EN DE
Poslovni vikend
intervju

Švedski recept: forma slijedi funkciju – zašto je dnevni boravak novi centar doma?

Kako se ideje za namještaj rađaju u tuđim domovima, testiraju kroz upute za sastavljanje i pretvaraju u proizvode dostupne svima.

Autor: Siniša Malus
19. studeni 2026. u 22:00
Mi u IKEA-i imamo vrlo malo predmeta koji su - jednostavno samo predmeti. Vjerojatno je to tajna našeg uspjeha, kaže Petra Enarsson, voditeljica razvoja IKEA-ina asortimana rješenja za odlaganje u dnevnom boravku/PD

Petra Enarrson vodi razvoj IKEA-ina asortimana rješenja za odlaganje u dnevnom boravku. Surađuje s timovima iz područja razvoja proizvoda, dizajna i poslovanja kako bi stvorila rješenja za jedinice za odlaganje koja spajaju funkcionalnost, dobar dizajn i pristupačnost.

Njezin rad počinje razumijevanjem života kod kuće te pretvaranjem svakodnevnih potreba ljudi za odlaganjem i organizacijom u proizvode koji olakšavaju organizaciju i korištenje životnog prostora.

Za početak razgovora pomalo sam je i iznenadio pitanjem. Malo sam “kopao” o tome kako njezin posao izgleda u stvarnosti i pronašao detalj da često posjećuje stanove potencijalnih kupaca, i to u raznim dijelovima svijeta, kako bi se upoznala s trendovima i onime što ljudi stvarno žele.

Je li točno da zavirujete ljudima u stanove?

Vidim, pripremili ste se… (smijeh). To mi je itekako važan alat u poslu. Kada rješavamo stvarnu potrebu u domu, na primjer, kada razvijamo proizvod za pohranu stvari ili nešto slično, to nam pomaže u razumijevanju. Dakle, kad god putujem, bilo da posjećujem dobavljače ili maloprodajne objekte, nastojim dogovoriti i nekoliko posjeta domovima. Ako, primjerice, proučavamo život jedne ili više obitelji, onda nastojim posjetiti njihove domove; isto vrijedi i ako radimo na razvoju rješenja za mali stambeni prostor – tada također tražim priliku za takav posjet.

Prošle sam godine, na primjer, boravila u Japanu i obavila niz posjeta domovima u okolici Tokija – od onih u samom središtu grada, gdje su stanovi iznimno mali, pa sve do onih u širem području, kako bih stekla širi uvid. Sa sobom uvijek nosim dokumentaciju, a imam i dopuštenje za fotografiranje te vođenje razgovora s ukućanima. U dokumentaciji su navedeni parametri na koje trebam obratiti pozornost: veličina doma, visina prihoda, broj stanara i slično – sve kako bih što bolje razumjela način na koji ljudi ondje žive.

Razlog što se fokusiram na dnevni boravak leži i u činjenici da se upravo dnevni boravak trenutačno najviše mijenja.

Zatim razgledavamo različite prostorije. Iako je moj fokus na dnevnim boravcima, zavirim i u kuhinju – te informacije poslije mogu podijeliti s kolegama. Otvaram ormariće, promatram što ljudi rade i kako obavljaju svakodnevne zadatke. Dok sam se bavila kuhinjama, često su nas pozivali u goste i kuhali za nas; to nam je pomoglo da shvatimo kako se ljudi kreću po kuhinji. Jedno je kad netko opisuje kako nešto radi, a sasvim je drugo to vidjeti uživo.

Nekoliko puta sam boravila u Kini kako bih proučavala tamošnje navike kuhanja. Za kineske domaćine to je često svojevrsni kulturološki šok, budući da inače nemaju običaj pozivati ​​ljude u svoj dom. S druge strane, Japan, zapravo, ima vrlo specifičan pristup uređenju stambenog prostora – izrazito je minimalistički, s gotovo minimalnim brojem predmeta u prostoriji.

Postoji i vrlo složeno pitanje o razlikama između globalnih i lokalnih potreba. Mislim da je to za nas uvijek izazov. Osim toga, budući da smo usko povezani s IKEA-inim identitetom, kupci nam pristupaju s određenim očekivanjima; žele vidjeti proizvode koji su prepoznatljivo IKEA-ini. Vjerujem da smo upravo u tome najbolji i da na tim temeljima možemo dalje rasti. Poznati smo po funkcionalnosti i rješenjima za pohranu i tako ćemo i dalje raditi, to je sigurno.

Poseban dio priče o IKEA-i je sastavljanje namještaja, koje nije uvijek jednostavno. Kako osmisliti upute koje su toliko jednostavne da ih svatko može razumjeti?

Svima nam se vjerojatno dogodilo da smo naišli na upute za sastavljanje koje su nas zbunile. Nedavno sam i sama sastavljala radni stol i nazvala kolege rekavši im: “Ovo mora da je pogrešno, nešto nije u redu.” Nakon rasprave u koju su se uključili i drugi kolege iz korisničke službe, shvatili smo da zapravo nije bilo pogreške – samo sam ja bila prilično tvrdoglava i promatrala stvari iz pogrešnog kuta. Upravo tako pristupamo izradi uputa: ne radi to jedna osoba, već sjednemo zajedno, analiziramo ih i procjenjujemo. Testiramo ih, naručujemo uzorke, ponovno ih sastavljamo i prikupljamo različita mišljenja. Smatram da je to jedna od naših prednosti – iz perspektive IKEA-e – jer djelujemo na globalnoj razini. Dakle, mogu okupiti svoj tim, ljude azijskog, sjevernoameričkog i europskog podrijetla, pa možemo zajedno procijeniti stvari jer na upute za sastavljanje svatko gleda drukčije, ovisno o vlastitom predznanju i iskustvu. Mislim da je i to jedan od načina.

Osim toga, mogu pozvati nekoga tko se bavi, recimo, posuđem ili kuhinjskim priborom. Dakle, nekoga tko nije navikao na moje komade namještaja. Ta osoba onda može sve pregledati i reći: “Ovo ne funkcionira.” Zapravo, radi se o tome da pozoveš prijatelje da bace pogled na tvoj rad. To je baš uzbudljivo, ali i jednostavan način da si međusobno pomognemo, zar ne? I to je onaj zabavniji dio.

Jedno je kad netko opisuje kako nešto radi, a drugo to vidjeti uživo. U čemu je vrijednost namještaja ako ga ne možemo upotrijebiti u stvarnom životu, ističe Enarsson/PD

Možete li procijeniti koliko vremena prođe od početne ideje do konačnog rješenja kad je u pitanju namještaj?

Nema tu nekih pravila, to je prilično složeno i ovisi o samom proizvodu. Uzmimo za primjer veću liniju namještaja, poput serije Eket: od početne ideje do trenutka kada gotov proizvod stigne pred kupca – ako nije potrebna prilagodba proizvodne linije – prođu otprilike dvije i pol godine. Ako je pak potrebna izmjena proizvodne linije, taj proces traje znatno dulje.

S druge strane, ako je riječ o manjim predmetima, poput čaša ili šalica, proces traje pola godine, možda godinu dana. Kod manjih predmeta to ide puno dinamičnije. Zapravo, vrlo dinamično. Upravo to potiče kupce na kupnju i služi im kao svojevrsna inspiracija.

Jako me zanima kako ljudi pohranjuju stvari pa često zavirim u njihove ladice i ormariće. Iako se profesionalno bavim rješenjima za pohranu, primjećujem da ljudi često imaju vrlo organizirane sustave za odlaganje stvari.

Koliko vam je, dakle, dragocjeno vidjeti kako to funkcionira u praksi i primijeniti ta saznanja na razvoj IKEA-inih proizvoda?

To mi je jako važno, posebno u dijelovima svijeta gdje rjeđe odlazim. Mislim da je Japan u ovom trenutku pomalo specifičan slučaj kada je riječ o konceptima otvorenog stambenog prostora. Ondje postoji ono što nazivaju LDK (dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja) – jedna velika prostorija koja objedinjuje potpuno otvorenu kuhinju, prostor za blagovanje i dnevni boravak. Sve je to zapravo jedna jedinstvena, velika prostorija.

No, pritom se koriste tri različita kuta tog prostora. Vjerujemo da će taj koncept zaživjeti i u Europi, iako trenutačno tek oko 30 posto ljudi koji žive u većim gradovima stanuje na takav način. U Japanu se površina prostora mjeri u tatami prostirkama; ovisno o tome koliko tatamija zauzima taj LDK prostor, on se uređuje na različite načine. Upravo tu pronalazimo inspiraciju. Promatramo te specifične primjere i razmišljamo kako bismo ih mogli primijeniti u uređenju doma.

Znam da je to možda teško reći, ali je li za vas dnevni boravak srce stana? Polazite li od dnevnog boravka, a zatim pokušavate prilagoditi sve ostale dijelove?

Da, mislim da smo prije uvijek govorili kako je kuhinja dom, odnosno srce doma. No, čini mi se da se to pomalo mijenja jer mnogi ljudi danas kod kuće ne kuhaju jednako intenzivno kao nekad. Hrana se često donosi iz restorana ili naručuje. Naravno, i dalje jedete zajedno, ali na mnogim tržištima ljudi danas jedu upravo u dnevnom boravku.

Dakle, razlog što se fokusiram na dnevni boravak – osim što profesionalno radim s tim prostorom – leži i u činjenici da se upravo dnevni boravak trenutačno najviše mijenja. S obzirom na to da živimo u sve manjim prostorima, u dnevni boravak smještamo sve više stvari. Nemamo zaseban ured niti druge namjenske prostorije; sve se preselilo u dnevni boravak. Upravo je to izazov koji je trenutačno vrlo zanimljiv. Ne želite imati osjećaj da živite u spremištu, a zapravo vam je taj prostor za pohranu stvari nužan.

Dakle, kako možemo na lijep način urediti prostor za pohranu? Mislim da je to izazov za nas.

Kada usporedite tipičan dnevni boravak u Europi s tipičnim dnevnim boravkom u, ne znam, Kini, Japanu ili možda Americi, postoje li tu velike razlike?

Da, mislim da su razlike možda još izraženije ako promatrate veće gradove, odnosno megagradove. U SAD-u i Kini, naravno, postoji više gradova s ​​10, 15 ili 20 milijuna stanovnika nego u Europi. Ipak, upravo se tu najbolje vide razlike. Tu su i kulturološke razlike – kako se okupljamo, kako pozivamo prijatelje i goste.

Mislim da je to jedna od najvećih razlika. Sjedinjene Države su i dalje zemlja s najvećim stambenim prostorima pa se tu vidi da nisu toliko ograničeni prostorom kao što je slučaj u Europi. U europskim gradovima poput Londona, Pariza ili Madrida, stambeni prostori postaju sve manji. I u Švedskoj, primjerice, u Malmöu, puno razgovaramo o tome kako pametnije opremiti dom.

Danas primjećujemo želju za zatvaranjem prostora radi postizanja vizualnog mira. Zato prodajemo više namještaja s vratima ili ladicama da bi se stvari mogle sakriti, ali i organizirati, kaže Enarsson/PD

Kakav je vaš pristup dizajniranju dnevnog boravka? Je li riječ o prvoj pomisli – izgleda li to lijepo? Ili je fokus na tome što klijentu zapravo treba?

Nadam se da je ipak ovo drugo. Moramo biti praktični. U čemu je vrijednost dijelova namještaja ako to ne možemo upotrijebiti u stvarnom životu? Praktičnost je zapravo polazna točka. Onda, naravno, mora biti i oku ugodno jer u to ćemo ipak gledati poprilično dugo u svojim stanovima.

Tko je idealan klijent?

Izvrsno pitanje. Za mene bi idealan klijent bio netko tko na neki način preispituje način na koji koristimo naše proizvode. Kada sam radila na određenim proizvodima, jedna od stvari kojoj sam se najviše veselila bila je prilika da dođem u dom prijatelja, obitelji ili drugih kupaca i ondje prvi put vidim svoje proizvode. Naime, dok dizajnirate ili razvijate proizvod, imate određenu viziju, a onda odjednom dođete u stvarni dom i vidite nešto sasvim drukčije.

Mislim da, kada imate klijente koji su toliko kreativni, oni često imaju potpuno drukčiju viziju od one koju ste vi imali. E, tada postaje zanimljivo. Tu su i klijenti koji žive u vrlo malim prostorima i s ograničenim sredstvima. Mislim da upravo tu mi, kao IKEA, možemo napraviti najveću razliku. Zato smatram da su to ujedno i situacije iz kojih mogu najviše naučiti i u kojima stalno moramo napredovati.

Dobivate li mnogo, da tako kažem, privatnih komentara ili povratnih informacija?

Da, da. Znate, kad ste na nekoj zabavi, ljudi znaju reći: “Hej, imam taj proizvod kod kuće, zašto ste ga napravili baš ovako?” Onda se pokušavam izvući i reći nešto poput: “Žao mi je, to nije moj dio posla.” (smijeh). S druge strane, mislim da se iz toga može puno toga naučiti. Volim takve razgovore – pitam ih: “Kako ste to koristili? Zašto vam je to odgovaralo? Jeste li možda probali ovako?” To mi je zanimljivo. Budući da sam Šveđanka, a u Švedskoj svi znaju za IKEA-u, to je dodatni izazov. Zapravo je lakše u inozemstvu jer tamo ne dobivam toliko pitanja o IKEA-i – niti toliko kritika. Mislim i da mnogi imaju neke svoje priče vezane uz IKEA-u. ​​Moja majka, na primjer, ima priče iz vremena dok je odrastala jer je živjela vrlo blizu naše prve trgovine. Tako da sam i ja odrastala uz takve priče.

Kada usporedite razinu osviještenosti ljudi, odnosno obitelji, mislite li da danas puno više razmišljaju o svom životnom prostoru nego prije?

Apsolutno. Čini mi se da je Covid tu odigrao ulogu i ubrzao neke stvari. Riječ je o promjenama u načinu na koji živimo. Shvatili smo i da se život može prilično brzo promijeniti. Mislim da smo počeli više razmišljati o svom domu i životnom prostoru. Također, s obzirom na svijet koji nas danas okružuje, javila se potreba za dodatnim prostorom za rad od kuće. Uz to, u svojim domovima želimo osjećaj svojevrsnog “ušuškanog utočišta” – veću sigurnost kakvu prije možda nismo imali. Primjećujemo i želju za unošenjem više prirodnih materijala u dom; važna je taktilnost površina – poput tekstila na sofama ili jastucima – sve je nekako više usmjereno na taj osjetilni doživljaj. Dakle, mislim da svi mi, na neki način, čeznemo za takvim stilom.

U trenucima ratova ili gospodarskih neizvjesnosti žudimo za mekoćom, treba nam pojačan osjećaj ugode u našem životnom prostoru

Koje su bile najveće promjene u razmišljaju o tome kako ljudi žele da izgleda njihov životni prostor? Sjećam se, na primjer, posjeta svojoj baki; ona je voljela imati mnoštvo stvari u dnevnom boravku, na policama – doslovno tisuće sitnica, bilo je to prilično intenzivno. Niste se mogli pomaknuti, a da nešto ne gurnete ili srušite. No, danas se čini da ljudi više naginju minimalizmu i jednostavnijim stvarima. Dakle, koje su, prema vašem iskustvu, najveće promjene u uređenju dnevnih boravaka koje ste primijetili posljednjih godina?

Upravo to što ste i sami spomenuli. Zapravo ste već odgovorili na pitanje. Prije su ljudi imali puno više izloženih predmeta; prostor se uređivao na sasvim drukčiji način. Danas primjećujemo želju za zatvaranjem prostora radi postizanja vizualnog mira. Zato prodajemo više namještaja s vratima ili ladicama – kako bi se stvari mogle sakriti, ali i organizirati. Primjerice, ako u dnevnom boravku imate i radni kutak, nužna je dobra organizacija. Dakle, sve je više takvih primjera. Također, čini mi se da se dnevni boravak danas više koristi za stvarni život. Prije je to više služilo za pokazivanje. Bio je neka vrsta izložbenog prostora.

Mislim da se promijenio i sam način razmišljanja. Osim toga, danas se puno igramo. Mnogi od nas imaju igraće konzole i slično pa je potreban prostor i za to. Ne želite sve porušiti dok igrate tenis ili neku drugu igru ​​na Wii konzoli ili nekom drugom uređaju. Dakle, radi se o pristupu koji stavlja naglasak na življenje – stvaranje prostora za aktivnosti kojima se želite baviti. Sve se to doista mijenja, što mi je iznimno zanimljivo, a i što na neki način moram pratiti i slijediti i kroz svoj rad. Uvijek i okruženje i navike utječju na način razmišljanja i u vezi s uređenjem doma, to je normalno.

Čini mi se da su ljudi nekad na namještaj gledali isključivo kao na uporabni predmet, dok danas ponekad postaje središnji element prostorije. Dakle, kada nešto dizajnirate, primjerice, kada razmišljate o dnevnom boravku, uzimate li to u obzir?

Neke stvari mogu biti, znate, samo dekoracija – ne radi se o velikom broju predmeta, ali postoje i takvi. Kako zapravo postižemo ravnotežu između korisnosti i dizajna? U švedskom dizajnu imamo izreku: “forma slijedi funkciju”. To nam je, zapravo, ključno. Ne može postojati samo forma; ona uvijek mora obuhvaćati i funkciju. U suprotnom, to nema smisla za kupca i njegove potrebe. Rezultat postaje uistinu lijep kada se uspijete dosljedno držati tog načela. Mislim da u IKEA-i imamo vrlo malo predmeta koji su – jednostavno samo predmeti. Vjerojatno je to tajna našeg uspjeha.

Koje je vaše predviđanje, kako mislite da će naši domovi izgledati za deset godina? Više minimalistički?

Povijesno gledano, prema minimalizmu ili modernijem stilu naginjemo onda kada gospodarstvo dobro stoji ili kada se osjećamo sigurno. No, ako pogledamo današnje društvo, to nije slučaj. Zapravo, u trenucima ratova ili gospodarskih neizvjesnosti žudimo za mekoćom, treba nam pojačan osjećaj ugode u našem životnom prostoru. Možda u tim trenucima, čini mi se da je tako upravo sada, poželimo nešto tradicionalniji namještaj, s više topline i udobnosti. Nažalost, čini se da nas upravo takvo što čeka i u nadolazećim godinama. Ipak, nadam se da ćemo se s vremenom vratiti modernijem i minimalističkom izričaju jer sve se odvija u ciklusima. Nadam se da ćemo u nekom skorijem vremenu izaći iz turbulentnog razdoblja pa ćemo se ponovno moći detaljnije posvetiti uređenju doma.

Autor: Siniša Malus
19. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —