Premda Glavaš cijelo vrijeme na razne načine opstruira pravosudni epilog i dalje se smatrajući žrtvom politički montiranog procesa, šanse su mu ravne iskrcavanju hrvatskih astronauta na Mjesec da taj proces ne završi na klasičan način, a to je presudom lišenom politike koja je rezultat sudskog procesa i dokaznog postupka. Na taj proces neće utjecati ni eventualna promjena vlasti što Glavaš videouratkom pokušava imputirati. Glavaš je prvi političar koji je došao u ruke pravosuđa u velikom procesu, a odbija shvatiti da je taj proces pravno prejak da bi se dopustio ikakav pritisak ili naboj. Svijest da je riječ o suđenju političaru koji je unatoč pritvoru otvoreno vikao da političari stoje iza procesa i onda kad nisu mogli stajati toliko je razvijena i raširena da Glavaš odbijanjem da to shvati podcjenjuje i pravosuđe i društvenu klimu. U tu je svrhu već za vrijeme istrage, djelujući kao atipičan čovjek što se tiče ponašanja okrivljenika, koristio na terenu pritiske na svjedoke, pa su svjedoci izbjegavali dolazak na sud, pa je pisao neke letke te uvlačio i svoju bivšu političku stranku otkrivajući da je izbornom prijevarom doveo Sanadera u HDZ-u na vlast. Služeći se sramotnim izjavama i za njega, ako se želi bilo kakvom politikom baviti – jer tko jedanput izborno prevari, spreman je to činiti i dalje – Glavaš se ispostavlja kao slab kalkulant. Prevario se i kad je mislio da je danas manje zlo ako to kaže te da je veća korist što će pokazati da je i Sanader prihvatio prijevaru kao izborni model, a loš mu je i izbor dijela odvjetnika koji po ocjenama kolega gube na vjerodostojnosti dajući pravna tumačenja koja samo tako padaju u vodu. Računica da će profitirati konstrukcijom o tzv. guranju procesa protiv njega kao o novoj prijevari, izjalovila se, uostalom tako je prošla i cijela strategija obrane koja se temelji na skandalima i na glumljenju političke žrtve. Novi prilog cirkusiranju stiže na prvi dan suđenja. Zahtjev za izuzećem predsjednika sudskog vijeća odbijen je kao neutemeljen, a nije se moglo drukčije ni očekivati, pa se postavlja pitanje čemu procesni trikovi osim da se suđenju da doprinos kao da je riječ o cirkusu. Međutim, događaji iz vremena Tuđmanove vladavine Hrvatskom kad je nad istočnom Slavonijom Glavaš imao status neformalnog političkog vlasnika u moralnom smislu ostaju teret za HDZ koji je Glavaša štitio dok je bio član te stranke. Da nije izgubio političku zaštitu, ostao bi u sjeni Kaznenog zakona. Samo je po tome Glavašev predmet atipičan i ima elemente političkog progona u pogledu okidača kojim počinje sudski proces. Nezakonito štićen od progona prestao je biti onog trenutka kad je politika dopustila represivnom i pravosudnom aparatu da uđe u taj slučaj, a to je ujedno i jedina točka gdje se susreću politika i pravosuđe. Od te točke po neumoljivoj inerciji pravosudnog sustava stvari idu dalje logikom dokazivanja i branjenja, pa se Glavaš panično boji suđenja.