Deset dana nakon što je Njemačka predala palicu Portugalu i predsjedanje Europskom unijom vrijeme je za izradu bilance. S pravom se treba pitati zašto je posao Angele Merkel oko europskog reformskog sporazuma bio tako uspješan i doveo do kraja europske ustavne krize i zašto je pljesak bio tako buran i pohvale na kraju njemačkog predsjedanja sa svih strana tako velike. Njemačka je dobila najbolje ocjene za svoje predsjedanje. Rezultat možda i nije tako veliko iznenađenje. To potkrjepljuju i komentari dužnosnika u Bruxellesu koji su ocjenjivali njemačko predsjedanje. Tako je švedski diplomat Thomas Lindblom rekao kako su “Nijemci svoju domaću zadaću odradili i pri tome bili vrlo uspješni”. Luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn smatra da je “Njemačka izvanredno odradila posao, a kancelarka u Europskoj uniji vrlo brzo uhvatila ritam”. Znanstvenica iz European Policy Centra Jacki Davis bila je kratka i jasna: “Predsjedanje je bilo trezveno, efikasno i vrlo profesionalno.” No na samom početku nije se sve činilo tako ružičasto. U ljeto 2006. godine, dok su diplomati u ministarstvu vanjskih poslova pripremali čitav niz strateških dokumenata, većina ministarstava još nije znala što je konačan cilj. To je vrijedilo i za Ured kancelarke. “Osim Ustava nismo imali drugih tema”, tužio se savjetnik u kancelarskom uredu još u kolovozu prošle godine. Njemačka koalicija bila je zabavljena sama sobom, a u Bruxellesu je nervoza polako rasla. “Već mjesecima čekamo na prijedloge, ali iz Berlina ne dolazi gotovo ništa”, priznao je jedan visoki dužnosnik u Europskoj komisiji. Poznato je da bruxelleskeinstitucije, u kojima se pripremaju europski zakoni, trebaju oko devet mjeseci vremena za pripreme kako bi pretočili ideje predsjedništva u stanje koje je zrelo za odluku. Tri mjeseca prije njemačkog predsjedanja, koje je počelo u siječnju ove godine, došlo je do pomaka. Ured kancelarke izvršio je pritisak na savezna ministarstva. Kancelarka Merkel postavila je svojeg šefa ureda Thomasa de Maizierea za koordinatora i time ga odredila za novog ministra za europska pitanja njemačke vlade što je ostao do danas.

On je vodio njemačko predsjedanjae iz Ureda kancelarke – što je bio odlučujući razlog za uspjeh. De Maiziere je dirigirao ministarstvima i često puta osobno intervenirao u radu različlitih resora. Istodobno je imao intenzivan kontakt s najvažnijim njemačkim službenicima Europske unije u Bruxellesu, na primjer Henningom Klausom, šefom kabineta predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa, zatim Klausom Welleom, glavnim savjetnikom predsjednika Europskog parlamenta Hansa-Gerta Pötteringa, nadalje s Rudolfom Strohmeierom, najvažnijim političkim savjetnikom povjerenice za informacije Viviane Reding, i na kraju Matthiasom Rüteom, generalnim direktorom za velike teme poput energije i prometa. Bez dogovora i konzultacija na relaciji Berlin – Europska komisija i Europski parlament ne bi bilo moguće tako brzo ostvariti dogovor o smanjenju roaminga za telefoniranje mobilnim telefonima u inozemstvu. O vanjskopolitičkim pitanjima kontaktna osoba u europskim institucijama bila je Helga Schmid, bivša voditeljica ureda ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, koja sada vodi ured za planiranje kod Javiera Solane, visokog predstavnika Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost. Schmid je nekoliko puta dnevno telefonirala svojim kolegama u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova i Uredu kancelarke. Uvijek je točno znala što europski partneri žele od Berlina. Predsjedništva se često puta obraćaju vlastitim službenicima koji rade u europskim institucijama. Zajednički jezik i način razmišljanja spajaju. Osim bliske suradnje vodećih službenika, postojao je dobar kontakt i na najvišoj političkoj razini, na primjer između Merkel i Nijemca Pötteringa. Oboje već godinama imaju povjerenje jedan u drugog. To je bilo posebno važno u pregovorima o novom sporazumu. Ured kancelarke bio je najprije kritičan, ali je kasnije Europski parlament podržao prijedlog Angele Merkel da se spasi supstanca Europskog ustava. Istovremeno, Merkel je njegovala vrlo tijesan odnos s predsjednikom Komisije Barrosom, što nije samo po sebi razumljivo. Barrosovi odnosi, primjerice s bivšim predsjednikom Europskog vijeća, luksemburškim premijerom Jean-Claudeom Junckerom, bili su vrlo opterećeni. No povjerenje između Merkel i Barrosa pomoglo je u bržem dogovoru o roamingu i o sporazumu o zračnom prometu sa SAD-om, kao i o usvajanju nove strategije o zaštiti klime. Predsjedništvo i Komisija dobacivali su jedan drugome loptice umjesto da su ljubomorno promatrali jedan drugoga. Osovina Merkel-Pöttering-Barroso i odlučnost ovo troje protagonista da zajedničkim snagama nešto pokrenu, osim koordinacije de Maizierea u Uredu kancelarake, bitno su pridonjeli uspjehu Nijemaca.
(DW)

Njemački službenici bez prava na godišnji odmor

U stalnom predstavništvu Savezne Republike Njemačke u Bruxellesu 240 suradnika vodilo je oko 4000 sastanaka. Za razliku od nekih prethodnih predsjedništava, njemački službenici su “uvijek bili vrlo dobro pripremljeni”, izjavio je jedan diplomat Europske unije s dugogodišnjim stažom u Bruxellesu. Svi suradnici njemačkog stalnog predstavništva pri Europskoj uniji imali su sedam mjeseci zabrane uzimanja godišnjeg odmora, a morali su imati uključene mobilne telefone i noću.