U idućih deset godina riječka i koparska luka sigurno će se integrirati, no zbog sve bržeg rasta robne razmjene važno je što prije organizirati se i iskoristiti jedinstvenu priliku, te uzeti dio kolača Rotterdamu, Genovi i drugim europskim lukama. To je samo jedan od projekata na kojima se može zajednički jačati slovensko i hrvatsko gospodarstvo, zaključili su jučer slovenski i hrvatski ugledni poslovni ljudi na okruglom stolu ‘Slovenija i Hrvatska – gospodarski partneri’, koji je u organizaciji gospodarskih komora dviju zemalja održan u sklopu Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma. Iako dosad nije bilo sluha za zajednički nastup dviju luka, šef hrvatske Agencije za promociju izvoza i ulaganja Slobodan Mikac kazao je kako je u tijeku izrada studije na Fakultetu prometnih znanosti, a njegov kolega Peter Ješovnik, direktor slovenske agencije za poduzetništvo i strana ulaganja JAPTI, konstatirao je kako je šteta da se to već i nije dogodilo. Takav projekt nije jednostavan, jer podrazumijeva ne samo političku potporu obaju strana, nego i rješavanje velikih infrastrukturnih pitanja, a dosad je, kako se čulo u raspravi, projekt zapinjao upravo na nepostojanju političke potpore.

Poslovna logika
Za razliku od političke sfere u kojoj se godinama forsiraju otvorena granična pitanja, na skupu je ipak konstatirano kako na gospodarskom planu vlada potpuno drugačija slika. Čak ni slučajevi poput privatizacije Sunčanog Hvara ili TLM-ovog Promala u kojima slovenske tvrtke na koncu nisu bile prihvaćene kao kupci, ne opterećuju dobre poslovne veze susjednih država. Zdenko Pavček, predsjednik slovenske gospodarske komore i ujedno čelni čovjek Viator Vektora koji je sudjelovao u kupnji šibenskog Promala, istaknuo je kako navedene neuspjele pokušaje slovenskih investitora u privatizaciji ne treba politizirati, a neuspjeh transakcije pravda interesima pojedinaca. No, kada država nije vlasnički involvirana, tvrtke brzo nalaze zajednički interes i prevladava poslovna logika. O tome svjedoče i iskustva Adriatica.net-a te Podravke i Gorenja koji, prema riječima Darka Marinca iz Podravke, surađuju premda nisu iz iste branše. Da su hrvatske i slovenske tvrtke više zajedno, bile bi i jače na trećim tržištima, poručio je Marinac, koji je posvjedočio i o neuspjelim pokušajima vlasničkih povezivanja sa slovenskim tvrtkama. Razgovori su o tome, dodao je, bili uspješni na razini menadžmenta, dok su vlasnici tvrtki, slovenski fondovi, odbijali takvu mogućnost. Pavček je dometnuo na tu temu da bi vjerojatno slovenski fondovi ipak prije prodali udjele nekome iz Hrvatske nego nekome iz Slovenije!? U svakom slučaju, značajnije je proteklih godina kapital dolazio iz Slovenije u Hrvatsku nego obrnuto. Samo su dva značajnija hrvatska ulaganja zabilježena u Sloveniji – i to tvrtki Pastor i Belišće, dok je iz Slovenije u Hrvatsku od 1993. godine do konca prvog ovogodišnjeg kvartala investirano 553,6 milijuna eura. U Sloveniji, pak, djeluje 30 hrvatskih tvrtki, dok je u Hrvatskoj prisutno 140 slovenskih poduzeća.

Regionalni projekti
Velik prostor za suradnju, istaknuli su gospodarstvenici, ostaje u zajedničkim projektima, prije svega na regionalnom tržištu, budući da su i hrvatsko i slovensko tržište mala, te da je teško konkurirati na europskome bez jakog brenda. Gospodarstvenici bi s obje strane, upozorio je analitičar i gospodarstvenik iz Slovenije Dejan Verčić, mogli imati komplikacija zbog postroženog schengenskog režima na graničnim prijelazima, pa je sugerirao komorama da iniciraju raspravu o toj temi, kako bi se olakšalo poslovanje onima koji se nađu u takvoj poziciji. Inače, upravo zemljopisni položaj slovenski gospodarstvenici stavljaju na prvo mjesto zbog čega bi ulagali u Hrvatsku, a potom izdvajaju EU-perspektive, dinamiku razvoja i političku stabilnost, dok glavnim slabostima navode korupciju u Hrvatskoj te birokratiziranost, sporost sudstva i netransparentnost javnih nabava. Hrvatske tvrtke, pak, kao problem u poslovanju sa Slovenijom ističu najviše teškoće snalaženja u šumi propisa usklađenih s EU-ovim propisima, nedovoljnu informiranost o ovlaštenim institucijama za izdavanje raznih dozvola i uvjerenja, te među ostalim zahtjeve slovenske carine da se uz izvozne dokumente priloži i takozvani popis proizvoda s lot brojem i datumom upotrebljivosti što nijedna druga članica Unije ne traži.