Pravu kanonadu, ispaljenu iz sveg raspoloživog oružja, pretrpio je početkom ovoga tjedna dolar, rapidno gubeći tlo pod nogama u odnosu na izravne rivale, samo dan uoči sastanka američkih monetarnih vlasti koje bi trebale opravdati (ili demantirati) bitno izmijenjenu percepciju većinu ulagača. A potonji, u paničnom bijegu od efekta prelijevanja kojim se kriza u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova nesmiljeno prelijeva financijskim tržištima širom svijeta, sve češće pogledavaju prema monetarnim vlasti. Zamjerajući im istodobno šutnju kojom su ostali prikraćeni za službene stavove središnje banke, a time i za jasan indikator smjer monetarne politike, zbog čega su mnogi jučer bili na oprezu. Uvažavajući s jedne strane iznimno visoku vjerojatnost skorog smanjenja kamatnih stopa (na što ukazuje kretanje terminskih ugovora na kamatnjake), ali i strahujući da bi tvrdokorniji stavovi predstavnika središnje banke, kao popratna kulisa redovitog sastanka od kojeg nitko ne očekuje nikakve konkretne promjene, mogli isprovocirati novi val korekcije (na globalnoj razini). Zbog čega je i dolar uspio nadoknaditi dio gubitaka, spustivši se prethodno sve do najniže razine od rujna 1992. godine, barem kada je u pitanju NYBOT indeks koji sintetizira realan tečaj u odnosu na valute najvažnijih trgovinskih partnera, dok su europska i azijska tržišta kapitala bila miljama daleko od prizora idiličnog rasta, bivajući zakinuta za masovniji povratak optimista. A potonji pak iskazuju zadivljujuću dozu upornosti, kao da i nisu odveć izmučeni čestim promjenama sentimenta i iscrpljujućom cik-cik putanjom dionica financijskih institucija. Jer dotične su ponijele najveći teret višetjednog kaosa, diktirajući tempo na većini svjetskih burzi, kao što je to bio slučaj i tijekom jučerašnje trgovine.

Naime, upravo se su banke iznova našle u središtu pozornosti ulagača, obilato koristeći privremeno zatišje, ali i prikladnu, prilično općenitu preporuku analitičara Dresdner Kleinworta, koji kategorički odbijaju tezu o dugotrajnijim učincima bolne subprime epizode. “Gubitaka će biti, ali je posve izlišno govoriti o nekakvom sistemskom riziku”, navodi se u analizi u kojoj su kao primjer podcijenjenih izdanja u sektoru spomenuti ABN Amro i Societe Generale. Čime je potonja ostvarila rast cijene dionica od 3,9 posto, dok je nizozemski div, oko kojeg se već mjesecima navlače Barclays (+1,6 posto) s jedne, te Royal Bank of Scotland (+2,6 posto), Fortis (+1,3 posto) i Banco Santander Central Hispano (+2,5 posto), bio u plusu od 1,1 posto. I dok su Dexia (+3,8 posto) i Natixis (+6 posto) uspjeli uvjeriti investitore u “limitiran utjecaj krize na poslovne rezultate”, tržištem su se počele provlačiti špekulacije kako bi se u pokušaje sanacije krize mogla aktivno uključiti i američka vlada, a sve to je prigodno “začinila” Standard Chartered, obznanivši podatak o rastu dobiti za 26 posto (na 1,4 milijarde dolara) u prvih šest mjeseci ove godine. Čime su uvjerljivo nadmašene prognoze analitičara, omogućivši dionicama rast cijene od 2,8 posto, što je zapravo bio i logičan slijed događaja, nakon što su Fannie Mae i Freddie Mac, tandem američkih lidera u segmentu hipotekarnih zajmova, dan ranije ubilježili dramatičan rast cijene dionica, koji je u Sydneyu iskoristila i, uvjetno rečeno, problematična Macquarie Bank (+6,1 posto). Slabašan oporavak na tržištu nafte ipak je bio dovoljan za prekid crne serije korespondirajućih izdanja, a očekivanja optimista ispunio je i Swiss Re, ostvarivši u drugom kvartalu rast dobiti od 45 posto (na 1,2 milijarde franaka), upotpunivši pozitivnu sliku vodećih re-osiguravatelja na Starom kontinentu. A to je najbolje iskoristio Hannover Re, rastom cijene dionica od 2,5 posto.

Ponuda za Eland Platinum spustila Xstratu

Xstrata se, usprkos blistavoj izvedbi ostalih rudara, prometnula u istaknutog gubitnika, spustivši se duboko na negativan teritorij (minus od 2 posto), ali ne zbog netom objavljenog poslovnog izvješća i činjenice da je dobit u prvih šest mjeseci gotovo utrostručena (na tri milijarde dolara). Korekciju je izazvala ponuda za preuzimanje kompanije Eland Platinum, južnoafričkog proizvođača plemenitih metala čija je tržišna kapitalizacija samo u posljednjih 12 mjeseci – učetverostručena, a Xstrata je, osiguravši podršku Uprave (koji kontroliraju oko 51 posto vlasničkog udjela), na to još ponudila premiju od 9,4 posto (ukupno 1,1 milijardu dolara), što se mnogima učinilo preskupim.