poduzetničkog umijeća ili rezultat vješto poslaganih kockica u velikoj političko-poslovnoj operaciji. Pobjednički kvartet, okupljen u konzorciju Victoria, nije bio previše poznat srbijanskoj javnosti, pa mnogi još vjeruju teško provjerljivim i pomalo zluradim tvrdnjama da je cijela akvizicija obavljena pod dirigentskom palicom pokojnog Zorana Đinđića. Uglavnom, 2. rujna 2002. godine, poslije jedne od najluđih privatizacijskih akcija tijekom koje su cijene skakale kao na taksimetru, Šapčani Stanko Popović i Miroslav Aleksić nadigrali su vlasnika Delte Miroslava Miškovića i nizozemski J. C. Dolbacher n.v. Shiphol i za 22 milijuna eura postali vlasnici 39,63 posto kapitala izvanredne bečejske tvornice. Poslije se pokazalo da je Aleksić bio sporedni igrač i da iza konzorcija Victoria, uz Popovića, kao partneri stoje suvlasnik beogradskog Verano motorsa Milija Babović, direktor te uvozničke kuće Dragoljub Lekić i Zoran Mitrović, vlasnik tvrtke Sweetland, koja se bavila uvozom turskih slatkiša.

Ambiciozni ulagači
Da bi komplikacija s kupnjom Sojaproteina bila još veća, kupci nisu imali svog kapitala već su kupnju pokrili kreditom Komercijalne banke iz Beograda. Izgledalo je da su dužnici kupili vjerovnika pa je donekle bilo razloga za ljutnju bečejskih samoupravljača i malih dioničara, ali se poslije pokazalo da je Sojaprotein u poduzetničkoj trojci – ubrzo po preuzimanju Lekić je napustio konzorcij – dobio dobre i ambiciozne investitore. Ne treba mnogo mudrosti da bi se shvatilo kako su i kupci u Sojaproteinu dobili tvornicu za proizvodnju profita. To je najznačajniji kapacitet za preradu soje u jugoistočnoj Europi s mogućom godišnjom preradom 300.000 tona sojinog zrna. Oslonjen na primarnu proizvodnju vojvođanskog agrara, Sojaprotein ukupne sirovinske potrebe podmiruje kupnjom na domaćem tržištu, dok 15 posto realizacije predstavlja izvoz sojinih prerađevina. Prošle godine ostvarena je prodaja na inozemnom tržištu vrijedna 22 milijuna eura. Iako najmlađi među trojicom suvlasnika, spiritus movens Sojaproteina je Stanko Popović. Iako za sebe skromno kaže da je samo trgovac, tridesetogodišnjeg Šapčanina mnogi smatraju jednim od najuspješnijih financijera u Srbiji i čovjekom koji je najbolje shvatio prednosti tržišta kapitala. Kada je početkom ove godine iznio dio zajedničkog vlasničkog portfelja na tržište, otvorivši tvrtku za velike i male investitore, Popović je dionice Sojaproteina učinio jednim od najinteresantnijih vrijednosnih papira na Beogradskoj burzi. Kad su se počela listati na Beogradskoj burzi, 11. kolovoza 2003. godine, dionice Sojaproteina stajale su 900 dinara (11,5 eura). Krajem prošle godine cijena se kretala između 8000 (103,8 eura)i 12.000 dinara (158,8 eura), da bi 30. travnja ove godine stigla do povijesnog maksimuma od 33.497 dinara (435 eura). Kako je tvrtka obično početkom ljeta dioničarima isplaćivala dividende u novim vrijednosnim papirima, tijekom svibnja i lipnja došlo je do smirivanja cijene. Međutim, sve govori da je Popović napravio iznimno dobar potez. Došao je do svježeg kapitala za razvoj, dok je udio konzorcija Victoria, premda nominalno smanjen na 31,05 posto, u vrijednosnom iskazu postao veći.

Hrvatska tvrtka
Zanimljivo je i to da je Sojaprotein, u znatnoj mjeri, hrvatska tvornica. Naime, gotovo 15 posto kapitala u rukama je hrvatskih investitora – Privredne banke Zagreb (6,01 posto), Societe Generale – Splitske banke i ZB Investa sa po 4,03 posto. Tržišnu kapitalizaciju Sojaproteina, koja je postigla 290-300 milijuna eura, guraju izvanredni poslovni rezultati tvrtke. Neraspoređena dobit poduzeća u 2005. bila je 14,1 milijun eura. Lani je dostigla razinu od 15,1 milijun, da bi taj iznos bio nadmašen već u prvom polugodištu ove godine sa 14,6 milijuna. Generalni direktor Victoria grupe Stanko Popović nedavno je objavio da je tvrtka za prvih osam mjeseci (siječanj – kolovoz) ostvarila profit od 10,4 milijuna eura i čista zarada na kraju godine bit će za 50 posto veća nego u 2006. godini. Iako se nagađalo da bi sušna godina mogla zakomplicirati poslovanje tvornice u Bečeju i smanjiti ovogodišnji profit, znatne prošlogodišnje zalihe i korektni odnosi s kooperantima, što je omogućilo dobar otkup i ove godine, navode na zaključak da će Sojaprotein i Victoriaoil u Šidu (također u vlasništvu Victoria grupe) biti jedine dvije uljare u regiji s punim kapacitetom prerade u 2007. i 2008. godine. Ako se stvari tako promatraju, onda u Popovićeve najave visokog profita i skoka burzanske cijene dionica Sojaproteina ne treba sumnjati.

Odustali od dokapitalizacije

Sojaprotein je objavio krajem prošlog tjedna da privremeno odgađa planiranu dokapitalizaciju. Razlog su događanja na Beogradskoj burzi. Cijena dionica tog poduzeća prošlog petka je u jednom trenutku pala na 19.494 dinara (253,2 eura), da bi posljednji burzanski dan bio zaključen na 19.833 dinara (257,5 eura). Kako je emisijska cijena određena na 20.600 dinara (267,5 eura) i ne može se mijenjati, Uprava Sojaproteina odlučila je da dokapitalizaciju odgodi za prvu polovicu iduće godine. Tako je jedan od najlikvidnijih vrijednosnih papira na srbijanskom tržištu kapitala postao žrtvom čudnih burzanskih turbulencija. Iako je tvrtka objavila izvanredne poslovne rezultate, tržište očigledno vrednuje posljedice novog političkog konflikta s međunarodnom zajednicom. Dionice Sojaproteina su za tri mjeseca izgubile 13,77 posto svoje vrijednosti. Uprava tvrtke je priopćila da bez obzira na to intenzivno nastavlja aktivnosti na gradnji tvornice sojinih koncentrata i izolata u Bečeju.

Autor: Vladimir Harak
05. studeni 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close