Američki međuizbori iznjedrili su kategoričko odbacivanje republikanskog predsjednika Donalda Trumpa koji je prvu polovicu svog drugog mandata proveo vladajući bez obzira na posljedice, namećući carine koje su potkopale gospodarstvo i započinjući rat koji je podigao cijene goriva i razljutio Amerikance koji nisu odobravali sudjelovanje u vrsti bliskoistočnog sukoba koji je obećao izbjeći.
‘Savršena oluja’
Uz to, zaradio je milijarde u vanjskim ulaganjima i usredotočio se na renovacije Washingtona, pokazujući malo empatije za one koji imaju financijske probleme. Nakon što je preživio skandal, opozive i kaznenu osudu, Trump je pristupio međuizborima kao još jednoj prepreci koju može premostiti samom snagom svoje osobnosti, inzistirajući na tome da je gospodarstvo u redu i da je rat u Iranu potreban kako bi se izbjegao nuklearni rat.
Ovaj put nije uspio prodati svoju priču i birači su ga snažno odbacili. Rezultati podsjećaju na 1974. godinu, kada su birači – revoltirani skandalima iz doba Nixona – s vlasti svrgnuli republikance na mjestima za koja se smatralo da su sigurna. Podsjećaju i na 1994. godinu, kada su republikanci ponovno preuzeli Zastupnički dom, a šteta za demokrate bila je toliko velika da je s dužnosti uklonila čak i predsjednika Zastupničkog doma Toma Foleyja; njega je u saveznoj državi Washington porazio malo poznati republikanac George Nethercutt.
“Ovo je razina Watergatea”, izjavio je u intervjuu AP-u demokrat Rahm Emanuel, bivši gradonačelnik Chicaga, kongresnik i predstojnik ureda Bijele kuće, koji se spominje kao mogući predsjednički kandidat za 2028. godinu. “A poveznica između Watergatea i današnjeg trenutka je – pazite sad – da američki narod prezire korupciju među javnim dužnosnicima.”
U Senatu će demokrati uskoro predstavljati dugogodišnja republikanska uporišta poput Južne Karoline, Teksasa i Kansasa. Guvernerka Georgije – savezne države koja je bila i središte Konfederacije i duša pokreta za građanska prava – postat će crnkinja. Guvernerka Teksasa postat će Latinoamerikanka; u toj je saveznoj državi Trumpova stroga imigracijska politika uzdrmala zajednice od doline Rio Grandea pa sve do Houstona. Dok su se glasovi još uvijek brojali, Keisha Lance Bottoms u Georgiji i Gina Hinojosa u Teksasu ostvarile su uvjerljive pobjede u utrkama za guvernerske dužnosti – unatoč tome što su im čak i najoptimističnije prognoze predviđale tek tijesnu pobjedu. Slično tome, James Talarico prilično je lako porazio republikanca Kena Paxtona i tako postao prvi demokrat koji je osvojio mjesto u Senatu u Teksasu još od 1988. godine.
U jednom intervjuu kongresnik Chip Roy, republikanac iz Teksasa, opisao je ove izbore kao “savršenu oluju” za Republikansku stranku u toj saveznoj državi. Ove su pobjede toliko velikih razmjera da bi mogle označiti duboki zaokret u američkoj politici. Čak ni Trump, koji i dalje odbija priznati poraz na predsjedničkim izborima 2020. od demokrata Joea Bidena, nije osporio rezultate. Demokrati, koji će od 2027. godine kontrolirati Zastupnički dom i Senat, mogu tvrditi da imaju mandat za usmjeravanje Washingtona u novom pravcu.
Međutim, polaganje prava na mandat i njegovo provođenje dvije su posve različite stvari; demokrati će teško ispuniti svoja politička obećanja sve dok Trump raspolaže pravom veta. No, Trump se više ne može osloniti na to da će mu republikanski čelnici bespogovorno popuštati – članovi njegove stranke koji su izgubili vjerojatno će postati otvorenije kritični tijekom preostalih mjeseci svoga mandata.
Promjena raspodjele moći u Washingtonu mogla bi biti znak da era Trumpove dominacije blijedi. Republikanci koje je Trump izravno podržao i za koje je žestoko vodio kampanju – uključujući Darline Graham u Južnoj Karolini, Michaela Whatleyja u Sjevernoj Karolini i Paxtona – izgubili su. Koalicija mladih, crnih i latinoameričkih birača, koja je prije dvije godine bila vjetar u leđa Trumpu, sada je odlučno stala na stranu demokrata.
Grubi stil politike koji predsjednik već dugo zagovara dosegnuo je svoje granice, osobito u Ohiju, gdje se Vivek Ramaswamy, republikanski kandidat za guvernera, nadao da će njegova kampanja oživjeti uz pomoć oglasa u kojem se pojavljuju negativni komentari otuđene majke njegove demokratske protukandidatkinje, dr. Amy Acton. Acton je pobijedila, a Ramaswamy se nije baš dostojanstveno ponio u porazu. “Moram reći da sam ozbiljno zabrinut za budući smjer naše zemlje”, izjavio je.
To je bila iznimka od općeg tona među republikancima. U Wisconsinu je Tom Tiffany, koji se protivio potvrđivanju rezultata predsjedničkih izbora 2020. godine, priznao poraz od Davida Crowleyja u utrci za guvernera. Trump je također na neuobičajen način uputio čestitke demokratima, rekavši da je ta stranka odradila “dobar posao”, dok je za poraz okrivio republikanske kandidate.
Nakon uvjerljive pobjede, na demokratima će uskoro biti teret dokazivanja da mogu učinkovito upravljati. Stranka je obećala istražiti Trumpa, no morat će se nositi i sa zahtjevima za njegovim opozivom, što bi moglo oduzeti dragocjeno vrijeme. Istodobno, bit će izloženi pritisku da dokažu kako mogu donijeti značajne zakone kojima bi se riješila pitanja zdravstvene skrbi i visokih cijena, kao i mjere za ograničavanje predsjedničkih ovlasti.
“Moramo američkom narodu osigurati smanjenje troškova”, izjavio je Jared Moskowitz, demokrat s Floride koji je ponovno izabran u Zastupnički dom, unatoč pokušajima republikanaca da prekroje izborne jedinice u svoju korist. “To je mandat” za demokrate na Capitol Hillu. Na pitanje što će se dogoditi ako predsjednik jednostavno uloži veto na zakone koje predlože demokrati, Moskowitz je odgovorio: “Neka to učini. Neka i dalje govori američkom narodu da je pristupačnost cijena – obična prijevara.”
Kanada prva na dnevnom redu
Složena mreža carina, koju je Trump pleo posljednje dvije godine, mogla bi se uskoro suočiti s najvećom prijetnjom jer se demokrati spremaju upotrijebiti svoje novo zakonodavno oružje protiv politike koja je postala zaštitni znak republikanskog predsjednika. Demokrati ne skrivaju planove da Trumpa i njegove suradnike zaspu istragama čim novi saziv Kongresa položi prisegu. Također pripremaju zakonodavnu ofenzivu za prvih 100 sati mandata, tijekom koje će predložiti niz zakona kojima bi se poništio velik dio Trumpove agende. Oba smjera djelovanja bit će usmjerena protiv Trumpove primjene carina bez presedana – što su demokrati, nakon uvjerljive pobjede na izborima sredinom mandata u utorak, odmah prepoznali kao glavni cilj.
Ukidanje Trumpova carinskog režima, a posebno njegova trgovinskog rata protiv Kanade, potez je koji demokrati “apsolutno moraju odmah poduzeti”, izjavio je u četvrtak za emisiju “Morning Joe” na kanalu MSNBC Abdul El-Sayed, novoizabrani senator iz redova demokrata (Michigan). Hakeem Jeffries, zastupnik iz New Yorka i vođa demokratske manjine – koji bi u novom sazivu Kongresa mogao postati predsjednik Zastupničkog doma – jasno je dao do znanja da je ukidanje Trumpovih carina jedan od glavnih prioriteta.
“Moramo vratiti ovlasti Kongresa kada je riječ o carinama jer Trumpove carine američkim građanima čine život skupljim”, rekao je na konferenciji za novinare krajem kolovoza. Ako bude izabran za predsjednika Zastupničkog doma, Jeffries će ubrzati proceduru za donošenje zakona kojima bi se ponovno potvrdile ovlasti Kongresa u području trgovine. Demokrati također pripremaju teren za istrage o Trumpovim carinama; tu su temu uvrstili i u svoju pobjedničku predizbornu kampanju, povezujući visoke troškove s navodnom korupcijom u Trumpovu krugu. Jamie Raskin, zastupnik iz Marylanda i vodeći demokrat u Odboru za pravosuđe Zastupničkog doma, zatražio je 28. listopada od Trumpa da dostavi dokumentaciju o izuzećima od carina. Raskin tvrdi da je Trump koristio ovlasti za odobravanje izuzeća kako bi osigurao “povlaštene dogovore” za industrije čiji su čelnici predsjednika obasipali darovima. Ti planovi vjerojatno će pojačati pritisak – kako pravni, tako i politički – s kojim su se Trumpove carine već suočavale.
Prema Ustavu SAD-a, ovlast za uvođenje poreza pripada Kongresu, a ne predsjedniku. Tijekom desetljeća zakonodavna vlast prenijela je dio tih ovlasti na izvršnu vlast. No, Trump je prisvojio gotovo neograničene ovlasti u području carina – a demokrati najavljuju da ih namjeravaju vratiti pod kontrolu Kongresa.
Prepreke zbog carina
“Svakim danom kojim Trump ustraje na svojim neselektivnim porezima na brojne proizvode koji su Amerikancima potrebni, on sve dublje ukopava republikance koji omogućuju njegovu carinsku samovolju”, izjavio je senator Ron Wyden iz Oregona, koji bi trebao preuzeti vodstvo Odbora za financije u Senatu nakon što demokrati preuzmu kontrolu nad njim. “Kada bi demokrati kojim slučajem imali većinu dovoljnu za nadglasavanje predsjedničkog veta, ili kada bi birači pritiskom na savjest natjerali republikance da postupe ispravno, bilo bi obilje trgovinskih politika koje treba preispitati”, rekao je Wyden u izjavi za CNBC.
“Jedan od najočitijih prioriteta bilo bi ukidanje Trumpovih carina prema Kanadi, koje podižu cijene i štete zajednicama s obje strane granice”, rekao je. The Wall Street Journal, pozivajući se na Wydena, izvijestio je da demokrati trgovinski rat s Kanadom vide kao prvu metu u svojim nastojanjima da se suprotstave Trumpovoj carinskoj agendi. Kao što Wydenova izjava sugerira, pravila Senata otežat će demokratima provedbu mjera usmjerenih protiv carina. Unatoč uvjerljivoj pobjedi u utorak navečer, stranci i dalje neće biti dostupna većina od 60 glasova u Senatu otporna na filibuster, što republikancima daje ključni alat za blokiranje zakonodavstva čak i u njihovu oslabljenom stanju. Trump je također spreman snažno se osloniti na svoje pravo veta u sljedećem Kongresu, što je velika prepreka za zakonodavne prioritete demokrata.
Poništavanje predsjedničkog veta zahtijeva dvotrećinsku većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu, što znači da bi demokratima, čak i uz njihove povijesne izborne dobitke, bila potrebna značajna republikanska pomoć kako bi nametnuli zakon unatoč Trumpovu protivljenju. Demokrati bi mogli smatrati vrijednim usvojiti zakon čak i ako Trump uloži veto jer bi im to moglo pomoći u izgradnji političkih narativa u izbornom ciklusu 2028. Ali, možda imaju i druge mogućnosti.
Trump je izjavio da namjerava iskoristiti pravo veta kako bi prisilio demokrate na pregovore. No, kada je riječ o carinama, teško je zamisliti kakav bi dogovor Trump mogao prihvatiti. Trump je pokušao preoblikovati američku trgovinsku, vanjsku i gospodarsku politiku oslanjajući se na svoje pravo da uvede visoke carine na uvoznu robu. On carine opisuje kao rješenje u kojem svi dobivaju, hvaleći ih istodobno kao moćan pregovarački alat i značajan izvor prihoda. Zasad se čini da Trump sugerira kako o carinama nema pregovora. “Kad bih ukinuo carine… a trenutačno imamo 3000 tvornica u izgradnji, izgradnja svakog pojedinog postrojenja bi stala”, rekao je Trump CNBC-u.
Otkako je u siječnju 2025. preuzeo dužnost Trump je povećao carine gotovo svim zemljama na svijetu, što je dovelo do niza dugotrajnih trgovinskih ratova, ponajprije s Kanadom i Kinom. On ustraje na tvrdnji da Amerikanci ne snose teret tih carina, iako su carine, po definiciji, porezi na stranu robu koje plaćaju oni koji tu robu uvoze. Neprofitna organizacija Tax Foundation procjenjuje da su Trumpove carine u 2026. povećale porezno opterećenje prosječnog američkog kućanstva za 820 dolara.
Trump je također dosljedno preuveličavao iznos prihoda koji je vlada prikupila putem njegovih carina. Prije izbornog dana tvrdio je da mu carine omogućuju isplatu “dividende” u iznosu od 5000 dolara svakoj odrasloj osobi u SAD-u, pod uvjetom da republikanci osvoje oba doma Kongresa – plan koji bi stajao otprilike 1,2 bilijuna dolara. No, prema Penn Wharton Budget Modelu, te su carine – koje plaćaju američki uvoznici – u razdoblju od siječnja 2025. do srpnja 2026. donijele ukupno tek oko 300 milijardi dolara.
Najneposrednija promjena vjerojatno će se odnositi na sukob s Iranom. Za birače su troškovi života, odnosno “cjenovna pristupačnost”, na vrhu popisa briga. Ipak, upravo u vrijeme izlaska na birališta cijene benzina na crpkama dosegnule su visoku razinu. Rast troškova velikim je dijelom posljedica trajnog sukoba u Hormuškom tjesnacu i oko njega, sukoba za koji Amerikanci znaju da ga je Trump pokrenuo s Izraelom, a koji nije uspio okončati. Trump bi sada doista mogao “oštro reagirati” – kako su neki i predviđali – novim napadima, u pokušaju da od Teherana iznudi ustupke.
Republikanska stranka jedan je od najvećih gubitnika tog rata. Utrka za predsjedničke izbore 2028. godine počela je onog trenutka kada su postali jasni rezultati izbora na sredini mandata. Pritom će se republikanski kandidati vjerojatno žestoko protiviti nastavku sukoba. Pritisak unutar SAD-a za postizanje rješenja će rasti, čak i ako Benjamin Netanyahu, koji je nakon vlastitog izbornog neuspjeha sada izraelski premijer u tehničkom mandatu, bude zagovarao novi napad.
Promjena u Kongresu vjerojatno neće značiti više oružja ili novca za Ukrajinu. I među demokratima i među republikancima postoji dubok i rijedak konsenzus: Europa bi sada trebala sama snositi troškove vlastite obrane, a potpora Ukrajini dio je toga. Smatraju da je Trump pobijedio u toj dugotrajnoj raspravi te nemaju namjeru ugroziti tu pobjedu. Ipak, novi saziv Kongresa ne dijeli Trumpovu očitu naklonost prema ruskom predsjedniku Putinu. Prevladava tradicionalno neprijateljstvo ili oprez prema Moskvi. Trump, njegov zet Jared Kushner i izaslanik Steve Witkoff možda će i dalje nuditi poslovne aranžmane Kremlju, nadajući se zauzvrat miru. No, bit će ograničeni čvršćim stavom, čak i formalnim protivljenjem u Kongresu. Stoga ne čudi što je Putinov glasnogovornik, nakon što su rezultati postali jasni, izrazio nadu da će se napori za uspostavu mira nastaviti.
Taj isti oprez u Kongresu mogao bi se proširiti i na Kinu. Jedan od najvećih poremećaja koje bi Trump mogao izazvati tijekom preostale dvije godine mandata bio bi pokušaj sklapanja dogovora s Pekingom koji bi uključivao izričito priznanje Tajvana kao suverenog teritorija Kine. Trumpova nedavna odluka o privremenom zaustavljanju prodaje oružja Tajvanu, vrijedne 14 milijardi dolara, donesena kako bi se izbjeglo zaoštravanje trgovinskih odnosa s Kinom, mogla bi se u Pekingu protumačiti kao podrška njihovim stajalištima. Kongres je, uz suglasnost obiju političkih strana, pokazao znatno veći oprez prema Kini. Čini se da se sada i neke tehnološke tvrtke počinju priklanjati tom stajalištu.
Nova doza neizvjesnosti
Povrh svega, izbori bi mogli promijeniti način na koji svijet gleda na Ameriku. Sudbina Trumpovih carina ostaje neizvjesna. Za sada one ostaju na snazi, iako Kongres, putem Vrhovnog suda, osporava predsjednikovo pravo na njihovo uvođenje bez njegova pristanka. Političarima svih političkih opcija carine su privlačne zbog prihoda koje donose. S druge strane, neki upozoravaju na poremećaje u trgovini koje one uzrokuju (primjerice, američka automobilska industrija bila je, sve do prošle godine, snažno povezana s onom u Kanadi) te na njihov utjecaj na inflaciju. O potonjem se među ekonomistima vode žustre rasprave, budući da inflacija nije porasla onoliko koliko se očekivalo u trenutku uvođenja carina. Ipak, političari koji nastoje osigurati niže troškove života mogli bi ponovno razmotriti argumente za ukidanje tih carina.
Povrh svega, izbori bi mogli promijeniti način na koji svijet gleda na Ameriku. Oni donekle nude odgovore na krupna pitanja koja je otvorio Trumpov drugi predsjednički mandat: Jesu li se Amerikanci promijenili? Jesu li njegovi postupci doista ono što oni žele, s obzirom na to da su za njega glasali dvaput? I je li američka demokracija dovoljno čvrsta da osigura mirnu primopredaju vlasti? U tom smislu, neki će rezultate doživjeti kao ohrabrujuće.
Američki saveznici u Europi, Japanu i Južnoj Koreji mogli bi osjetiti veću sigurnost u zastupanju vlastitih interesa i vrijednosti, iako će i dalje strahovati od gubitka američke potpore. Trumpovo iznenadno, prividno ukidanje vojne pomoći Izraelu u danima prije izbora pokazuje koliko takva potpora može biti nepredvidiva. Za američke neprijatelje i suparnike ovaj će rezultat unijeti neizvjesnost u njihove procjene. Istodobno, pružit će im priliku da traže slabosti – makar i iskorištavanjem čestih promjena u politici, koje su sastavni dio demokratskog sustava. I Rusija i Kina pripremit će se za zahlađenje odnosa. No, istražit će i posljedice činjenice da SAD nije u stanju dosljedno se držati svojih ključnih stajališta dulje od nekoliko godina.
S obzirom na Trumpovu osobnost i želju za pozornošću, ne može se isključiti mogućnost naglih i dramatičnih poteza, primjerice, u odnosu na Iran ili Tajvan. Ipak, izgubio je auru pobjednika. Imat će problema i u vlastitim redovima. Jer, političari koji za dvije godine namjeravaju sudjelovati na izborima počet će se distancirati od njega i pokušavati ga spriječiti u potezima koji bi mogli ugroziti njihove izglede.
