Odustajanje East Pointa od kupnje RTB-a Bor primljena je s iznenađenjem i shvaćena kao potez koji ruskoj kompaniji SMR, koja posluje u sklopu investicijskog fonda Basic Element ruskog oligarha Olega Deripaske, široko otvara vrata da postane vlasnik 70 posto kapitala borskog koncerna. Prema šturom saopćenju Zorana Drakulića, predsjednika kompanije East Point, glavni razlog odustajanja sadržan je u odluci vlade prema kojoj će država u nadoknađivanju ekološke štete sudjelovati s maksimalnih 50 milijuna dolara. Drakulićev ekspertni tim je izračunao da će zbog toga budućeg većinskog vlasnika RTB-a Bor kupnja stajati 800 milijuna dolara, što, prema njihovu stajalištu, za objektivnog investitora znači neracionalnu investiciju. Od pet kompanija (SRM, East Point, Brixlegg iz Austrije, ruske firme Solvej i Vedante Resources iz Indije) koje su otkupile natječajnu dokumentaciju u konkurenciju za RTB Bor ostali su samo SRM i Brixlegg. Agencija za privatizaciju odredila je početnu cijenu od 340 milijuna dolara (130,3 milijuna više nego u prvome), s obveznim ulaganjem 180 milijuna u proizvodnju i financiranje socijalnog programa. Imovina koncerna sastoji se od topionice, rafinacije bakra te koncesijskog ustupanja prava ekploatacije rude bakra u dva rudnika. Ponude će biti otvorene 6. studenoga, ali prema kazivanju Predraga Bubala, ministra trgovine, neće biti odmah rangirane. Za razliku od Zorana Drakulića, koji je nove uvjete ocijenio kao “bacanje novca”, direktor SMR Jeffrey Cauley izjavio je kako je njegova kompanija u ponudi ispunila minimalne zahtjeve iz natječaja naglašavajući kako je u privatizaciji RTB Bor kupoprodajna cijena zanemariva u odnosu na ulaganja u tehnološku obnovu koncerna.

SMR je sudjelovao i na prvom natječaju, ali je za kupnju RTB Bor tada ponudio svega jedan dolar, najviše zbog nejasnoća o izdatk za zaštitu okoliša, što je sada navedeno kao razlog Drakulićeva odustajanja. Okolnosti koje prate drugi pokušaj prodaje RTB-a Bor otvorile su prostor za mnoge špekulacije vezane za odustajanje East Pointa, kao i za povećanu zainteresiranost SMR. Deripaskino zanimanje objašnjava se, prije svega, visokom cijenom bakra na svjetskom tržištu i procjenama da će ona dugo biti povoljna za proizvođače bakra. U nedostatku jasnijeg objašnjenja povlačenja East Pointa iz utrke za RTB Bor koje je uslijedilo nakon Drakulićeve “prijetnje” Deripaski kako mora uložiti milijardu dolara, ako želi kupiti borski koncern, odluka vlasnika East Pointa dovodi se u vezu s eventualnim dogovorom s vladom i ruskim konkurentom. Dogovor s vladom temelji se na Drakulićevu ustupku koji omogućuje premijeru Vojislavu Koštunice da održi obećanje dano ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu o dolasku ruskom kapitala u Srbiju. Zauzvrat bi Drakulić mogao računati na vladinu potporu pri kupnji Jugoslovenskog rečnog brodarstva. Kupnjom flote JRB Drakulić bi raspolagao s više od 400 plovila na Dunavu, što bi ga svrstalo u red najvećih brodovlasnika na toj rijeci. Objašnjenje za ustupak prema ruskom konkurentu sastoji se u tome što bi Drakulić, kao trgovac bakrom, imao određene privilegije u korištenju kapaciteta borske topionice, koja je dosad sa 50 posto kapaciteta radila na preradi sirovine, što ju East Point uvozi. I dok je rasprostranjeno uvjerenje o priveligiranom položaju kod srbijanskih vlasti, prema kojem se SMR unaprijed vidi kao novi većinski vlasnik, u stručnim krugovima se upozorava kako austrijski Brixlegg nije bez izgleda. Aduti te kompanije sastoje se u već obavljenoj kupnji subotičkog Severa, kao i u uloženom austrijskom kapitalu u Srbiji. Vrijednost ulaganja austrijskih kompanija, samo preko bankarskog, osiguravajućeg, građevinskog sektora i mobilne telefonije, procjenjuje se na više od tri milijarde eura. Jedini minus Brixlegga moglo bi biti njegovo djelomično vlasništvo u najmodernijoj topionici bakra u Bugarskoj, što može asocirati na njegovu motiviranost da borski i majdanski rudnik koristi kao izvor sirovine za spomenutu topionicu.