Tržište certificiranih članova Nadzornih odbora u Hrvatskoj naraslo je u veoma kratkom roku od svega pola godine na ukupno 430 osoba. Procjenjuje se da će toliko do kraja 2007. biti izdano certifikata i da će Udruga certificiranih članova NO-a brojiti toliko članova, no pritom manje od pola toga broja predstavljaju stvarni članovi NO-a koji aktivno obavljaju tu funkciju dok po brojnosti u stečenim certifikatima pretežu menadžeri. Gledajući u odnosu na potrebe za kompetentnim i odgovornim nadzornicima i njihovu nužnu fluktuaciju, riječ je o zapravo skromnoj brojci.

Treća generacija polaznika
Za Poslovni dnevnik te su podatke iznijeli dekani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Splitu, profesori Darko Tipurić i Zlatan Reić u povodu uključivanja treće generacije polaznika u program Korporativno upravljanje za članove nadzornih i upravnih odbora. Zbog slabije prisutnosti aktivnih nadzornika tvrde da nema mjesta bojazni od hiperprodukcije certificiranih članova NO-a. Objašnjavaju kako su tek započeli velik posao što je, kažu, vidljivo i kroz strukturu koju čini starija populacija koja je više orjenitirana na menadžerske pozicije. Brojniji su oni koji se, znači, tek u perspektivi vide na nadzorničkoj funkciji ili funkciji neizvršnog direktora u Upravnom odboru (što omogućuju izmjene ZTD-a koji stupa na snagu 1. travnja 2008.) nego oni koji se sad bave tim poslom. Prema njihovim riječima, certifikat koji polaznici steknu nakon položenog ispita trebat će svake godine obnavljati što slijedi smisao cjeloživotnog učenja, o seminarima će se starati Udruga koja koncem ovog tjedna u Dubrovniku održava prvu konferenciju, a Sveučilišta u Zagrebu i Splitu rade na tome da se certifikatima nadzornika dodaju i bolonjski ECTS bodovi. “Sudeći prema broju javnih dioničkih društava trebalo bi nam barem tisuću i pol certificiranih članova NO-a i neizvršnih direktora u Upravnim odborima, a pritom ne bi trebali sjediti u većem broju NO-a jer je nemoguće kvalitetno obavljati taj posao u NO-ima deset kompanija”, kaže Tipurić. Podizanje konkuretnosti i ekonomske efikanosti hrvatskog gospodasrtva uvelike ovisi upravo o tempu kojim će se država potaknuti razvoj tržišta certificiranih članova NO-a. Prizna li se certificiranje na razini države, a za što se zauzimaju ta dva fakulteta, Tipurić i Reić procjenjuju da se kvaliteta korporativnog upravljanja može brzo unaprijediti, a inače će trebati niz godina. Pritom dodaju da njihova inicijativa ne znači da država certifikaciju treba ekskluzivno vezati uz suradnju s njima jer i drugi fakulteti mogu pokrenuti programe. Tako navode kao primjer poticaje za pokretanje s mrtve potčke, pored njihovog zajedničkog projekta, koji su došli s drugih strana.

Primjerice, Hanfa i Zagrebačka burza donijele su Kodeks korporativnog upravljanja te je u prvo čitanje upućen zakon koji regulira izlazak ministara i političara iz NO-a državnih trtki, no velik pomak, kako tvrde, može omogućiti samo država ako donese poticajno zakonodavstvo. “Najvažnija je stvar da bi sjedenje u NO-ima, ne samo u tvrtkama gdje je država većinski vlasnik nego generalno, trebalo vezati uz certifikaciju. Potrebno je da se država aktivno uključi kako bi putem certifikacije, a ima partera u Udruzi, regulirala mogućnost da se tim poslom bave samo oni koji imaju certifikat. Strateški je najvažniji zadatak promoviranje nezavisnosti članova NO-a, a to je najteže i tu će nama trebati najviše vremena za pomake. Novu političku elitu čeka donošenje zakona koji će omogućiti da u NO-ima sjede nezavisni stručnjaci, oni koji mogu preuzeti odgovornosti i ne ispunjavaju funkcije od javnog interesa”, kaže Tipurić.

Kompetentni i nezavisni
“Sazrjela je društvena klima da u nadzorne odbore kompanija dođu kompententne i nezavisne osobe. Brojne su naznake da će to uskoro i dogoditi te da će bez obzira na rezultat parlamentarnih izbora nova politička vlast nastojati unijeti profesionalizam u rad Nadzornih odbora i neizvršnih direktora Upravnih odbora”, kaže Reić. “U globalnom izvješću o konkuretnosti za 2008., a ako bi u međuvremenu donijela zakon koji isključuje državne dužnosnike iz NO-a, Hrvatska bi dobila bolju ocjenu. To je važno i zbog stranih investitora koji bi dobili veći poticaj za ulaganja u Hrvatsku. Dobro korporativno upravljanje vezuje se i uz nižu cijenu kapitala raspoloživog za ulaganje u hrvatske kompanije, a s druge strane podiže se efikasnost funkcioniranja upravljanja”, objašnjava Tipurić. Zaključuju kako bi u tom slučaju, dok Hrvatska ne uđe u EU, NO-i i neizvršni direktori u Upravnom odboru podigli razinu odgovornosti i transparetnosti, a spriječili bi funkcioniranje NO-a kao ceremonijanih tijela.