EN DE
Poslovni vikend
tema broja

Sektoru hrane hitno trebaju investicije, veća produktivnost i jači domaći dobavljači

Hrvatska prehrambena industrija osvaja regionalne vrhove, no vrijeme je za iskorak na globalno tržište.

Autor: Siniša Malus
19. studeni 2026. u 22:00
Nama je temeljna ambicija prodati više na zapadu, da manje ovisimo o regiji, poručuje Neven Vranković, potpredsjednik Atlantic Grupe/Srećko Niketić/PIXSELL

Prehrambena sigurnost već je puno desetljeće top tema globalne ekonomije, a posljednjih godina i u Hrvatskoj, doduše, sa zakašnjenjem, dobiva važno mjesto. Na tržišta hrane snažno utječu rast cijena robe na svjetskoj razini, ruski rat protiv Ukrajine i činjenica da Rusija hranu koristi kao oružje.

Cijene poljoprivrednih proizvoda na svjetskoj razini od sredine 2020. godine konstantno rastu, i to u kontekstu negativnih posljedica pandemije bolesti Covid-19, naglog porasta cijena gnojiva i energije te pogoršanja makroekonomskih uvjeta u svijetu.

Ruska vojna agresija na Ukrajinu otežava stanje na tržištu jer se zbog nje cijene robe dodatno povećavaju, dok se dostupnost hrane diljem svijeta smanjuje. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, cijene hrane dosegle su vrhunac u ožujku 2022., kada je zabilježeno njihovo povećanje od više od 60 posto u odnosu na isti mjesec 2020. Cijene su i dalje nestabilne. Svjetske cijene hrane ponovno su porasle u rujnu, dosegnuvši najvišu razinu od studenoga 2022. u uvjetima logističkih poremećaja i vremenskih nepogoda koje su utjecale na usjeve, izvijestila je Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO).

Svjetske cijene hrane spustile su se u listopadu s najviše razine od 2022. godine, uz znatno jeftinije žitarice zbog slabije potražnje i poboljšane ponude, izvijestila je Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO). FAO-ov indeks cijena košarice osnovnih prehrambenih proizvoda iznosio je u listopadu u prosjeku 133,9 bodova i bio je za 1,2 posto niži nego u rujnu, pokazalo je redovno mjesečno izvješće. Indeks se tako vratio na razinu iz kolovoza, nakon što se u rujnu bio popeo na 135,6 bodova, prema revidiranom podatku, zabilježivši najvišu vrijednost od studenoga 2022. godine. Godišnja usporedba pokazuje pak da su cijene hrane na sredini jeseni još uvijek bile više za 5,9 posto nego prije godinu dana, napominje FAO.

Na razini strateških dokumenata važno je spomenuti Nacionalni plan industrijske strategije Republike Hrvatske 2027. – 2034. (NPRI). Arhitektura politike NPRI-ja koristi politički jezik industrijske otpornosti, ekonomske sigurnosti, klimatskih promjena, tehnološke automatizacije i strateške autonomije. Za poljoprivredno-prehrambene tvrtke koje mogu ponuditi dokaze da se slažu s tim okvirom NPRI nudi potencijal u područjima prerade hrane i napredne proizvodnje, energije i dekarbonizacije te inovacija i tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, automatizaciju i digitalizaciju. Jezik politike NPRI-ja implicitno se povezuje s poljoprivredno-prehrambenim tvrtkama koje mogu povezati svoj rast s nacionalnom sigurnošću.

‘Hedging’ sirovina, diversifikacija dobavljača, akvizicije i ulaganja u proizvodnju postaju ključni alati otpornosti prehrambenih kompanija.

Strukturni trgovinski deficit

Hrvatska je i dalje relativno koncentrirana u proizvodnji i izvozu sirovih primarnih proizvoda. Uvozimo prerađenu robu veće vrijednosti, što pridonosi strukturnom trgovinskom deficitu u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Prema Upravi za međunarodnu trgovinu, sektor je duboko integriran u jedinstveno europsko tržište, ali se uvelike oslanja na vanjske partnere za gotovu hranu.

“NPRI se može shvatiti kao preusmjeravanje većeg udjela hrvatskih poljoprivredno-prehrambenih resursa u proizvode veće vrijednosti prije nego što napuste hrvatsko gospodarstvo. Izvješće nudi podatke koji objašnjavaju usklađenost tog sektora s ciljevima konkurentnosti. Hrvatski sektor proizvodnje hrane također pokazuje relativno uravnotežen odnos između dodane vrijednosti po zaposleniku i ukupne faktorske produktivnosti (TFP). Međutim, u nekim segmentima prehrambene industrije TFP premašuje razinu koju sugerira dodana vrijednost po zaposleniku, što upućuje na relativno snažne rezultate produktivnosti izvan onoga što se može vidjeti samo na temelju mjerenja rada”, poručuju analitičari New Frountier Foundationa – Zaklade nova granica, koju vodi Natko Vlahović.

NPRI predlaže prelazak poljoprivredno-prehrambenog sektora s primarne proizvodnje niske vrijednosti na lance opskrbe visoke vrijednosti, usmjerene na izvoz, uz istodobno očuvanje mogućnosti da Hrvatska zadrži kontrolu nad primarnom proizvodnjom. Takav zaokret stvara neovisnost o nesigurnim lancima opskrbe te jača lance opskrbe s glavnim trgovinskim partnerima Hrvatske unutar EU-a, koji su – u većini slučajeva – s Hrvatskom i saveznici u NATO-u. Riječ je poglavito o Njemačkoj, Italiji, Sloveniji i Mađarskoj.

Umjesto da se poljoprivreda tretira isključivo kao izvor sirovina, taj pristup stvara prilike za povezivanje primarne proizvodnje s naprednom preradom hrane, preciznom poljoprivredom, logistikom, energetskom učinkovitošću, digitalnim tehnologijama i kružnim gospodarstvom.

Aktualni val konsolidacije otvara pitanje: mogu li novi prehrambeni sustavi osigurati snažnija ulaganja u domaću proizvodnju i njezinu dugoročnu konkurentnost, poručuju iz Bosqara, koji vodi Darko Horvat/Luka Antunac/PIXSELL

Stvoriti vrijednost kod kuće

“Proizvodnju hrane uvrstili smo među strateške teme trećega godišnjeg foruma Zaklade, uz obranu, energetiku, umjetnu inteligenciju i digitalizaciju, jer sposobnost da proizvodimo, prerađujemo i pouzdano isporučujemo hranu izravno utječe na gospodarsku otpornost Hrvatske i Europe. Trgovinski poremećaji, rast troškova energije i klimatski ekstremi pokazuju koliko sigurnost opskrbe ovisi o konkurentnosti cijelog lanca, od poljoprivrednika i prerađivača do logistike i trgovine.

Uoči Foruma objavili smo analizu Food Security and Industrial Competitiveness, u kojoj smo na primjerima Mlinara i Podravke Agri razmotrili kako ulaganja, okrupnjavanje i povezivanje proizvođača s prerađivačima i distributerima mogu ojačati konkurentnost sektora. Za Hrvatsku je ključno pitanje kako veći dio vrijednosti stvoriti kod kuće, ulaganjem u preradu i tehnologiju te izlaskom na strana tržišta s proizvodima veće dodane vrijednosti. Zato smo na Forumu okupili predstavnike Perutnine Ptuj, Atlantic Grupe i Orbico Grupe kako bismo u istu raspravu uključili iskustva iz proizvodnje, razvoja brendova i međunarodne distribucije”, poručuje za PD Vikend Natko Vlahović.

Zaključuje da kao neovisni hrvatski “think-tank” želi da se o industrijskoj konkurentnosti govori kroz odluke koje poduzeća doista donose: u što ulagati, s kim se povezati i na kojim tržištima rasti.

“Naša je ambicija staviti globalno važne teme na hrvatski gospodarski dnevni red i u europsku raspravu unijeti iskustva naših poduzeća. Vrijednost vidimo u tome da iz takve rasprave nastanu preporuke korisne za industrijsku politiku i partnerstva koja tvrtkama mogu otvoriti nova tržišta”, jasan je Vlahović.

Sposobnost da proizvodimo, prerađujemo i isporučujemo hranu izravno utječe na gospodarsku otpornost Hrvatske i Europe, poručuje Natko Vlahović, predsjednik Zaklade Nova granica/Neva Žganec/PIXSELL

Perutnina Ptuj Grupa u 2025. uprihodila je 885 milijuna eura, a čak 84 posto ukupnog iznosa, odnosno 745 milijuna ostvareno je izvozom izvan Slovenije. Ne računajući Sloveniju, Grupa je najviše svojih proizvoda prodala u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, zemljama u kojima ima i vlastitu proizvodnju, dok se kod izvoza Perutnine Ptuj posebno ističe Austrija, sa 16 posto ostvarenih prihoda. Perutnina Ptuj svakodnevno prehranjuje gotovo dva milijuna ljudi, a to je moguće zahvaljujući predanosti više od 5700 zaposlenika na osam tržišta. Širenje ide dalje. Kompanija je vrlo blizu akvizicije u Grčkoj. Ako se planovi u Grčkoj ostvare, prijeći će milijardu eura prihoda, a imat će više od deset tisuća zaposlenih. Najnoviji potez nije izolirana investicija, već nastavak strategije koju MHP provodi od preuzimanja Perutnine Ptuj 2019. godine. U početku je cilj bio učvrstiti poziciju na tržištima jugoistočne Europe. Danas je jasno da je Perutnina Ptuj postala proizvodna i logistička platforma za širenje prema zapadnoj Europi.

No, Perutnina Ptuj, iako vrlo ozbiljno korača prema kontinentalnom statusu, zapravo je jedina slovenska kompanija koja se pojavljuje kao konsolidator u prehrambenom sektoru. U posljednjem desetljeću, naime, tu su ulogu suvereno preuzele hrvatske kompanije.

Hrvatska investicijska grupacija Bosqar Invest posljednjih se godina pozicionira kao jedan od važnijih igrača na prehrambenom tržištu regije. Nakon preuzimanja Mlinara i Panvite, uslijedilo je još uvijek nedovršeno preuzimanje PIK-a Vrbovec, a prije dva tjedna objavljeno je da je u sastavu grupacije odnedavno i slovensko društvo Paradajz, proizvođač rajčice i krastavaca u visokotehnološkim staklenicima pod brendom LUŠT. Nova platforma okupit će postojeće proizvodne kapacitete Paradajz Grupe i Panvitino stakleničko poslovanje proizvodnje salate, uključujući suvremeni staklenik u Nemščaku, u čiju je izgradnju uloženo približno devet milijuna eura.

Trebalo nam je 15-ak godina u Njemačkoj da Argetu maknemo s etno-police i premjestimo je na redovnu. Kad to postigneš na takvom tržištu, onda znaš da si uspio, kaže Vranković.

Širi, europski kontekst

Objedinjavanjem proizvodnih kapaciteta, tehnološkog znanja i iskustva otvaraju se nove mogućnosti za daljnja ulaganja, povećanje opsega proizvodnje, razvoj novih kategorija proizvoda i širenje na regionalna tržišta. Time Bosqar nastavlja razvijati svoju prehrambenu vertikalu Future Food, koja okuplja Panvitu i Mlinar, s naglaskom na ulaganja u proizvodnju hrane, razvoj lokalnih kompanija, operativnu učinkovitost i dugoročno stvaranje vrijednosti.

Tu moramo dodati i Žito Grupu koja je prošle godine realizirala i javnu ponudu dionica. Izlazak na tržište kapitala omogućio im je da realiziraju ambiciozni investicijski ciklus u proširenje postojećih proizvodnih kapaciteta do kraja 2027. godine uz zadržavanje niske zaduženosti tvrtke, kako bi bili spremni ako se u regiji pojavi mogućnost značajnije akvizicije koja bi imala sinergije s njihovim oslovnim modelom. Prilika se pojavila kroz mogućnost preuzimanja Zvijezde, jedne od najstarijih hrvatskih tvrtki koja se svojom djelatnošću savršeno uklapa u njihov vertikalno integrirani poslovni model i donosi im u portfelj jedan od najvrjednijih regionalnih brandova.

U 2026. godini dovršili su proces preuzimanja Mesne industrije Ravlić. Tijekom godine usmjerit će veliki dio aktivnosti na uklapanje novih tvrtki u Žito Grupu te iskorištavanje sinergija koje im te tvrtke donose. Paniraju i završetak dijela investicija za koja su prikupili sredstva kroz IPO, u prvome redu, u energetici te u ovisnosti o dobivanju građevinskih dozvola, pokretanje preostalih investicija.

Sva ta konsolidacijska nastojanja valja promatrati i u širem, europskom kontekstu. Naime, ona odražavaju težište Draghijeva izvješća na regionalnoj samodostatnosti i povećanoj konkurentnosti u EU jer akvizicije stavljaju regionalne tvrtke pod jedan krov i potencijalno konsolidiraju opskrbu, logistiku i lance opskrbe. Štoviše, mješoviti javno-privatni financijski mehanizam dogovora mobilizira kapital za regionalno restrukturiranje unutar konsolidirane europske opskrbne mreže.

Vidimo mete za preuzimanje, u regiji ima fantastičnih kompanija, ima potencijala, kaže Neven Vranković, potpredsjednik Uprave Atlantic Grupe/Patrik Macek/PIXSELL

Mnoge od tih ciljeva Atlantic Grupa već je ostvarila. Regionalni je igrač, s ambicijom da postane i više od toga, kaže za PD Vikend Neven Vranković, potpredsjednik Uprave Atlantic Grupe.

“Trenutačno ostvarujemo 85 posto biznisa u regiji, ali želimo iskorak na zapad. Nama je stvarno cilj prodati više na zapadu, da manje ovisimo o regiji. Ako govorimo o velikoj gami naših brendova, možda je u ovom kontekstu ambicije najbolje spomenuti Cedevitu jer izvozimo je više od 60 posto. No, velika većina tog izvoza ostaje u regiji, a željeli bismo i prodor izvan nje”, jasan je Vranković.

Argeta je najveći iskorak, specifičan proizvod, lagano prepoznatljiv, ističe Vranković.

“Za Argetu sličnih proizvoda manje kvalitete postoji svugdje. Nemaš problema objasniti koju vrstu proizvoda prodaješ. Trebalo nam je 15-ak godina u Njemačkoj da je maknemo s etno-police i da je premjestimo da redovnu policu. Kad to uspiješ u Njemačkoj, onda znaš da si uspio. Ne vjerujemo u export market jer su to male količine. Mi smo identificirali tri tržišta – Austrija, Njemačka i Švicarska. Argeta je market lider u Austriji gdje smo pobijedili lokalnog konkurenta – Interdorfer. Slično je i u Švicarskoj, a i u Njemačkoj. Trebalo je upornosti, novac je bitan, ali važno je da imate pokazatelje uspješnosti. U našem portfelju dva su europska šampiona – Argetu i Donat”, otkriva nam Vranković.

Doskočiti turbulencijama

Prodaja Argete danas raste više od 50 posto godišnje, što traži gradnju treće tvornice. Ona će, najavljuje Vranković, biti sagrađena u Sloveniji, blizu pogona u kojem se proizvodi pašteta Kekec.

“Osem nam je bitan, ali on je mali, kupili smo ga zbog ‘b’ brenda, no dobili smo broj ljudi koji ima dobru ekspertizu. Napravit ćemo proširenje tvornice. Za dvije godine i to ćemo realizirati. Toliko nam treba da okrupnimo zemljište. Do tada radimo u tri smjene. Najveći izazov je toliko ‘raubati’ svoje ljude. Radni vikendi, bez obzira na to koliko platiš, ljude iscrpljuje. Da ne govorimo o opterećenju strojeva”, upozorava Vranković.

Na primjerima Mlinara i Podravke Agri razmotrili smo kako ulaganja, okrupnjavanje i povezivanje proizvođača s prerađivačima i distributerima mogu ojačati konkurentnost sektora, ističe Vlahović

Izazovi su što se roba tiče danas posebno primjetni na dvama robama – kavi i kakau. Geopolitika je broj jedan rizik posljednjih godina. No, Atlantic je u dobroj mjeri uspio doskočiti svim tržišnim turbulencijama kojima svjedočimo posljednjih godina.

“Kada je riječ o sirovinama, najveći izazov su kava i kakao, čije cijene znatno osciliraju na svjetskim tržištima. Zato imamo specijalizirani tim koji kontinuirano prati tržišta i sklapa ‘hedging’ ugovore kojima štitimo buduće nabave. Izazov nije samo cijena, već i dostupnost kvalitetne sirovine. Kava je, uz naftu, najšpekulativniji dio imovine. Kava i kakao čine čak 66 posto ukupne sirovine koju kupujemo. Imamo dva tima za ‘hedžiranje’ – to je skup stručnjaka koji na tjednoj osnovi donose odluke o kupnji kakaa i kave, u ovisnosti o trendu. Možemo reći da smo ostvarili uštedu od 50 milijuna eura u odnosu na spot tržište. ‘Hedžing’ politiku vodimo u odnosu na potrebe za robom, a tek onda nam je važna cijena”, otkriva Vranković.

Osim cijena kave, osiguravaju se i od valutnih rizika jer se kava kupuje u američkim dolarima. “Naš cilj nije samo zaštita od cjenovnih promjena, nego i osiguravanje dovoljne količine sirovina. U konačnici nam je važnije imati robu dostupnu za proizvodnju, nego ostvariti minimalno nižu nabavnu cijenu. Uz ‘hedging’ strategije, razvijamo i široku mrežu alternativnih dobavljača. U današnjem geopolitički vrlo neizvjesnom okruženju upravo su diversifikacija i upravljanje rizicima ključni elementi dugoročne stabilnosti poslovanja” ističe Vranković.

U zaključku, Vranković poručuje kako je Atlantic uspio diverzificirati ovisnost o jednom brendu, jednoj poslovnoj grupi, jednom tržištu – to je razlog njihove otpornosti i kvalitete. Kako dalje? Jasno je da se sprema nova akvizicija, pitanje je samo komplementarnosti, cijene i tajminga.

“Vidimo mete za preuzimanje. Prije tri godine preuzeli smo Strauss Adriatic u Srbiji, to je dobar primjer onoga što bismo željeli. Takvih mogućnosti ima, u regiji ima fantastičnih kompanija, ima potencijala. Jesu li te kompanije zrele za konsolidiranje, to je drugo pitanje. Sigurno je da na tome radimo jer smo svjesni da se moramo širiti”, zaključuje Vranković.

Uz Atlantic, jedna od hrvatskih kompanija koja u posljednje vrijeme igra ulogu konsolidatora je i Bosqar. Nakon preuzimanja Mlinara i Panvite, kompanija je ove godine preuzela slovenski Paradajz, a idućih tjedana očekuje se dovršetak akvizicije PIK Vrbovca. PIK Vrbovec jedan je od najvećih hrvatskih proizvođača mesa i mesnih prerađevina, s razvijenim proizvodnim kapacitetima, brendovima i distribucijskom mrežom koja obuhvaća približno 20 inozemnih tržišta. Surađuje s više od stotinu domaćih farmi te je važna poveznica između hrvatskih stočara i prehrambene industrije.

“Hrvatska, unatoč značajnim poljoprivrednim resursima, i dalje velik dio potreba za mesom, voćem i povrćem pokriva uvozom. Posebno je izražena – primjerice – ovisnost o uvozu svinjskog mesa, gdje domaća proizvodnja pokriva tek približno polovicu potrošnje. Zato aktualni val konsolidacije otvara i važnije pitanje od samih vlasničkih promjena: mogu li novi prehrambeni sustavi osigurati snažnija ulaganja u domaću proizvodnju i njezinu dugoročnu konkurentnost”, poručuju iz Bosqara kojeg vodi Darko Horvat.

Kompanija je tijekom 2025. ostvarila 279 milijuna eura prihoda i 24 milijuna eura EBITDA-e, uz neto dobit od približno 10,8 milijuna eura. Interes Bosqara proizlazi iz mogućnosti povezivanja PIK-a s postojećim prehrambenim portfeljem grupe.

Ulaskom u sustav PIK bi se pridružio Panviti, vodećoj agrifood kompaniji u Sloveniji koja raspolaže značajnim poljoprivrednim i stočarskim kapacitetima te iskustvom u mesnoj industriji i Mlinaru, velikoj regionalnoj pekarskoj grupaciji.

NPRI predlaže prelazak poljoprivredno-prehrambenog sektora s primarne proizvodnje niske vrijednosti na lance opskrbe visoke vrijednosti, usmjerene na izvoz, uz očuvanje mogućnosti da Hrvatska zadrži kontrolu nad primarnom proizvodnjom/Dubravka Petrić/PIXSELL

Future Food

“Najveći sinergijski potencijal otvara se upravo između PIK-a i Panvite. Suradnja bi mogla donijeti učinkovitiju nabavu i proizvodnju, zajednička tehnološka ulaganja te snažniji iskorak na regionalnim tržištima. Istodobno, objedinjena platforma povezala bi cijeli prehrambeni lanac, od poljoprivrede i stočarstva do prerade i distribucije hrane”, poručuju iz Bosqara.

Prema prije objavljenim procjenama Bosqara, temeljenima na financijskim podacima iz 2024. godine, Future Food bi s Panvitom, Mlinarom i PIK Vrbovcem imao oko 640 milijuna eura godišnjih prihoda i približno 4800 zaposlenih. Na razini cijele Bosqar Grupe zaključenje akvizicije trebalo bi omogućiti prelazak granice od milijardu eura godišnjih prihoda na pro forma osnovi.

Time bi prehrambena vertikala, koja danas ostvaruje 47 posto pro forma prihoda hrvatske investicijske grupe, postala izrazito dominantan dio poslovanja, s okvirnim udjelom od oko tri petine ukupnih prihoda nakon uključivanja PIK-a. No, za hrvatsku prehrambenu industriju važnije od samog rasta prihoda bit će može li takvo povezivanje donijeti nove investicije, povećati produktivnost i osnažiti domaće dobavljače. Upravo će se po tim učincima mjeriti uspješnost PIK-ove integracije u novi poslovni sustav.

Autor: Siniša Malus
19. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —