Iako je euro jedna od najmlađih valuta na svijetu, Europska središnja banka već punom parom radi na novčanicama koje bi trebale zamijeniti postojeće. Naravno, nije problem u valuti, nego u novčanicama. Kada se euro uvodio prije šest godina, čulo se kako ga je gotovo nemoguće krivotvoriti. Ali vremena se mijenjaju. Postojeće novčanice eura su, kako javlja Deutsche Welle, i dalje jedne od najsigurnijih novčanica – tiskane su na papiru koji zapravo uopće nije papir, sa specifičnim tiskarskim metodama tako da se i opipom može “osjetiti” prava novčanica. U tisku se koriste specijalne boje koje se mijenjaju s obzirom na kut svjetla. I onda povrh toga dolaze “obična” sredstva zaštite; vodeni žig, srebrno vlakno i precizni polutisak tako da tek pogledom prema svjetlu brojka s lica i naličja daje cjelovitu sliku. Koncem devedesetih to je bilo gotovo najviše što se na novčanicu može staviti, ali Europskoj središnjoj banci to više nije dovoljno. “Današnja serija novčanica je napravljena prije više od deset godina i tehnologija koju rabe krivotvoritelji se također razvija. A mi želimo uvijek biti jedan korak naprijed”, kazao je Niels Bünemann, glasnogovornik Europske središnje banke. Samo u prvom polugodištu ove godine Njemačka središnja banka otkrila je oko 20.000 krivotvorenih novčanica, i sve ih je više. Šteta koja je načinjena lažnim novčanicama popela se na oko milijun i osamsto tisuća eura i pretpostavlja se kako se u čitavoj zoni eura vrti oko 20 milijuna eura krivotvorenog novca. Naravno, i dalje krivotvoritelji najviše vole novčanicu od 50 eura. S druge strane istražitelji su već odavno izgubili svaku iluziju i vidjeli su gotovo sve: i novčanice u nepostojećem apoenu od 300 eura baš kao i krivotvorene kovanice eura. “Ništa nije apsolutno sigurno od krivotvoritelja. Ono što napravi neki čovjek drugi čovjek može također napraviti. Riječ je samo o tome da krivotvorenje napravimo što je teže moguće i što jednostavnije ‘običnim’ ljudima da prepoznaju krivotvorene novčanice”, kaže Bünemann.

Žalosna je činjenica kako su neke krivotvorine u međuvremenu postale veoma vjerne originalu jer je u taj posao umješan organizirani kriminal koji ima novaca za potrebne strojeve. Nije više ni sasvim izvjesno gdje možete “zaraditi” krivotvorinu: naravno da je privatna mjenjačnica u nekom zakutku Balkana prilično dobro mjesto da se uvalite u probleme s policijom zbog širenja krivotvorina, ali ni bankomati nisu apsolutno siguran izvor “čistog” novca. Teoretski, svaka komercijalna banka u Njemačkoj šalje svoju gotovinu pokrajinskoj banci koja je tu praktično podružnica Savezne banke: ona prebrojava i provjerava, odvaja oštećene novčanice i pakira svežnjeve. Ali ta je usluga skupa: događa se da komercijalne banke u automate stavljaju gotovinu iz svoje blagajne bez provjere Središnje banke i tu postoji barem teoretska mogućnost da krivotvorinu dobijete i iz automata. Ali što će se promijeniti s novim novčanicama? Niels Bünneman radije ne želi govoriti o detaljima: “Izgled novih novčanica će se temeljiti na današnjem izgledu. Detalje vam za sada ne mogu reći jer još razvijamo koncept. Istražujemo što postoji i što bismo mogli staviti na nove novčanice, dakle radi se još na tome.” U Frankfurtu priznaju da pomalo kasne s obzirom na plan da nove novčanice budu plasirane do kraja desetljeća, ali isto tako ne treba očekivati masovnu zamjenu “starih” novčanica sa “novima” . Pojedini apoeni će jedan po jedan dolaziti na tržište, neće svi doći odjednom. Taj će proces trajati godinama dok sve novčanice ne budu zamijenjene, a trebao bi početi tek za nekoliko godina.
(pd)