Otplata inozemnog duga Kosova, što ju je Srbija preuzela 2002. godine, s namjerom da time pokaže kako je zadržala suverenitet nad tom pokrajinom, sve više se u srbijanskoj javnosti, stručnim krugovima, pa i u dijelu aktualne vlasti doživljava kao nepotrebna i skupa fikcija. Potpredsjednik vlade Božidar Đelić najavio je u nedavnim razgovorima s predstavnicima Svjetske banke mogućnost da Srbija prekine vraćati kosovski dug, koji iznosi oko 1,1 milijardu dolara, odnosno oko osam posto ukupnog srbijanskog inozemnog duga. Srbija mjesečno izdvaja 3,6 milijuna dolara za vraćanje kosovskog inozemnog zajma. Pri tome je dobio odgovor od predstavnika Svjetske banke kako je to stvar odnosa izmjeđu Srbije i Kosova, te da dvije strane trebaju riješiti tko će vraćati dug. Prijedlog potpredsjednika vlade naišao je na različita reagiranja. Jedni smatraju da Srbija treba prestati vraćati kosovski dug, dok drugi u tome vide potez kojim se Srbija unaprijed odriče Kosova. Prema mišljenju ekonomista Miroslava Prokopijevića, otplata duga i suverinet Srbije nad pokrajinom nisu međusobno povezani, niti se tom financijskom obvezom Srbija realno može pozivati da se Kosovo nalazi u njezinu sastavu.

Đelić svoj prijedlog temelji na argumentaciji kako Srbija u pokrajini ne ubire porez, niti druge prihode, te da bi otplatu duga trebao preuzeti netko tko to čini. Ekonomski savjetnici sadašnje kosovske vlasti smatraju da Kosovo može preuzeti obvezu vraćanja duga pod uvjetom da pokrajina sudjeluje u podjeli imovine bivše SFRJ. Takav zahtjev izazvao je čuđenje u upućenim krugovima jer je Kosovo, kao najnerazvijeniji dio bivše države, dnevno dobivalo pomoć u vrijednosti milijun dolara. Osim toga, sve tadašnje federalne jedinice bile su u obvezi sagraditi po jednu tvornicu na Kosovu kako bi se povećala zaposlenost u pokrajini. Zbog toga se smatra kako Kosovo nije sudjelovalo u stvaranju zajedničke imovine, već su ostali dijelovi bivše države ostavili imovinu na Kosovu. Prema mišljenju ekonomista Mlađana Kovačevića, Srbija teško može računati da će skinuti obvezu vraćanja duga jer je ona prema inozemnim kreditorima dužnik, te da njih ne zanima kako će Srbija to pitanje riješiti sa sadašnjim vlastima na Kosovu. Kovačević predlaže da onaj tko obavlja ulogu protektora na Kosovu treba organizirati prikupljanje prihoda kojim će se vraćati inozemni dug. Njegov kolega Musa Limani, predsjednik Ekonomskog instituta u Prištini, uz napomenu kako kosovski dug iznosi izmjeđu 800 i 900 milijuna dolara, ističe kako je taj kredit dio zajma koji je dobila Jugoslavija. Limani smatra da je prema Kosovu, kao nekadašnjem dijelu SFRJ, napravljena politička i ekonomska nepravda kada je ta pokrajina isključena iz podjele imovine bivše države. U planu doskorašnjeg predstavnika UN Martija Ahtisarija predlaže se da Kosovo preuzme vraćanje samo onog dijela duga zajedničke države koji je bio namijenjen pokrajini. Bivša Jugoslavija koristila je povoljne kredite Svjetske banke na ime svojih nerazvijenih dijelova pri čemu je Kosovo bilo najnerazvijenije. Dobivena devizna sredstva odlazila su i u razvijene dijelove zemlje, koji su ih otkupljivali s domaćom valutom. Čestim devalvacijama dug se povećavao u dinarskom iznosu, ali time Kosovu nije bila pričinjena ekonomska šteta jer su se dugovi vraćali iz tadašnje središnje banke. Sporazumom o sukcesiji Srbija je preuzela obvezu vraćanja inozemnog duga, što je upotrijebljen za ekonomski razvoj Kosova. Prema sukcesijskom ključu Srbija je dobila prava i obveze, koje su obuhvaćale Kosovo kao njezin sastavni dio.

Posrednička trojka pristaje na svako rješenje

Posrednička međunarodna trojka, poslije posjeta Beogradu, Prištini i razgovora sa Srbima na Kosovu izjavila je kako pristaje na svako rješenje statusa pokrajina o kojem dvije strane postignu suglasnost. Stavovi s toliko oprečni da ni najveći optimisti ne vjeruju u postizanje kompromisa. Bivši ministar vanjskih poslova Goran Svilanović je, uz iskazivanje zabrinutosti, postavio pitanje čemu pregovori ako je svaka strana ukopana na vlastitim pozicijama. Priština ne kani pregovarati o upitnosti neovisnosti jer je smatra gotovom stvari, a Beograd na to nikako ne pristaje.