Izumiranje prijeti brojnim afričkim, azijskim i latinskoameričkim vrstama stoke za uzgoj, upozorili s znanstvenici okupljeni u švicarskom Interlakenu pod okriljem Organizacije za hranu (FAO) Ujedinjenih naroda. Bit će nemoguće spasiti sve vrste kojima prijeti izumiranje i stoga je potrebno hitno uspostaviti banku gena kako bi se očuvali sjeme i ovariji ugroženih vrsta. Pretjerana ovisnost o ograničenom broju stoke za uzgoj kao što su krave Holstein Friesian, kokoši nesilice White Leghorn ili svinje Large White koje brzo rastu, razlog su što svakog mjeseca nestaje po jedna vrsta stoke za uzgoj, upozorava FAO. Ta UN-ova organizacija u ponedjeljak je pred 300 znanstvenika, predstavnika uzgajivača i vlasti, predstavila studiju provedenu u 169 zemalja u kojoj se, primjerice, napominje da je crno-bijela krava muzara Holstein Friesian danas prisutna u 128 zemalja i u svim regijama svijeta. Najpogođenije nestankom authotnih vrsta stoke su zemlje u razvoju u kojima se uzgaja 70 posto sve domaće stoke u svijetu. Posebice zadnjih godina mali uzgajivači, poljoprivrednici u zemljama u razvoju, napuštaju uzgoj tradicionalne stoke i opredjeljuju se za stoku uvezenu iz Europe i Sjedinjenih Država, koje daju veće prinose. Znanstvenici prognoziraju da bi iz Ugande za dvadesetak godina mogla iščeznuti autohtona rasa gracioznog goveda Ankole, poznata po golemim rogovima. Upravo krava Holstein Friesian, koja proizvodi više mlijeka, potisnula je to govedo. Međutim, nedavna je suša pokazala da su svoja stada očuvali oni rijetki poljodjelci, koji se nisu odrekli autohtone Ankole, jer su ih napajali na udaljenim izvorima vode, dok su uzgajivači koji su izabrali uvozne vrste, izgubili sva svoja grla. Taj slučaj zorno ilustrira da se autohtone vrste mogu prilagoditi teškim klimatskim i sanitarnim uvjetima u njihovu okolišu. Stoga znanstvenici zagovaraju da se uzgoj autohtonih rasa i financijski pomogne kako bi se očuvao genetski kapital ugroženih vrsta stoke.

Ne treba previše snižavati kolesterol

Prije nekoliko desetljeća su studije pokazale kako visok kolesterol povećava rizik od bolesti srca i od tada se svi trude sniziti kolesterol. Tijekom vremena, poželjna razina kolesterola u krvi je postajala sve niža, pa da bi je ostvarili, neki uzimaju znatan broj lijekova. Međutim, nedavno objavljen pregled literature o istraživanjima na temu LDL kolesterol i bolesti srca, navodi da nije opravdano kao poželjnu granicu postaviti 70 mg/100 mL za visoko rizične pacijente. Također, vjerojatno će se i granica od 100 mg/100 mL morati pomaknuti (prema gore).