Zoran Milanović pozvao je Ivu Sanadera na predizborno sučeljavanje 19. studenoga ove godine na RTL televiziji. Da je imalo praznovjeran, izbjegao bi taj datum, budući da je 19. studenog 2003. njegov prethodnik Ivica Račan izgubio debatu Media servisa i Večernjeg lista prenošenu na OTV-u, a četiri dana kasnije i parlamentarne izbore.

Dvoboj generala
Tada su pozicije bile obrnute: Sanader je bio poletni šef oporbenog HDZ-a, a Račan umorni premijer sa četiri godine koalicijskog prepucavanja iza sebe. Danas je Milanović svježe lice, poletni šef opozicijskog SDP-a, a Sanader izmučeni premijer sa četiri godine teškog mandata iza sebe i u poziciji kad HDZ u anketama zaostaje za SDP-om. Milanović je prvi “bacio rukavicu”. “Predsjednika HDZ-a molim da shvati da se mora suočiti s predsjednikom SDP-a. Vrijeme izmotavanja je prošlo, neka konačno odgovori”, kazao je Milanović, a Sanader postavio uvjet da na “verbalni okršaj” dođe i Ljubo Jurčić. “Javnost ima pravo znati što misli kandidat za premijera, a što predsjednik stranke. Kad je riječ o HDZ-u, birači će sve doznati od iste osobe”, rekao je Sanader. Iako izravna sučeljavanja šefova stranaka nisu karakteristična za parlamentarne izbore, ona bi mogla u hrvatskom slučaju predstavljati vrhunac ionako personalizirane kampanje. Trend kojeg je svojim načinom vođenja HDZ prije četiri godine uveo Sanader, proširio se na druge stranke koje su također istaknule svoje “kandidate za premijera”: Jurčić je trebao kompenzirati Račanovu nepopularnost, Čačić je imao zadatak za sobom povući HNS, a izbor Milanovića za Račanova nasljednika samo je zaoštrio konkurenciju. Sada se priča ne svodi na obračun SDP-a i HNS-a, već na izravnu bitku Milanovića i Sanadera. Kao da dvije vojske dolaze na bojno polje, a dvoboj generala odlučuje ishod bitke. Stručnjaci za politički marketing izjavili su za Poslovni dnevnik da je moguće da pobjeda u izravnoj debati predsjednika da dodatni vjetar u leđa njihovim strankama nekoliko dana prije izbora.

Udariti kontru
No, kažu da mnogo toga ovisi o pripremi. Eksperti su uvjereni da premijer ima prednost u smislu izvedbe, nastupa, uvjerljivosti i vještine debatiranja, dok šef SDP-a ima puno više konkretnih argumenata. Jasno, pod uvjetom da SDP odustane od proklamirane odluke da se ne upuštaju u negativnu kampanju. Naime, Milanović bi u kampanji mogao snažno napasti Sanadera na aferama, skandalima, privatizacijama i na porijeklu njegove imovine. No, anticipirajući takvu mogućnost, Sanader je već “udario kontru” na SDP-ovo slabo mjesto, a to je dualizam funkcija predsjednika stranke i kandidata za premijera. Zato je šef HDZ-a na debatu pozvao i Ljubu Jurčića, želeći stvoriti dojam da se u toj stranci ne zna “tko pije, a tko plaća”, odnosno kako birači ne znaju tko će zapravo donositi odluke ako SDP dođe na vlast. To bi, po mišljenju stručnjaka, moglo predstavljati glavni problem SDP-a u tom sučeljavanju i stranački stratezi trebali bi kreirati dobru strategiju kako bi premostili to “škakljivo pitanje”. S druge strane, šef HDZ-a proteklih mjeseci i godina imao je dovoljno prilike uvježbati odgovore na sva pitanja o imovini i aferama, tako bi se debala vrlo lako – umjesto na borbu argumenata – mogla svesti na puko prepucavanje. Ako pak SDP odustane od negativne kampanje, onda će sučeljavanje biti tek iznošenje programa pri čemu bi do izražaja mogla doći Sanaderova retorička uvjerljivost. Konačno, postavlja se i pitanje treba li Zoranu Milanoviću uopće sučeljavanje, ako se uzme u obzir da njegova stranka prednjači u predizbornim anketama. U tom slučaju, debatom ne bi mogao toliko dobiti koliko bi mogao izgubiti. Onaj tko zaostaje mogao bi izravnim sučeljavanjem preokrenuti trendove i nekoliko dana prije samih izbora zabilježiti pobjedu. Odnosno, postati najsnažnija stranka u poziciji da formira novu vladu.