Što zaista stoji u Sporazumu koji je dogovoren u Lisabonu i koji se ocjenjuje “povijesnim”? U čemu se on zapravo razlikuje od prethodnog kojeg su na referendumima odbacile Francuska i Nizozemska? “Postavili smo temelje za obnovljenu i zajedničku osnovu Europske unije. Prebrodili smo zastoj. Na kraju nismo iznevjerili očekivanja. Izbjegli smo razdor u Uniji.” Njemačka kancelarka Angela Merkel kao tadašnja predsjednica Europskog vijeća izjavila je ovo samo nekoliko dana nakon presudne drame na summitu u lipnju ove godine. Samo velikim naporima 27 šefova država i vlada dogovoreno je da se razrade dva nova sporazuma za Europsku uniju. Jedan regulira temelje, a drugi način rada Europske unije. Tekstovi su predstavljeni na summitu u Lisabonu gdje su trebali biti usvojeni, da bi u prosincu bili formalno potpisani. Dogovor je važan prije svega za države koje još uopće nisu članice kluba jer još vrijedi stajalište da bez novog sporazuma nema izgleda za ulazak zemalja Balkana i Turske u Uniju, kako je još 2006. istaknuo Jo Leinen, predsjednik Ustavnog odbora: “Europski parlament neće se upustiti u proširenje bez novog ustavnog sporazuma. Rumunjska i Bugarska – odluka o njihovu pristupu već je donesena – bit će posljednje koje će ući sa sporazumom iz Nice. Za Hrvatsku, Makedoniju i ostale to je vrlo, vrlo teško. Mislim da je to poluga koju treba povući da se ipak ostvari dogovor o ustava”. Projekt ustava je, doduše, pokopan jer je odbijen u Francuskoj i Nizozemskoj, no sporazum sada ipak stoji. Supstancijalne razlike nisu velike, jedino se ime promijenilo. Sve što je podsjećalo na državnost uklonjeno je iz teksta. Zastava, himna, titula ministra vanjskih poslova i još neke druge stvari. Međutim, postupak glasovanja i sastav institucija preuzet je, samo s novim etiketama, smatra Elmar Brok, koji u savjetovanjima oko Europskog sporazuma zastupa Europski parlament:

“Preko boljih kriterija odlučivanja u Vijeću i više odluka donesenih većinskim glasovanjem kao i širenjem prava većine u Europskom parlamentu koji će ubuduće u 59% slučajeva suodlučivati, efikasnost i demokratizacija unije su u potpunosti zajamčene.” Europska unija dobit će predsjednika na mandat od dvije i pol godine. Dobit će ministra vanjskih poslova koji se zbog nizozemskih i britanskih rezervi neće tako zvati, ali će ispunjavati te zadatke. Europska komisija će se od 2014. smanjiti. Odlučivanja većinom glasova zamijenit će prinicip jednoglasnih odluka u mnogim područjima. Dosadašnji ključ dvostruke većine dobiven preko broja država i stanovnika zamijenit će vrlo složeni sustav odlučivanja iz sporazuma iz Nice. Ostavljena je mogućnost, međutim, da se do 2016. godine ponovno razmotri ta odluka, ako to želi neka mala skupina država. Takvu iznimku pod nazivom klauzula iz Ionanine progurala je Poljska. Nova dva ugovora zamjenjuju osam isprepletenih ugovora iz 56 godina povijesti od Rima do Nice. No to ne znači da će oni biti jednostavniji za čitanje jer posjeduju čitav niz bilješki i deklaracija te izuzetaka za odredene članice. Na posljednjim metrima Talijani su postavljali prepreke. Talijanima je smetalo što bi ubuduće trebali imati manje zastupnika u Europskom parlamentu od Francuske i Velike Britanije. Već prije tri godine šefovi država i vlada su se zadržali kod tog pitanja kada su dogovarali Sporazum. Tada je sporazum svečano potpisan, ali na koncu je ipak propao. Hoće li to ovoga puta uspjeti, pokazat će se zapravo tek na proljeće. Tada svih 27 zemalja članica mora ratificirati temeljni sporazum. Na referendum o Europskom sporazumu izaći će građani u Irskoj, Danskoj, a možda i u nekim drugim zemljama. Ishod je neizvjestan. Ako sve na kraju uspije, tada će sporazum stupiti na snagu paralelno s izborima za Europski parlament u lipnju 2009. godine. Novi reformski ugovor bit će potpisan 13. prosinca u Lisabonu, što je neposredno nakon dogovora postignut u noći s četvrtka na petak prošloga tjedna, objavio je portugalski premijer i predsjedatelj Europskog vijeća Jose Socrates. “Uspjeli smo dogovoriti novi ugovor – Lisabonski,, koji će biti potpisan 13. prosinca u Lisabonu. S tim ugovorom Europska unija je izišla iz institucionalne krize i sada s povjerenjem možemo gledati u budućnost”, rekao je Socrates. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso kazao je kako je riječ o “povijesnom sporazum koji EU-u daje sposobnost za djelovanje u 21. stoljeću”.
(pd)

Povelja o temeljnim pravima – velika novost ugovora

Povelja o temeljnim pravima, jedna od glavnih inovacija u novom europskom ugovoru, bit će svečano objavljena 12. prosinca u Strasbourgu u Europskom parlamentu, dan prije potpisivanja Lisabonskog ugovora u portugalskoj prijestolnici. Nju će proglasiti predsjednici triju europskih institucija – Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije. Lisabonski ugovor, koji su čelnici država i vlada EU usuglasili u noći s četvrtka na petak u glavnom gradu Portugala, ne uzima tu povelju usvojenu u prosincu 2000. u Nici in extenso kao što je predviđao nacrt europskog Ustava. Međutim, daje joj pravnu snagu koju dosad nije imala. Iako su limiti Povelje ograničeni, ona je bila jedno od najspornijih pitanja tijekom pregovora o novom ugovoru.