Višemjesečne pripreme splitske Tommy grupe Tomislava Mamića za strateški iskorak na burzu došle su do završnog koraka. Hanfa je odobrila Prospekt za inicijalnu javnu ponudu (IPO), a potkraj tjedna očekuje se njegova objava i poziv na upis dionica. Prema Hanfinu rješenju, ulagateljima će se u IPO-u ponuditi najviše 2,15 milijuna dionica ili nešto više od 25 posto ukupno izdanih.

To je oko donje granice ranije najavljivanog raspona udjela koji se planira prepustiti ulagateljima (kao gornja navodilo se 27 posto). Utoliko je vjerojatno da bi i ciljana veličina javne ponude u odnosu na prvotno najavljeni raspon mogla biti bliže 180 nego 200 milijuna eura.

No, i s tom vrijednošću bio bi to najveći IPO neke privatne kompanije na domaćem tržištu, a time i pozitivan impuls za Zagrebačku burzu. Doduše, i nakon lanjska tri IPO-a pokazalo se koliko je u produbljavanju tržišta kapitala teško ostvariti značajnije pomake, što se očituje u i dalje visokoj koncentraciji burzovnog prometa s pet otprije najlikvidnijih dionica.

Razmjeri kapitala koji Tommy grupa želi prikupiti na tržištu samo dodatno naglašavaju i važnost uravnoteženog pristupa u vrednovanju kompanije, tj. utvrđivanju inicijalnog raspona i konačne cijene dionica u IPO-u. U tom smislu Prospekt će ulagateljima pružiti relevantne informacije o poslovanju, financijama, planovima i detaljima same javne ponude.

Stara je burzovna krilatica da dobra kompanija nije automatski dobra investicija, već to ovisi o cijeni po kojoj se kupuje. U svakom slučaju, konkretni uvjeti ponude tek će se objaviti, ali sve upućuje na to da se u IPO-u cilja na značajno participiranje malih ulagatelja, uključujući i zaposlenike te članove programa vjernosti kojima su namijenjene određene povlastice.

U međuvremenu, izlazak Tommy grupe na burzu može se sagledavati i iz šire perspektive. O raznim aspektima te priče razgovarali smo s Vedranom Pribičević, predavačicom na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i menadžment.

Prodaja i proizvodnja hrane svrstavaju se među defenzivne industrije. Je li to sa stajališta investitora danas prednost ili baš i ne?

Zbog relativno stabilne potražnje i potencijalno predvidljivijih novčanih tokova takve kompanije mogu imati važnu ulogu u diversifikaciji portfelja, osobito tijekom razdoblja povećane makroekonomske neizvjesnosti. Usto, izlazak etablirane prehrambene kompanije na burzu nije osobito čest događaj jer takvi sustavi često mogu financirati rast iz vlastitih, razmjerno stabilnih novčanih tokova, a mnogi tradicionalno zadržavaju obiteljsko vlasništvo. Konzervativna politika zaduživanja omogućuje pak očuvanje financijske fleksibilnosti, sposobnosti da kompanija financira nove investicije, odgovori na neočekivane tržišne šokove i iskoristi razvojne prilike bez prekomjernog povećanja financijskog rizika.

Kako smanjiti troškove

Grijani bazeni, wellness i saune privlače goste, ali hotelijere čeka važna energetska računica

Digitalna vidljivost

Dobra fotografija danas vrijedi više od tisuću riječi, ali važno je znati kako je iskoristiti

To je danas osobito važno za ulagače čiji je ostatak portfelja snažno izložen npr. visokotehnološkim sektorima, poput AI-a, jer ulaganje u defenzivne kompanije sa stabilnijim novčanim tokovima i manjom osjetljivošću na gospodarske cikluse može smanjiti ukupni rizik portfelja i ovisnost o visokim očekivanjima budućeg rasta tehnološkog sektora i s njim povezanih djelatnosti.

Pridonosi li dugoročnoj stabilnosti vertikalna integracija poslovanja, što u slučaju Tommyja obuhvaća povezanost maloprodaje, pekarstva te proizvodnje i distribucije mesa?

Iz ekonomske perspektive, takav model ima posebno snažno opravdanje upravo kod svježih i kvarljivih namirnica čija ekonomska vrijednost izravno ovisi o vremenu koje protekne između proizvodnje i potrošnje. Svaki dodatni dan u opskrbnom lancu povećava rizik kvarenja, troškove skladištenja i mogućnost otpisa zaliha. Vertikalna integracija omogućuje bolju koordinaciju proizvodnje, distribucije i prodaje, brži obrtaj zaliha te učinkovitije usklađivanje ponude sa stvarnom potražnjom.

Povezivanje proizvodnje i maloprodaje omogućuje bolji protok informacija, čime se može ublažiti takozvani bullwhip effect, odnosno nepotrebno gomilanje zaliha i oscilacije narudžbi kroz opskrbni lanac. Pritom je važan i koncept otpornosti, odnosno sposobnosti očuvanja kontinuiteta poslovanja tijekom vanjskih poremećaja. Nakon pandemije i geopolitičkih kriza, skraćivanje opskrbnih lanaca i približavanje proizvodnje krajnjim tržištima dobivaju sve veću važnost i unutar Europske unije.

Danas se taj poslovni model rado ističe, ali u prošlosti je bilo i primjera ‘od polja do stola’ koji nisu ispali uspješni?

Vertikalna integracija sama po sebi nije ni dobra ni loša poslovna strategija. Njezina ekonomska opravdanost ovisi o tome koje se aktivnosti integriraju, koliko kapitala zahtijevaju i kakve se operativne sinergije ostvaruju. Ključno je pitanje gdje su granice poduzeća, odnosno koje je aktivnosti učinkovitije organizirati unutar kompanije, a koje prepustiti specijaliziranim dobavljačima.

Kod Tommyja vidimo model selektivne vertikalne integracije. Kompanija integrira određene vremenski osjetljive segmente proizvodnje, poput pekarstva i mesa, a istodobno, ako se ne varam, surađuje s više od 2600 domaćih dobavljača. Takva kombinacija omogućuje kontrolu nad ključnim dijelovima opskrbnog lanca uz zadržavanje fleksibilnosti tržišne suradnje. Iz perspektive korporativnih financija iznimno je važno da integracija ne dovede do pretjerane kapitalne intenzivnosti i zaduženosti. Povijest Agrokora zapravo je dobra ilustracija koliko je važno razlikovati operativnu logiku integracije od financijske održivosti njezina provođenja.

Što bi se o investicijskoj strategiji moglo zaključiti iz najava načina na koji se namjerava uložiti prikupljeni kapital?

Rekla bih da sugeriraju komplementarnost investicija. Prema najavama, Tommy planira ulagati u širenje prodajne mreže, akvizicije u Hrvatskoj i regiji Adria, zatim povećanje proizvodnih kapaciteta Bobisa te digitalizaciju i optimizaciju poslovanja. Ekonomski gledano, vrijednost takve investicijske strategije proizlazi iz činjenice da pojedina ulaganja mogu međusobno povećavati produktivnost.

Širenje prodajne mreže stvara dodatne distribucijske kanale za vlastitu proizvodnju, dok veći proizvodni kapaciteti omogućuju učinkovitije iskorištavanje postojeće i buduće infrastrukture. Digitalizacija pak može unaprijediti koordinaciju cijelog sustava, od planiranja proizvodnje do upravljanja zalihama i potražnjom. Ta međusobna povezanost ulaganja stvara potencijal za ostvarivanje sinergijskih učinaka, povećanje produktivnosti, a time i dugoročno stvaranje dodatne vrijednosti za dioničare.

Koji je značaj naglašene regionalne ukorijenjenosti kompanije; ima li to i drugu stranu medalje?

Kompanije koje prodaju hranu, pogotovo onu kratkog trajanja, zapravo i ne prodaju međunarodno razmjenjiva dobra i usluge. Hrvatska maloprodaja nije homogena djelatnost kada govorimo o međunarodnoj konkurenciji. Primjerice, trgovci elektronikom, odjećom ili kozmetikom danas se neposredno natječu s internetskim trgovinama iz cijele EU, ali i šire. Potrošaču je često zapravo svejedno nalazi li se prodavatelj u Zagrebu, Berlinu ili Varšavi jer proizvod može naručiti putem interneta, a tržište je u ekonomskom smislu postalo znatno manje ograničeno geografijom. Kod svakodnevne maloprodaje hrane situacija je bitno drukčija.

Iako su sami prehrambeni proizvodi međunarodno razmjenjivi, usluga njihove maloprodaje u velikoj je mjeri lokalna. Kruh, svježe meso ili mlijeko potrošači uglavnom kupuju u neposrednoj blizini mjesta stanovanja, a kod svježih proizvoda geografska udaljenost dodatno povećava troškove logistike i posljednje faze dostave. Zato lokalna fizička prisutnost, razvijena distribucijska infrastruktura, dugogodišnji odnosi s dobavljačima i poznavanje potrošačkih navika imaju posebnu ekonomsku vrijednost. Tommy je izgradio snažnu prisutnost u Dalmaciji, posluje u devet županija i Gradu Zagrebu. Posebno je značajno što je kompanija uspjela održati snažnu regionalnu poziciju i nastaviti rasti tijekom razdoblja intenzivne internacionalizacije hrvatske maloprodaje i ulaska velikih međunarodnih trgovačkih lanaca.

Je li s tim povezano i to što među 10 najvećih trgovaca samo prodajne mreže Konzuma i Tommyja obuhvaćaju sva četiri formata trgovina?

Otok, turističko mjesto, gradska četvrt i veliko urbano središte imaju različitu strukturu potražnje, gustoću stanovništva, sezonalnost i troškove poslovanja. Mogućnost prilagodbe veličine i asortimana prodavaonice konkretnoj lokaciji omogućuje učinkovitije korištenje prostora i kapitala te bolje zadovoljavanje potreba potrošača. Tijekom godina se razvija i specifično organizacijsko znanje o lokalnim tržištima koje se akumulira iskustvom i teško ga je brzo replicirati. Iz perspektive investitora, sposobnost uspješnog upravljanja različitim formatima može predstavljati vrijednu organizacijsku kompetenciju i važan temelj budućeg širenja poslovanja.

Kao i u tri lanjska IPO-a, i u ovome su za zaposlenike predviđene pogodnosti. Može li se govoriti o jasnoj korelaciji radničkog dioničarstva i dugoročnog uspjeha kompanije?

Uvijek bih pozdravila ideju da ljudi koji svojim svakodnevnim radom sudjeluju u stvaranju vrijednosti kompanije dobiju priliku sudjelovati, ako žele, i u njezinu vlasništvu. U uvjetima sve izraženije konkurencije za kvalitetnu radnu snagu, takav model može postati važan dio dugoročne strategije upravljanja ljudskim kapitalom. U ekonomiji temeljenoj na znanju, stvaranje vrijednosti sve više ovisi upravo o ljudskom kapitalu, organizacijskom znanju i sposobnosti kompanija da privuku i zadrže kvalitetne zaposlenike. To posebno dolazi do izražaja u uslužnim djelatnostima, gdje kvaliteta poslovanja neposredno ovisi o ljudima koji svakodnevno rade s kupcima. Kroz radničko dioničarstvo stvaraju se uvjeti u kojima zaposlenici imaju izravan financijski interes za dugoročni uspjeh poduzeća. Mogućnost sudjelovanja u vlasništvu može dodatno ojačati osjećaj pripadnosti, povjerenje i lojalnost kompaniji, a time i pridonijeti zadržavanju zaposlenika.

Najzanimljivija novina u IPO-u Tommy grupe ipak je u posebnim uvjetima i za članove programa vjernosti. Lukrativno ili više od toga?

To je doista jedna od interesantnijih dimenzija ove javne ponude. Time se tradicionalni program vjernosti može proširiti na sasvim novu razinu odnosa između potrošača i kompanije i utoliko njihovo uključivanje može biti i zanimljiv primjer demokratizacije vlasništva. Usto, zanimljivo je osobito s aspekta razvoja kulture ulaganja među građanima. U Hrvatskoj je štednja tradicionalno snažno usmjerena prema bankovnim depozitima i nekretninama, dok je neposredno sudjelovanje građana na tržištu kapitala relativno slabo zastupljeno. Zato ta mogućnost može imati i širi edukacijski učinak.

U bihevioralnim financijama poznat je koncept “familiarity bias”, odnosno sklonosti ulaganju u kompanije koje su nam poznate. Ta bliskost može olakšati prvi korak prema investiranju jer građani lakše razumiju poslovni model poduzeća s kojim svakodnevno dolaze u kontakt. Naravno, poznavanje kompanije ne znači da je ulaganje nužno sigurno ili isplativo pa je važno razvijati i svijest o diversifikaciji i investicijskom riziku.