Potpisivanjem ugovora između Ministarstva obrane i konzorcija Ðuro Ðaković Specijalna Vozila – Patria vrijednog 112 milijuna eura o nabavi 84 borbena oklopna vozila na osam kotača za Hrvatsku vojsku konačno će se vidjeti koliko će ovaj, dosad najvrjedniji vojni posao od hrvatske samostalnosti, doista utjecati na hrvatsko gospodarstvo. U samoj tvornici ÐÐ Specijalna vozila osigurat će posao za stotinjak ljudi koliko će ih do 2012. godine raditi na tom projektu. Dio te ekipe već radi u tvornici budući da je riječ o ljudima koji su stekli vrijedno iskustvo na poslovima tenkovskog programa, no drugi dio nadomjestit će se otvaranjem novih radnih mjesta. Međutim, očekuje se da će se u idućih nekoliko mjeseci postići dogovor (također s Patrijom) o nabavci još 42 oklopna vozila pješaštva, a kako Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga predviđa da Hrvatska 2012. godine ima 126 takvih vozila, vjerojatno će se nakon tog ugovora zapošljavati još ljudi u samoj tvornici. Ostvari li se najava predstavnika Patrije da će vrijednost direktnog offseta dosegnuti 50 posto ukupnog posla, što je dvostruko više od zakonskog minimuma, znatne koristi će imati i druga poduzeća koja će surađivati na projektu. Ðuro Ðaković će, osim toga, biti zadužen i za servis i održavanje vozila, što će im i u budućnosti osigurati dosta posla, a kako ugovor uključuje i transfer tehnologije, moguć je ulaz i na neka treća tržišta. Pritom se računa na “stare” veze u nekim arapskim zemljama, a upućeni tvrde da njih ne treba omalovažavati. Točan broj novih radnih mjesta koja će ovaj posao otvoriti još se ne zna, a čelnici poduzeća na dan potpisivanja nisu bili raspoloženi ulaziti u detalje. Na svim sudionicima napornih pregovora umor je bio očit, a neki od njih sami su priznali novinarima da su iscrpljeni te da je u pojedinim trenutcima pregovaranje bilo vrlo “žustro i burno”. Ipak, na samom potpisivanju činilo se da su svi akteri zadovoljni potpisanim. Intenzivni pregovori trajali su mjesec i pol dana, što je bitno manje u odnosu na zemlje koje su odradile slične natječaje. Hrvatska strana htjela je po svaku cijenu potpisati ugovor prije izbora, između ostalog i zbog toga što je zaključenje ovog posla veliki plus za Sanaderovu vladu.

Slične ugovore u drugim zemljama gotovo redovito su pratili skandali i politička prepucavanja vlasti i oporbe. Iako se prije činilo da sličan scenarij neće zaobići ni Hrvatsku, s obzirom na to da se jedno vrijeme politika upetljala u čitav proces, u finišu natječaja politički utjecaj se sveo na minimum. Na jednostavnost odluke utjecala je i prevelika razlika u ponudama konkurentskih tvrtki Patrije i Steyra (odnosno General Dynamicsa) jer su Finci bili oko 40 milijuna eura jeftiniji, a prema priznanju ministra Rončevića, bili su bolji i u svim drugim segmentima natječaja. Cijena jednog baznog vozila je oko 1,33 milijuna eura, što nije malo, no za taj novac Hrvatska je dobila i maksimalnu 3B zaštitu za koju su još donedavno i u Ministarstvu obrane tvrdili da ne postoji. Vozilo koje ima takvu razinu zaštite može izdržati eksploziju osam kilograma eksploziva pod svojim trupom, a da se pritom bitno ne ošteti te da posada u vozilu ne strada. Oklopnjaci će imati i 3A zaštitu, koja osigurava otpornost na istu količinu eksploziva pod kotačem. Prema tvrdnjama proizvođača, nakon takve eksplozije BOV može nesmetano nastaviti vožnju na preostalih sedam kotača, a postavljanje novog kotača na samom terenu traje nešto više od pola sata. Nulta serija takvog vozila započet će se proizvoditi iduće godine u pogonu Specijalnih vozila, a do kraja 2012. godine (zasad samo) proizvest će se 84 oklopnjaka, no vjerojatno će do tog roka u sastavu Oružanih snaga biti svih 126 vozila. Ugovorena vozila platit će se novcem iz vojnog proračuna, no za sve ostale nabave, od preostalih vozila, preko oružanih stanica do ostalih sustava za oklopnjake, podizat će se krediti. Osim što ovaj ugovor dobro donosi Ðuri Ðakoviću, njegovim partnerima, ali i drugim hrvatskim poduzećima koja će na krilima indirektnog offseta sklopiti poslove s Fincima, zadovoljno trljaju ruke i Ðakovićevi dioničari. Osim toga posao s oklopnjacima može biti dobar trening za sve hrvatske političke i gospodarske institucije uključene u njega, za predstojeću nabavu 14 borbenih aviona. Uzme li se u obzir da jedan novi zrakoplov stoji oko 40 milijuna eura, vrijednost tog ugovora mogla bi bez većih problema dostići cijenu od pola milijarde eura. Kako se obveze sklapanja ugovora o offsetu odnose i za taj posao, to bi značilo da bi hrvatsko gospodarstvo moglo postati bogatije za barem isti taj iznos.