I dok Europska unija ima velika očekivanja prema nedavno liberaliziranom energetskom tržištu, čime će kućanstva birati svog dobavljača struje, iz Sjedinjenih Država dolazi potpuno drugačija poruka. Liberalizacija energetskog tržišta ne dovodi do pada cijena energenata. Naime, početkom 90-ih godina 17 američkih saveznih država odlučilo je otvoriti svoja tržišta konkurenciji, a cilj je bio razbijanje monopola te uključivanje većeg broja dobavljača, što se u konačnici, putem slobodne utakmice, trebalo odraziti na potrošače, odnosno njihove manje račune za struju i plin. No nakon što je ove godine prosječna cijena struje u Sjedinjenim Državama skočila 4,7 posto, nanovo se otvorila debata o uključivanju države u energetski sektor. Prema istraživanju Institute of Public Utilities pri sveučilištu Michigan, prosječna cijena električne energije u državama koje su zadržale regulaciju, u razdoblju od 2002. do 2006. godine porasla je 21 posto, dok je istodobno cijena struje na dereguliranim tržištima skočila čak 36 posto. Ovaj prilično šokantan podatak potaknuo je mnoge američke političare, uz dakako udruge za zaštitu potrošača, na razmatranje o ukidanju deregulacije. Oni ističu da je umjesto liberalizacije tržišta zapravo došlo do stvaranja oligopola gdje veliki distributeri kooperativnom igrom podižu cijene.

Tako su u protekle četiri godine kućanstva Texasa osjetila 57,7 postotno povećanje cijena, građani Massachusettsa 55,6 postotni rast, u Connecticutu struju plaćaju 53,2 posto skuplje nego 2004., a u Marylandu su računi 25,6 posto veći. Što se pak Europe tiče, struja je prošle godine poskupjela 7 posto, a ove godine vidljive su velike oscilacije od zemlje do zemlje. Od početka godine izraženo poskupljenje zabilježila je Italija (8,1 posto), Nizozemska (4,2 posto), Španjolska (1,2 posto), dok je do snažnog pada cijena došlo u Francuskoj (26,3 posto), Britaniji (10,6 posto) i Finskoj (21,9 posto). U Hrvatskoj, pak, struja je poskupjela 5 posto prošle godine u rujnu i od tada se cijena nije mijenjala. Europska komisija naglašava kako će liberalizacijom koja je na snagu stupila 1. srpnja cijena padati u svim zemljama. No isto tako, u Bruxellesu strahuju da se ne ponovi situacija u SAD-u, odnosno da na otvorenom europskom tržištu ne ostane pet šest velikih kompanija koje će imati utjecaj na cijene. A mogućnost takvog scenarija sasvim je izgledna. Prošlotjedno spajanje dvaju francuskih divova Sueza i GDF-a, samo je nastavak brojnih akvizicija u ovom sektoru kojim su najveći proširili utjecaj i dobili dodatnu moć. Stoga je razumljiva reakcija Francuske i Njemačke koje uporno odbijaju razbijanje nacionalnih šampiona na proizvodne i distributivne dijelove, te ako Komisija ne pronađe rješenje sama daljnja provedba liberalizaicije mogla bi postati upitna. Velika Britanija još je 1989. otvorila svoje tržište, nakon čega su cijene plina padale do 2000., a struje do 2001., no od tada su ponovno porasle na rekordne razine. Pa ipak, najnoviji tamošnji pad cijena ohrabrujući je za pobornike otvorenog tržišta. S druge pak strane brojni su skeptici, među kojima i francuska vlada koja je uvela tzv. “tarifu za prilagodbu tržištu” prema kojom dereguliranje ne smije dovesti do rasta cijena iznad 23 posto u odnosu na cijenu koja je pod vladinom kontrolom.

Liberalizacija poskupila struju i u Bugarskoj

Liberalizacija u EU potaknula je rast cijena struje u Bugarskoj, a slično se očekuje i u Hrvatskoj jer su cijene trenutno relativno niske u odnosu na svjetsko tržište. Cijene temeljnih energenata – loživog ulja, ugljena i plina te uvozne električne energije u prvih šest mjeseci porasle su 17 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Prodajna cijena struje za domaće tržište ostala je nepromijenjena. Nakon skorašnjih izbora bit će poznato hoće li i koliko cijena struje rasti u idućoj godini.