Nijedna ozbiljna politička stranka uoči predstojećih izbora u Hrvatskoj nije svojim biračima propustila predstaviti vlastitu viziju strategije zdravstva. Štoviše, zdravstvo je gotovo stalo uz bok gospodarskoj strategiji koja se na ovim izborima smatra najvažnijom. Ako im je važno prije izbora, trebalo bi tako biti i poslije. Slovenski primjer pokazuje da je politička odluka da se reformira sustav dobar početak nakon kojeg je potrebno uložiti mnogo truda, ali i hrabrosti za rezove koji na prvi pogled nisu nimalo popularni. Srbi su, čini se, tek počeli ozbiljnije razmišljati o tome, no izjave prvih ljudi srbijanskog zdravstva upućuju da kreću istim putem kao i Hrvatska.

Dosjei pacijenata
Koliko para, toliko muzike. Slovenski doktori imaju dvostruko više novca za liječenje svojih pacijenata od Hrvata i nevjerojatnih sedam puta više od Srba. Ulazak u slovensku bolnicu ili usluge doma zdravlja ne mogu se mjeriti s istočnim susjedima. U slovenskoj bolnici ne može se dogoditi da nema toaletnog papira, a zatrebate li ikakav podatak iz povijesti bolesti svakog pacijenta koji je liječen unazad dvadeset godina, dobit ćete ga učas elektronskom poštom jer su svi stari podaci skenirani i prije informatizacije sustava. Slovenske zdravstvene ustanove imaju daleko mlađu i suvremeniju opremu od one u Hrvatskoj, a dobar primjer je medicinski potpomognuta oplodnja koja se u Hrvatskoj gotovo i ne radi zbog zastarjele i pokvarene opreme. Sve slovenske bolnice svoje usluge naplaćuju po složenom i mnogo racionalnijem sustavu dijagnostičkih i terapijskih postupaka (DTS), koji Hrvatska tek uvodi. Slovenski domovi zdravlja imaju mnogo jaču ulogu u prevenciji i praćenju javnog zdravlja, patronaža i kućna znatno je razvijenija od one u Hrvatskoj, koja je gotovo nestala. Dakle, preko susjedove ograde je definitivno bolje za pacijente, no to ne znači da nema problema. U Sloveniji mnogo nezadovoljstva izaziva sustav dopunskog osiguranja koji još uvijek počiva na zastarjelim načelima koje Slovenci smatraju nepravednim. No sigurno je najveći problem slovenskog zdravstva nestašica liječnika koja je mnogo ozbiljnija nego u Hrvatskoj, dok ih Srbija ima čak i previše.

Privatizacija zdravstva
S upola manje sredstava za zdravstvenu zaštitu Hrvatska se po svim pokazateljima kvalitete sustava naizgled dobro drži, no oni koji rade u sustavu ili ga koriste znaju da se medicinski rezultati u hrvatskim bolnicama ostvaruju u veoma lošim uvjetima. Od najavljenih promjena koje je prihvaćanjem paketa zakona obećala aktualna Vlada zasad se najbolje osjete tek rezultati nove politike lijekova koja je konačno smanjila potrošnju i osigurala daljnji pad cijena generičkih lijekova. Još mnogo posla očekuje se u privatizaciji dijela zdravstva. Privatizacija zdravstva jedan je od izazova koji su pred srbijanskim ministrom zdravstva Tomicom Milosavljevićem, potpredsjednikom G17 Plus i rekorderom u novijoj povijesti Srbije kao čovjekom koji je i u trećoj vladi zaredom na istom mjestu. Godišnji zdravstveni proračun u Srbiji iznosi 1,7 milijardi eura, odnosno 187 eura po glavi stanovnika, čime se financiraju sve medicinske usluge i plaće stotinjak tisuća zaposlenih. Prosječna plaća liječnika specijalista je 1220 eura, dakle slično kao u Hrvatskoj. Zanimljiv je podatak da privatna liječnička praksa dnevno obavi više od 30 tisuća pregleda, odnosno 20 milijuna usluga godišnje. To je oko 40 posto ukupnih zdravstvenih usluga u Srbiji ili za 50 posto više nego deset godina prije. U Srbiji postoji 3700 privatnih ordinacija, od kojih su 650 zdravstvene ustanove, a u preostalima se obavlja privatna liječnička praksa, no privatni sektor prilično je nesređen. Međutim, ni s javnim sektorom stvar ne stoji dobro budući da Svjetska zdravstvena organizacija nema osnovne pokazatelje kvalitete zdravstvenog sustava jer se oni – ne prikupljaju. U Srbiji postoji višak liječnika, a zbog sve težeg zapošljavanja pojedini liječnici odlaze u druge zemlje, pri čemu je posebno zanimljiva Slovenija.

Privatizacija bolnica
Od Europske investicijske banke Srbija bi trebala dobiti 150 milijuna kredita za provedbu projekta “Zdravstva za 21 stoljeće”, a ostalih 200 milijuna eura Vlada planira osigurati privatizacijom državnih poduzeća čime se planira gradnja novih i proširenje starih bolnica, informatizacija te ulaganje u prevenciju. Srbija također tek planira uvesti mjere za kontrolu troškova u bolnicama, preventivne preglede, reorganizaciju domova zdravlja, a u planu je i postavljanje menadžera na čelo zdravstvenih ustanova. I pred srpskim i hrvatskim zdravstvenim vlastima još je iznalaženje rješenja kojim će se sustavu zdravstva osigurati veća količina novca bez kojeg se neće moći provesti potrebne promjene. Stručnjaci tvrde da je povećanje participacije pacijenata jedino djelotvorno i realno rješenje, a primjer Slovenije to potvrđuje. Slovenija je participaciju počela povećavati postupno počevši od uvođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja. U Hrvatskoj se o tome govori već dugo, no nijedna vlada još nije smogla snage to zaista provesti. A izjava srbijanskog ministra u kojoj komentira korupciju u zdravstvu jasno pokazuje Milosavljevićev stav: “Ako se već treba platiti doktoru, neka to bude na blagajni bolnice.”

(Marija Crnjak, Rato Petković)