Kineski poljoprivrednici uzgajali su rižu uzduž istočne obale još prije 7700 godina i koristili vatru i mjere protiv poplava za održavanje svojih polja. U članku objavljenom u časopisu “Nature”, arheolozi iz Velike Britanije i Kine opisali su kako su u Kuahuqiaou, slatkovodnoj močvari udaljenoj 200 km jugozapadno od Šangaja, otkrili arheološke predmete – kosti, bambusovo i drveno oruđe korišteno za kopanje i uzgoj kultura, te visoke koncentracije drvenog ugljena. “Prije otprilike 7.700 godina ljudi su počeli paliti šumovite površine i stoga je prisutna velika koncentracija ugljena, a istovremeno nestaje pelud drveća. To je jasan znak da su ljudi koristili vatru za raščiščavanje terena za naseljavanje i uzgoj na poljima. Paljenje se ponavljalo desetljećima kako bi se rižina polja održala…ovdje se radi o vjerojatno najranijem uzgoju riže na svijetu”, kazao je Zong Yongqiang s britanskog sveučilišta Durham. Kao štihače, tadašnji su ljudi koristili kosti životinja, posebice svinjske lopatice koje su trokutastog oblika. Zong je također objasnio da se promatranjem diatoma, zelene alge koja se razmnožava u slanoj vodi, zaključilo da su se ondašnji farmeri znali tijekom poplavnog razdoblja zaštititi od nadiranja mora, tj. slane vode. Oči njegova tima sada su uprte na drugo nalazište – jezero Taihu, udaljeno 150 kilometara od Kuahuqiaoa. Tamo je prije 6.400 godina cvalo društvo poznato po proizvodnji žada, keramike i riže. “A onda je, prije 4000 godina, jednostavno nestalo”, tvrdi Zong i pita se da li je uzrok podizanje razine mora ili naglo hlađenje. Možda je klima postala prehladna i naštetila urodima, kazao je Zong.
(H)