EN DE

Novi hrvatski milijarder

Autor: Igor Vukić
10. kolovoz 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Prije dvadesetak godina Goranko Fižulić bio je građevinski inženjer koji je za Industrogradnju pa za Konstruktor radio na poslovima projektiranja i nadzora gradnje različitih objekata. Njegovi kolege koji su ostali u tom poslu, a i novi inženjeri koji su se zaposlili u građevinskim tvrtkama danas imaju natprosječne plaće, jer je građevinski sektor u snažnom usponu. No ne može se reći da svojim godišnjim primanjima mogu osigurati egzistenciju ili zadovoljiti sve svoje želje.Goranko Fižulić pak, sa suprugom, ‘teži’ milijardu kuna. Njegova tvrtka Magma izašla je početkom tjedna na burzu, ukupna vrijednost kompanije procjenjuje se na 1,6 do 1,7 milijardi kuna, a Fižuliću i njegovoj supruzi Biserki pripada 64 posto tvrtke. Uz brigu o tvrtki, oni jedre preko Atlantika i oko Kariba kad im se prohtije, četiri-pet puta skoknu do Kine i planiraju širenje na regionalna tržišta koje bi trebalo donijeti još veći prihod od ove godine planiranih oko 900 milijuna kuna ove godine. Magma inače već deset godina raste po godišnjoj stopi od 25 posto.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Što je Fižulića odvojilo od njegovih kolega iz projektnog ureda? Okolnost da mu je punac bio privatnik pa mu se pridružio u proizvodnji gumenih brtvila? U tih je pet-šest godina, po vlastitim riječima, naučio osnove privatnog poduzetništva. Mnogi su tada krajem osamdesetih njuškali po tržištu, u Austriji i Njemačkoj, da vide “što ide” i što bi se moglo raditi, odnosno, prodavati u novoj, kapitalističkoj Hrvatskoj. Fižulić se odlučio na igračke i dječju opremu. I – pogodio. U Magmi je 1989. radilo 12 ljudi, danas ih je 1100. Roba tvrtki koje je zastupao prodavala se solidno pa su ga mediji već sredinom devedesetih počeli predstavljati uspješnim poslovnim čovjekom a koji pri tome pripada političkoj opoziciji. Fižulić zato nije mogao dobivati izdašne kredite od državnih banaka i kupovati dotadašnja relativno uspješna poduzeća pa se razvijao vlastitim prihodima, sve dok nije dovoljno narastao da može privući i strane investicijske fondove. I kao što je imao dovoljno hrabrosti da se otisne u privatnike, imao je dovoljno znanja i volje da organizira proizvodnju u Kini za svoje robne marke koje su kreirali Magmini obiteljski dizajnerski timovi. Proizvodnja u Kini omogućila je da se ti proizvodi mogu prodavati budu po prihvatljivim cijenama za sve brojniji srednji sloj kupaca. Svojedobno su Fižulićeve trgovine bile na glasu kao vrlo skupe, a sada su i vrtići u prosječnim kvartovima puni jakni i hlača s njegovih polica. Inženjeri će ondje pronaći poklon za rođendan svojem djetetu, ali će možda izbjeći Spidermanovo odijelo od 300 kuna. Dizajn odjeće također je dobro pogođen za te kupce: moderno i praktično, bez ekstravagancija. Dobri prihodi omogućili su širenje u druge modne niše, a ekonomska konsolidacija i rast plaća u zemljama regije, pa čak i Rusije u koju bi i Magma nakon 2008. željela proširiti poslovanje (prvo treba pokriti Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku), tvrtki će u srednjem roku osigurati sasvim sigurnu budućnost.

Prije dvadesetak godina Goranko Fižulić bio je građevinski inženjer koji je za Industrogradnju pa za Konstruktor radio na poslovima projektiranja i nadzora gradnje različitih objekata. Njegovi kolege koji su ostali u tom poslu, a i novi inženjeri koji su se zaposlili u građevinskim tvrtkama danas imaju natprosječne plaće, jer je građevinski sektor u snažnom usponu. No ne može se reći da svojim godišnjim primanjima mogu osigurati egzistenciju ili zadovoljiti sve svoje želje.Goranko Fižulić pak, sa suprugom, ‘teži’ milijardu kuna. Njegova tvrtka Magma izašla je početkom tjedna na burzu, ukupna vrijednost kompanije procjenjuje se na 1,6 do 1,7 milijardi kuna, a Fižuliću i njegovoj supruzi Biserki pripada 64 posto tvrtke. Uz brigu o tvrtki, oni jedre preko Atlantika i oko Kariba kad im se prohtije, četiri-pet puta skoknu do Kine i planiraju širenje na regionalna tržišta koje bi trebalo donijeti još veći prihod od ove godine planiranih oko 900 milijuna kuna ove godine. Magma inače već deset godina raste po godišnjoj stopi od 25 posto.

Što je Fižulića odvojilo od njegovih kolega iz projektnog ureda? Okolnost da mu je punac bio privatnik pa mu se pridružio u proizvodnji gumenih brtvila? U tih je pet-šest godina, po vlastitim riječima, naučio osnove privatnog poduzetništva. Mnogi su tada krajem osamdesetih njuškali po tržištu, u Austriji i Njemačkoj, da vide “što ide” i što bi se moglo raditi, odnosno, prodavati u novoj, kapitalističkoj Hrvatskoj. Fižulić se odlučio na igračke i dječju opremu. I – pogodio. U Magmi je 1989. radilo 12 ljudi, danas ih je 1100. Roba tvrtki koje je zastupao prodavala se solidno pa su ga mediji već sredinom devedesetih počeli predstavljati uspješnim poslovnim čovjekom a koji pri tome pripada političkoj opoziciji. Fižulić zato nije mogao dobivati izdašne kredite od državnih banaka i kupovati dotadašnja relativno uspješna poduzeća pa se razvijao vlastitim prihodima, sve dok nije dovoljno narastao da može privući i strane investicijske fondove. I kao što je imao dovoljno hrabrosti da se otisne u privatnike, imao je dovoljno znanja i volje da organizira proizvodnju u Kini za svoje robne marke koje su kreirali Magmini obiteljski dizajnerski timovi. Proizvodnja u Kini omogućila je da se ti proizvodi mogu prodavati budu po prihvatljivim cijenama za sve brojniji srednji sloj kupaca. Svojedobno su Fižulićeve trgovine bile na glasu kao vrlo skupe, a sada su i vrtići u prosječnim kvartovima puni jakni i hlača s njegovih polica. Inženjeri će ondje pronaći poklon za rođendan svojem djetetu, ali će možda izbjeći Spidermanovo odijelo od 300 kuna. Dizajn odjeće također je dobro pogođen za te kupce: moderno i praktično, bez ekstravagancija. Dobri prihodi omogućili su širenje u druge modne niše, a ekonomska konsolidacija i rast plaća u zemljama regije, pa čak i Rusije u koju bi i Magma nakon 2008. željela proširiti poslovanje (prvo treba pokriti Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku), tvrtki će u srednjem roku osigurati sasvim sigurnu budućnost.

Dobitnici

Ivan Čermak
Ono što je Poslovni najavio još u svibnju, napokon se dogodilo. Premda je Nenad Porges tada to odlučno demantirao, Mol je na kraju ipak kupio Tifon za cijenu koja se kreće u rasponu od 100 do 140 eura. Time je haški optuženik Ivan Čermak ušao u odabrano društvo hrvatskih kunskih milijardera i njegovo bogatstvo sada se procjenjuje na 1,1 milijarde kuna. Pridružio se Fižulićima i odabranom društvu na čelu s Todorićem.

Blanka Vlašić
Svi su je počeli otpisivati, a sada je dva centimetra od godinama nedostižnog svjetskog rekorda. Svaki novi miting nosi jedan novi centimetar na putu prema rekordima. Blanka je ove godine izgubila smao jedan miting i čini se da je više ništa ne može zaustaviti. No, pitanje je može li izdržati pritisak uoči Svjetskog prvenstva u Osaki.

Gubitnici

Joso Mraović
Taman se stišala afera s (navodnim) silovanjem/rukovanjem američke košarkašice, a ‘Lički Tuđman’ opet je došao na naslovnice. Sada je zagradio rijeku Liku 50 metara dugim zidom uz obalu, na području koje zahvaća njegov posjet. Kaže da je to napravio na dobrobit građana Gospića i Hrvatskih voda.

Dmitrij Željeznjak
Ruski poduzetnik našao se ovih dana na udaru ruskog tužiteljstva koje ga optužuje za navodne poslovne malverzacije u Moldaviji i Kazahstanu. On se brani da te optužbe dolaze od njegova bivšeg poslovnog partnera Viktora Zinčenka. Osim otga, kaže da se ne radi o istrazi, već internom dopisu dvije policijske postaje u kojem se spominje pranje novca.

Autor: Igor Vukić
10. kolovoz 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close