Noćna mora zvana credit crunch, nastala kao logičan epilog razbuktavanja krize u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova, na svjetskim je tržištima kapitala krajem prošloga tjedna dosegla kulminaciju, nanijevši etabliranim burzovnim indeksima silne gubitke kojima je nekoć izdašna prednost u odnosu na početak godine zamjetno smanjena, ili čak svedena u okvire jednoznamenkastog rasta. Kao što je to bio slučaj na Wall Streetu, gdje je, ilustracije radi, omjer dobitnika i gubitnika u četvrtak bio čak – 1:10. U korist potonjih, naravno. Sijući sveudilj paniku, silan strah od spillover efekta potpuno je obuzeo investitore, izguravši inače prilično užurbanu sezonu objavljivanja poslovnih rezultata, koja za sada ionako nije donijela odviše pozitivnih iznenađenja, sasvim u drugi plan. Rastuću averziju ulagača spram rizika najlakše je bilo pratiti na deviznom tržištu, gdje je masovna likvidacija carry trade pozicija promovirala američku valutu u jednog od istaknutih prošlotjednog dobitnika, gurnuvši euro do najniže razine u posljednja dva tjedna i dovodeći (posve neočekivano) u pitanje razinu podrške od 1,36 dolara. Dolar je u ovom slučaju očito poslužio kao svojevrsna safe-heaven oaza, no iznenadnim je preokretom najviše profitirao jen, prisilivši čak i tečaj USD/JPY na duboku defenzivu (do najniže razine od kraja travnja), bacajući time u očaj japanske ulagače koji ionako nisu uspijevali iskopati temelje nekakvog optimizma kojim bi se suprotstavili negativnom utjecaju sa Wall Streeta. Gdje je S&P 500 indeks preživio najgori tjedan još od rujna 2002. godine, zabilježivši pad vrijednosti od 4,9 posto. Za utjehu poklonicima američkih blue-chip izdanja, londonski FTSE 100 je kraj tjedna dočekao u minusu od 5,6 posto, no još poraznije djeluje činjenica da je prošlotjednom korekcijom u potpunosti anuliran rast iz drugog kvartala, te se indeks, u odnosu na početak godine, pritisnut u prvom redu lošijom izvedbom resources segmenta tržišta, spustio na – negativan teritorij. Jer usprkos novim rekordima, kojima se cijena WTI barela sirove nafte u New Yorku domogla razine od 77 dolara, izvedba naftaša nije se previše razlikovala od ostatka tržišta, pa čak niti uz netom objavljene solidne poslovne rezultate iz drugog kvartala. Ilustracije radi, prezentiranim su brojkama ugodno iznenadili i Chevron i ConocoPhilips, no pesimisti su jednostavno bili neumoljivi, isprovociravši pad cijene obaju dionica od 6 posto na tjednoj razini.

Neznatno bolje prošao je Royal Dutch/Shell (-5 posto), ali neočekivani rast dobiti s time jednostavno nije imao nikakve veze, budući je navedeni skor bio sasvim u razini izvedbe dvaju najvećih kontinentalnih rivala, British Petroleuma i Totala. Duboko na negativnom teritoriju zaglavio je i londonski rudarski kvintet, oslabljen korekcijom na svjetskim tržištima roba, što u ovim okolnostima nedvojbeno predstavlja očekivani razvoj događaja. Ništa bolje raspoloženje nije vladalo niti u ostatku Europe, gdje je tjedan protekao ponajprije u znaku očajne izvedbe dionica financijskih institucija, odnosno, tmurnih nagađanja o već realiziranim, ali i potencijalnim gubicima sektora. I dok nagomilani gubici u subprime segmentu po nekima već graniče s pravom katastrofom, pravi bi problemi mogli nastupiti ukoliko povlačenjem private-equity predatora presuši vrlo izdašan izvor prihoda. A sva je prilika da bi se stvari mogle kretati upravo u tom smjeru. Ili barem na taj scenarij upućuje otkazivanje brojnih aranžmana, na tragu odluke Cadbury Schweppesa (-4,6 posto) da odgodi prodaju jedne od svojih divizija.

Rezultati srezali STMicroelectronic 10 posto

Suzdržane prognoze čelnika kompanije, umotane u ne osobito svijetle perspektive sektora, stigli su za poklonike STMicroelectronicsa (-10 posto) u najgori mogući trenutak. Gorkog okusa likvidacije nisu bili lišene niti pivovare, premda je početak tjedna, osim visokih temperatura, donio i pregršt pozitivnih preporuka brokera, te nagađanja o nastavku strateške konsolidacije, kojima su analitičari Citigroupa u prvi plan gurnuli InBev (-3,5 posto).