Prateći vijesti posljednjih mjeseci i godina koje se iz bilo koje perspektive tiču Sunčanog Hvara, ozbiljan investitor može samo zaključiti da Hrvatska nije zemlja za investicije. Svatko u svom segmentu, od političara na državnoj do onih na lokalnoj razini, preko novinara do stručnjaka u konkretnom slučaju, pridonio je takvom dojmu. Kada se zaključivao ugovor o javno-privatnom partnerstvu između države i grupacije Orco Property, malo je koji novinar ili političar doveo u pitanje i problematizirao tu transakciju, pa čak i činjenicu za koju se u startu znalo da će po okončanju petogodišnjeg ugovora privatni partner izaći iz partnerstva s većinskim vlasništvom. Danas se taj fakt proglašava skandalom najvećih razmjera, no kada se transakciju pripremalo, za nikoga, uključujući sve one koji danas najviše podižu buku, nije predstavljao sporan detalj.

Jamstvo države
Sam ugovor kolao je odmah među novinarima, a dostavili su im ga političari, i pozicijski i opozicijski, pa je teško nakon svega razumjeti zašto se godinama poslije taj ugovor ekskluzivno svakih mjesec-dva pojavljuje na pojedinim blogovima. Lokalne vlasti pozdravljale su dolazak Orca i činjenicu da taj ulagač donosi višestruko više kapitala u njihovu ključnu tvrtku nego što ga je prethodno nudio slovenski ulagač Terme Čatež. K tomu, država je ugovorom jamčila da će pet godina biti prisutna u Sunčanom Hvaru i pratiti obećana ulaganja, a s Gradom Hvarom je dogovoreno i da mu se umjesto sporova koje vodi vezano uz neke sporne čestice, a koji su usput gotovo minorni u odnosu na vrijednost kuće, prepusti oko 4 do 5 posto dionica Sunčanog Hvara iz državnog portfelja. Grupu Orco pustilo se da uloži prvih 200 milijuna kuna u Sunčani Hvar, cijena dionice na burzi počela je konačno rasti, a istodobno su krenule i sumnje političara vezane uz transakcije. U to doba nekako došao je na mjesto gradonačelnika Hvara mladi i ambiciozni Pjerino Bebić. Vrlo brzo uključio se u razgovore s državom o imovinsko-pravnim pitanjima, ne želeći više dionice, nego jedan hotel iz sustava Sunčani Hvar. U Vladi i HFP-i su tada tvrdili da mu se neće popustiti u takvu zahtjevu, no nakon što je afera Liburnija stišana dodjelom kontrolnog paketa LRH Gradu Opatiji, vješti je Bebić učas ispregovarao istu odštetu i za Hvar. I ne samo to, država uskače i financijski s 15-ak milijuna kuna u dokapitalizaciju kako bi Gradu očuvala jednaku poziciju i nakon povećanja temeljnoga kapitala. Ta je sredstva Grad trebao vratiti državi, no umjesto toga Grad ne pristaje na uvjete, a Bebić započinje kampanju u kojoj Vladu proziva da ne želi prepustiti Gradu kontrolni paket. Ako je točno ono što su prenijeli mediji, potpredsjednik Vlade Damir Polančec Bebiću je poručio da mu se kontrolni paket ni neće prepustiti, nego neka razmišlja o rezervnoj opciji poput njegova nekadašnjeg prijedloga hotela Sirena. Teško je smatrati koincidencijom istodobno lansiranje optužbi na račun Vlade da je država u transakciji s Orcom oštećena jer je dionice Sunčanog Hvara prodala Orcu ispod njihove nominalne vrijednosti.

Paketi dionica
No u tim računicama uzimaju sadašnju cijenu dionice na tržištu, a ne onu po kojoj se trgovalo tom dionicom u vrijeme kada se ugovaralo javno-privatno partnerstvo za prezaduženu i zapuštenu tvrtku. Tada je cijena bila 45 kuna, dakle znatno ispod njihove nominale, a sada je uz oscilacije na razini od oko 200 kuna. Hvarani, koji su odbacili manji paket manje vrijednih dionica sada traže puno veći paket puno vrjednijih dionica. Začuđuje i da neovisni stručnjaci koji su sudjelovali u kreiranju tada najboljeg modela privatizacije Sunčanog Hvara danas šute na prozivke da je riječ o dobro smišljenoj prevari i ne stoje iza svog projekta, pomažući tako svima koji računaju na lakoću produciranja afera u Hrvatskoj, nakon kojih vlasti pristaju i na nemoguće odluke. No time se anulira sve napore kako bi strane ulagače privuklo u Hrvatsku, u kojoj svaka uspješna priča stvara jal. Jer da je drukčije, ne bi se već oglasilo Državno odvjetništvo, koje je pomno proučilo sve sklopljene transakcije kroz proces Maestro?!?