Prema recentnim podacima tokijske burze, neto-priljev inozemnih sredstava na domaće tržište kapitala (razlika između vrijednosti kupljenih i prodanih dionica) u protekloj je godini dosegao rekordnih 86 milijardi dolara. Dovoljno da zabrine stratege Morgan Stanleya (a među njima i nepokolebljivog doom-sayera Stevena Roacha), koji su investitorima ovoga tjedna savjetovali drastično reduciranje aktivnosti u Japanu i susjednim tržištima u razvoju, temeljeći svoje analize na tezi kako bi enorman priljev kapitala mogao rezultirati pretjeranim valuacijama dionica, iznad razine koju opravdavaju fundamenti. A da u ovom slučaju nije tek riječ o akademskom lamentiranju, pokazuju podaci Emerging Portfolio Fund Researcha, prema kojima su investicijski fondovi aktivni isključivo na tržištima u razvoju, samo u prvih pet tjedana prikupili čak 11,4 milijarde dolara svježeg kapitala, što je više od polovice ukupnog priljeva zabilježenog tijekom 2005. godine.

Začudo, najnovije analize, potkrijepljene navedenim brojkama, u Aziji su prošle gotovo nezapaženo, makar su japanski burzovni indeksi jučer bilježili blagi pad vrijednosti. No većina je analitičara klizanje cijena dionica pripisala ponajprije nepovoljnom razvoju događaja na deviznom tržištu, obilježenom značajnim rastom vrijednosti jena uoči predstojećeg sastanka središnje banke, na kojem bi moglo biti govora i o (neminovnom) zaokretu u (odveć ekspanzivnoj) monetarnoj politici. Što je kao logične mete likvidacije, u prvi plan izbacilo dionice izvoznika. Pa ipak, neki su sektori i u takvim uvjetima zasjali pozitivnom izvedbom, poput čeličana, koje i dalje trese m&a groznica, ovoga puta potaknuta špekulacijama kako bi se Arcelor mogao izvući iz čeličnog stiska Mittal Steela (+1,8 posto) – novim akvizicijama. Logika je sasvim jednostavna, i podrazumijeva preuzimanje manjih rivala koji Mittal Steelu zapravo ne trebaju, a pritom se povećava i ukupno zaduženje Arcelora, čineći ga manje atraktivnim u kontekstu potencijalne akvizicije. Makar se od konkretnih imena za sada spominje samo US Steel (dionice su u vrlo aktivnoj pre-market trgovini zabilježile pad cijene od 2,6 posto), dionice japanskih proizvođača čelika redom su bilježile rast vrijednosti. Predvodio ih je, zahvaljujući pozitivnim preporukama Goldman Sachsa, Sumitomo Metal Industries, uknjiživši rast od 2,6 posto, dok je Nippon Steel bio u plusu od 0,7, a JFE Holdings za 1,7 posto. Inače, Arcelor se tijekom jučerašnje trgovine na europskim tržištima kapitala pretvorio u istaknutog gubitnika, izgubivši na vrijednosti 3,3 posto, slijedom hitne promjene regulative kojom vlada u Luksemburgu (sjedište kompanije) namjerava otvoriti prostor za manevar Upravi, ukidajući odredbe postojećeg zakona prema kojima mjere zaštite od preuzimanja (kao što je poison pill) iziskuju zeleno svjetlo dioničara. Što pak dovoljno govori o panici koja je zavladala u europskim birokratskim strukturama, u strahu od masovnih otpuštanja u slučaju uspješnog preuzimanja Arcelora. Krah pregovora (zbog nepomirljivih razlika) između Euronexta i Deutsche Borse poprilično je razočarao ulagače, te je potonja zabilježila pad dionica od 1,9 posto, dok je Euronext bio u minusu od 1,3 posto. No čini se kako barem dio gubitaka valja pripisati i dominaciji pesimista, jer je i London Stock Exchange bila zapaženi gubitnik (-2,5 posto). Kada su u pitanju objavljeni poslovni rezultati, ugodno je iznenađenje bio nizozemski KPN, ostvarivši u zadnjem kvartalu lani rast dobiti od 12 posto (na 604 milijuna eura).

Dionice BP-a pale tri posto

No zato je razočarao British Petroleum, ne toliko rastom profita od 22 posto (na 3,7 milijardi dolara), već izgubljenom proizvodnjom (zbog sezone uragana), koja je u zadnjem kvartalu 2005. smanjena za 1,8 posto. Izdašne profitne marže itekako su nadoknadile taj pad, no činjenica da je moglo i znatno bolje očito je pokretala investitore, te je konačan rezultat, i unatoč najavljenom share-buyback programu, bio negativan (pad dionica od 3 posto).