Globalno tržište oružja u idućim bi godinama trebalo nastaviti stabilno rasti, procjenjuju analitičari Financial Timesa.SAD i dalje po narudžbama vodi na obrambenom tržištu, i tako će potrajati još neko vrijeme, no na duži rok sve važniji klijenti za velike kompanije u obrambenom sektoru postat će nove sile među zemljama u razvoju kao što je, primjerice, Indija.Američki troškovi za oružje i obranu, kad se uračuna i cijena ekspedicija u Irak i Afganistan, dosežu ukupan društveni proizvod Nizozemske. Stoga se najveći američki proizvođači oružja i vojne opreme, poput Lockheed Martina, Boeinga, Northrop Grummana, Raytheona, General Dynamicsa ili L-3 Communicatonsa, i dalje bore za američko tržište, jer su tu još i najveći ugovori. Slijede ih i europski proizvođači, BAE Sysems i EADS.No svi oni gledaju unaprijed, u vrijeme kad će presahnuti budžeti povećani zbog intervervencija u Iraku i Afganistanu. Najveće kompanije posvećuju sve više pažnje brzorastućim ekonomijama na istoku. Lockheed Martin, Boeing, Dassault i Saab samo su neke od njih što su se uključile u opskrbu indijskog zrakoplovstva koje želi novu flotu borbenih lovaca kako bi nadomjestila zastarjelu kolekciju ruskih MiG-ova 21. Indijci tradicionalno kupuju od Rusije i Francuske, no američki se proizvođači nadaju da će im pogodovati aktualno zatopljavanje američko-indijskih odnosa. Američki proizvođači borbenih zrakoplova – zajedno s kompanijom BAE i, vjerojatno, s Dassaultom – guraju se među potencijalne dobavljače japanskog zrakoplovstva koji pak žele zamjenu za stare mlažnjake F-4 i F-15.Kina također stupa na scenu kao veliki kupac vojne opreme. Europske i američke kompanije tu nemaju tako širok manevarski prostor, zbog ograničenja koje postavljaju međunarodna zajednica i njihove vlastite vlade. No u veličini kineske nabave moglo bi se naći mjesta i za mnoge zapadne tvrtke.Najveća europska kompanija u vojnom sektoru – BAE Systems – strateški se fokusirala na američko tržište još od kraja 90-ih godina. U međuvremenu se pozicionirala kao najveći dobavljač Pentagona nakon velike petorke: Lockheeda, Boeinga, Northrop Grumanna, General Dynamicsa i Raytheona. No nedostaci pozicije kompanije “sa sjedištem u inozemstvu” koja se previše oslonila na jednog klijenta, pokazali su se u trenutku kad je američko ministarstvo odlučilo čvrsto pritisnuti BAE zbog sumnji na korupciju u vezi s isporukama oružja Saudijskoj Arabiji.Premda je za mnoge bilo iznenađenje što je ministarstvo uopće ustrajalo u istrazi (koja je u međuvremenu obustavljena u Velikoj Britaniji), riskirajući zahlađenje odnosa SAD-a s dotad potpuno lojalnim saveznicima kakvi su Velika Britanija i Saudijska Arabija.

BAE je napravio dobar posao igrajući na kartu američkog tržišta. Prema nekim procjenama, BAE otprilike polovinu svoje proizvodnje plasira u SAD. Posao se dobro razvijao pod vodstvom Marka Ronalda, koji je predsjedao podružnicom u SAD-u. Ronald je i dalje jedna od glavnih osoba u kompaniji. No BAE i dalje ostaje britanska tvrtka, sa sjedištem u Londonu, što je izlaže potencijalnom riziku ako američki konkurenti počnu lobirati pozivajući se na nacionalni interes, ocjenjuju analitičari FT-a. Američki poslovi BAE-a privukli su pažnju kongresmena i pentagonskog establišmenta i za vrijeme njihovog preuzimanja američke tvrtke Armor Holdings. Akvizicija je bila vrijedna 4,1 milijardu dolara, i mnogi su bili spremni na okladu da neće proći zbog problema koji je izazvala afera sa Saudijcima. Na kraju je sve prošlo vrlo glatko.Mike Turner, direktor BAE-a, trudio se opisati kupnju kao uobičajenu poslovnu transakciju. Kako god bilo, BAE je dao bolju ponudu od konkurenata za Armor, a tu tvrtku pak američka vlada nije proglasila strateški važnom za obranu. Ukazivanje na saudijski slučaj i dalje ostaje kao mogućnost konkurentima da pokušaju izgurati BAE kad bude riječ o većim pentagonskim narudžbama. Bilo je najava da će na obrambeno tržište snažnije stupiti i ulagači privatnog kapitala, privučeni stanjem u tvrtkama koje uz državnu potporu plivaju u gotovu novcu. No politički razlozi često odbijaju investitore koji svoje odluke ne žele prilagođavati promjenama u političkim i strateškim igrama. U novije vrijeme privatni investitori oprezni su i zbog krize na međunarodnim kreditnim tržištima. No u BAE-u bi više mogli biti zabrinuti zbog najava o američkom povlačenju dijela trupa iz Iraka. BAE je, primjerice, vlasnik tvrtke koja proizvodi borbeno vozilo Bradley, koje se u Iraku mnogo koristi na terenu. Lockheed i Boeing su manje ovisni o promjenama koje očekuju Irak.

Istodobno europski rivali rado bi zamijenili BAE u poslu s isporukama za SAD. No BAE ima zasad bitnu prednost zbog specijalnih odnosa koje i dalje njeguju Velika Britanija i SAD. Talijanska Finmeccanica tako je uspjela SAD-u prodati svoje helikoptere i teretne avione, ali nije prošla njihova ponuda za nabavu elektroničke opreme. EADS je također uspio Amerikancima prodati nešto svojih helikoptera a sada se natječe za dobavu zrakoplova-nosača goriva. Mnogi stručnjaci, navodi Financial Times, uvjereni su da će posao ipak dobiti Boeing.Vjerojatno se u kratkom roku ne može očekivati da snažno poraste udjel kompanija s europskog kontintenta na američkom tržištu, iako su formalno pozvane da sudjeluju na natječajima. U posljednje vrijeme američko tržište i jest postalo otvorenije za partnerstva s inozemnim ponuđačima. S tim argumentom Amerikanci kritiziraju pokušaje da se stvori zajednička europska obrambena industrija koja bi se na globalnom planu suprotstavila američkim proizvođačima. Europi, sa svojim rivalitetima, ni ne trebaju kritičari. EADS je oslabljen problemima koje ima njegova podružnica Airbus tako da se teško nosi s Thalesom, francuskom tvrtkom iz obrambenog sektora. Thales je ojačao i razmišlja o kupnji dijela kompanije Safran, grupacije koja se bavi svim i svačim, od avionskih motora i dijelova do telekomunikacija. Na britanskom tržištu Thales je bio vrlo jak, no u zadnje vrijeme ga pokušava dostići Finmeccanica. Kupila je Westland Helicopters i njegov avio-odjel i suprotstavlja se i “domaćem” BAE-u. Ipak, šanse da Europljani odigraju neku rolu zajedno, izgledaju male kao i uvijek, zaključuju analitičari Financial Timesa James Boxell i Demetri Sevastopulo.