Kad pomislimo na IKEA-u, većini nas prva asocijacija bit će Švedska. I to je sasvim logično. Međutim, nikako ne bismo pogriješili i kad bismo rekli da u sustavu ove multinacionalne kompanije vrlo važnu ulogu ima i Poljska. Točnije, zapadna Poljska, područje blizu granice s Njemačkom, gdje su se smjestili pogoni tvrtke IKEA Industry, a koji čine najveći proizvodni kompleks za izradu namještaja na svijetu.
Nedavni posjet tom industrijskom čudu podučio nas je da ne stoje teze da je europska industrija na izdisaju, koliko god joj aktualna situacija, pogotovo visoke cijene energije, ne idu na ruku. Prostirući se na golemoj površini od približno milijun četvornih metara, ovaj masivni proizvodni centar temeljni je stup globalnog opskrbnog lanca tvrtke IKEA.
Brojke su doista impresivne. Tvornica se prostire na milijun četvornih metara, od čega je 400 tisuća četvornih metara zgrada. Kompleks sadrži četiri tvornice koje godišnje proizvode otprilike 45 milijuna komponenti i proizvoda u 31 obitelji proizvoda. Zanimljivo je da se čak 97 posto proizvodnje iz Zbąszyneka izvozi na tržišta diljem svijeta.
Tu je i MDC, kojem ćemo se vratiti pri kraju teksta, a koji djeluje na površini od 11 tisuća četvornih metara te okuplja oko 70 suradnika, od kojih većina ima više od deset godina iskustva u proizvodnji namještaja i ploča. Spajanjem razvoja proizvoda, inovacija u materijalima i inženjerske stručnosti, MDC stvara bolje proizvode uz niže troškove. Vlastiti pogon za izradu prototipova i specijalizirani laboratorij za testiranje omogućuju brzu provjeru koncepata te učinkovitu i skalabilnu proizvodnju. Provodeći više od 500 testiranja proizvoda godišnje, centar je od svog osnutka pridonio razvoju i poboljšanju na stotine IKEA proizvoda.
Kako izgleda taj golemi kompleks? Dovoljno je reći da smo sa skupinom kolega iz regije na lokaciji proveli jedan cijeli dan. I još uvijek nismo uspjeli vidjeti sve što na toj lokaciji doista i postoji. Bez pretjerivanja, riječ je o industrijskom pogonu divovskih razmjera kakvih bismo u Europi željeli vidjeti više. Jedna od osnovnih sirovina koje se koriste u proizvodnji je iverica, koja se može izraditi od do sto posto recikliranog drva. Učinkovita upotreba sirovina, suvremene proizvodne tehnologije i kružno gospodarstvo bile su među najvažnijim temama našeg posjeta.
Pogon koristi napredne, namjenski dizajnirane proizvodne linije koje mogu proizvesti okvir namještaja svakih deset sekundi. Sve je pažljivo organizirano, a tako je protekao i naš posjet pogonu. U naletu znatiželje, potpisnik ovih redaka bio je pomalo nepažljiv pa je u jednom trenutku zaustavio rad jednog dijela proizvodne linije za pakiranje proizvoda.
Dok sam se pokušao ispričati zbog pomalo bizarne situacije, prišao mi je Ulf Johansson, voditelj Odjela sirovina u Inter IKEA Grupi, i šaljivo mi dobacio: “Ništa ne brinite. Zapravo ste nam pomogli i pokazali svima kako sustav funkcionira.”
Demokratski dizajn
Kad smo već kod funkcioniranja, Šveđani i Poljaci, barem u slučaju IKEA-e, već desetljećima funkcioniraju kvalitetno. Naime, za razliku od mnogih drugih globalnih korporacija, IKEA svoje korijene u Poljskoj vuče još iz ranih 1960-ih godina. Švedski poduzetnik Ingvar Kamprad osnovao je Ikeu davne 1943. godine prodajom razglednica i olovaka. Pet godina poslije u ponudu je uveo namještaj, vodeći se idejom o stvaranju funkcionalnih i dobro dizajniranih proizvoda po pristupačnim cijenama; to je postigao naručivanjem velikih količina robe od dobavljača, čime je smanjio troškove.
Međutim, konkurenti su izvršili pritisak na švedske dobavljače, prisilivši Kamprada da potraži rješenje drugdje. Tako je 1961. godine uputio svoju prvu narudžbu stolica jednoj tvrtki u poljskom gradu Radomu. IKEA je od tada prisutna u Poljskoj, a ta je zemlja danas drugi najveći dobavljač tvrtke na svijetu.
IKEA posjeduje 14 tvornica u osam država, a gotovo 20 posto njezine globalne proizvodnje dolazi iz Poljske, uključujući čak 50 posto cjelokupnog drvenog namještaja. Mnoge poznate serije, poput HEMNES-a, MALM-a, BESTÅ-e, MICKE-a, LACK-a, EKET-a i IVAR-a, vuku korijene iz poljskog umijeća izrade.
Vratimo se temeljima, onome što IKEA-u čini ikonom u svijetu namještaja. Na pitanje što IKEA-u doista čini posebnom, u kompaniji spremno odgovaraju: demokratski dizajn. Pomalo neobična kovanica odražava temeljni način razmišljanja u ovoj kompaniji.
Naš domaćin u Zbąszyneku, Piotr Filipiak, glavni menadžer, IKEA Industry Zbąszynek, kaže nam da koncept “demokratskog dizajna” ima ključnu ulogu u poslovanju.
“Demokratski dizajn filozofija je brenda, ali i smjernica za razvoj IKEA-inih proizvoda i usluga. Pomaže nam pretočiti naše ideje u proizvode za opremanje doma koje nudimo milijunima kupaca. Svaki proizvod iz našeg asortimana – u fazi osmišljavanja, projektiranja i izrade- promatra se kroz pet dimenzija: kvaliteta, funkcija, oblik, niska cijena i održivost”, kaže Filipiak.
Prema riječima našeg domaćina, ta se ideja pokušava provesti u svakom IKEA-inu proizvodu. “Naši bi proizvodi trebali pomoći da domovi postanu barem malo ljepši. Upoznajemo potrebe ljudi i dizajniramo proizvode imajući na umu njihovu funkciju, kako bi stvari u vašem domu funkcionirale upravo onako kako želite”, jasan je Filipiak.
IKEA testira svoje proizvode kako bi osigurala da zadovoljavaju najviše standarde sigurnosti i trajnosti – ne samo da bi dugo trajali, već i da bi “lijepo starjeli”. “Pronalazimo kreativne načine kako stvoriti više s manje resursa. Nije to uvijek najjednostavniji proces, ali ostajemo mu vjerni jer nas na to obvezuju tradicija i vrijednosti koje su dio ove kompanije”, kaže Filipiak.
To znači da se proizvodi izrađuju uz utrošak što manje sirovina. IKEA-ini stručnjaci za razvoj proizvoda traže materijale koji su obnovljivi, reciklirani ili se mogu reciklirati te surađuju s radnicima u proizvodnji kako bi pronašli pametna proizvodna rješenja. Još jedan važan aspekt: proizvodi bi trebali pridonositi održivom životu kod kuće. Primjerice, trebali bi pomoći u uštedi vode ili električne energije.
Napominje da su kvalitetni komadi namještaja dobrog dizajna obično rezervirani za malobrojne. IKEA je, kaže on, drukčija. U svemu gotovo nezaobilaznu ulogu ima i cijena, odnosno ono što bismo danas na mnogo mjesta u globalnom ekonomskom rječniku nazvali “priuštivost”.
“Da, takvo što mora biti od početka jedna od ideja vodilja, bez obzira na to radi li se o nekom sitnom detalju ili pak komadu velikog namještaja. Naši dizajneri od samog početka vode računa o cijeni. Uvijek nastojimo ponuditi najniže cijene na tržištu kako bismo osigurali da naša ponuda bude pristupačna što većem broju ljudi”, podvlači Filipiak.
Za IKEA-ine dizajnere ispunjavanje tih kriterija za svaki novi koncept kreativni je izazov – svojevrsno gorivo za maštu koje pokreće sve inovacije ovog brenda. Za IKEA-u ljepota bez funkcionalnosti i pristupačne cijene nije dovoljna. Njihova je misija omogućiti što većem broju ljudi da si priušte dobro dizajnirane proizvode, što postižu pametnim korištenjem resursa i učinkovitim proizvodnim metodama koje održavaju niske troškove.
Pet dimenzija “demokratskog dizajna” ono je što IKEA-ine proizvode čini toliko prepoznatljivima i univerzalno privlačnima. Bilo da je riječ o jednostavnom pomoćnom stoliću ili višenamjenskoj sofi, cilj svakog proizvoda je ponuditi iznimnu vrijednost za uloženi novac. Rezultat? Pristupačno, a opet elegantno rješenje koje se prilagođava zahtjevima suvremenog života, bez kompromisa po pitanju kvalitete ili održivosti.
Praćenje podrijetla drva
Za praktični dio “zadužen” je Jan-Olof Fechter, inženjer za materijale i tehnologiju, IKEA of Sweden. Bavi se razvojem materijala i tehničkim rješenjima, s naglaskom na učinkovito korištenje resursa i povećanje udjela recikliranih materijala.
“Poljska je od iznimne važnosti za IKEA-u, ne samo zbog proizvodnje, već i zbog sirovine. Naime, Poljska je najveći dobavljač IKEA-ina drva u svijetu, s udjelom od 29 posto u ukupnoj globalnoj nabavi tvrtke od neobrađenog drva. Linije od punog drva nabavljene iz poljskih tvornica (poput borovih polica ili komoda) koriste prirodno, funkcionalno drvo – često s čvorastim borom ili smrekom – koje je isplativo i lagano, iako mekše i sklonije udubljenjima ili ogrebotinama od tvrdog drva poput hrasta ili tikovine”, poručio je Fechter.
Činjenica što je IKEA baš u Poljskoj pronašla tako čvrsto i kvalitetno utočište, nikako nije slučajna. Poljski šumarski resursi i sirovinska baza znatni su u europskim i globalnim razmjerima. Velika površina pod šumama (sedmo mjesto u Europskoj uniji), bogata sirovinska baza (4. mjesto) i relativno velik opseg proizvodnje drva (5. mjesto) svrstavaju Poljsku među glavne proizvođače, ne samo na europskom, već i na globalnom tržištu drva. Naposljetku, poljsko šumarstvo uživa velik ugled u Europi zbog održivog korištenja i racionalnog gospodarenja svojim resursima.
Razvojni potencijal poljskog šumarsko-drvnog sektora ogleda se u njegovu snažnom položaju među najvećim akterima u Europi i svijetu kada je riječ o proizvodnji drvnih proizvoda. Poljska je jedan od svjetskih lidera u proizvodnji namještaja (6. mjesto u svijetu i 3. u Europi) te u proizvodnji drvnih ploča (7. najveći svjetski proizvođač i 2. u Europi). Proizvodni potencijal šumarsko-drvnog sektora također omogućuje učinkovito širenje na međunarodna tržišta. Poljski izvoz namještaja čini šest posto svjetskog izvoza namještaja. Unutar Europe Poljska je značajan izvoznik vlaknatica, poroznih ploča proizvedenih mokrim postupkom.
Poljska kontinuirano povećava površinu pod šumama (9,2 milijuna hektara) i svoje šumske resurse (2,5 milijardi m³). Šume prekrivaju čak 30 posto teritorija zemlje, a udio šumske površine po stanovniku iznosi 0,24 hektara. Poljske šume glavni su izvor drva za domaću drvnu industriju; opskrba drvom uvelike je neovisna o vanjskoj trgovini. Godišnja sječa drva u Poljskoj iznosi 40 do 42 milijuna metara kubnih, pri čemu većina drvne mase (96 posto) dolazi iz javnih šuma.
Vratimo se na IKEA-u pa pogledajmo kako se unutar te kompanije bave ključnom sirovinom. Kompanija raspolaže sveobuhvatnim sustavom kontrole drva te ne prihvaća drvo koje ne zadovoljava njegove zahtjeve, uključujući materijal dobiven nezakonitom sječom. IKEA također tvrdi da ne prihvaća drvo iz nekomercijalnih šuma visoke zaštitne vrijednosti, područja zahvaćenih društvenim sukobima ili nasada genetski modificiranog drveća.
Kako bi regionalnim dobavljačima i poddobavljačima olakšala pristup drvnim sirovinama koje su u skladu s njezinim zahtjevima, tvrtka je – prema izvještaju o održivosti – stekla približno 8000 hektara šumskog zemljišta u različitim dijelovima Latvije.
Tvrtka od svih dobavljača zahtijeva mogućnost praćenja podrijetla drva koje se koristi u njezinim proizvodima. Dobavljači su dužni podnositi izvještaje tri puta godišnje, a na zahtjev moraju pružiti i dodatne informacije. Kako bi se smanjili mogući rizici, IKEA od dobavljača također traži da na godišnjoj razini dostavljaju planove nabave drva.
IKEA se ne pridržava dogme upravljanja projektima. Umjesto toga, stvorili su hibridnu metodologiju koja kombinira elemente iz agilnih okvira za fleksibilnost i iterativni razvoj, lean principa za uklanjanje otpada i maksimiziranje učinkovitosti te tradicionalnog upravljanja projektima za strukturu i predvidljivost.
Taj pragmatični miks omogućuje IKEA-i da prilagodi svoj pristup specifičnim zahtjevima svakog projekta. Za ažuriranja proizvoda velikih količina, standardizirana ažuriranja proizvoda, mogu se više oslanjati na lean principe proizvodnje kako bi optimizirali učinkovitost. Za inovativne nove kategorije proizvoda ili digitalne inicijative mogu prihvatiti agilnije prakse kako bi potaknuli eksperimentiranje i brzu iteraciju.
Kako proizvodi nastaju?
Voditelji projekata unutar tvrtke obučeni su za prepoznavanje koje metodologije najbolje odgovaraju određenim scenarijima, umjesto da primjenjuju univerzalna rješenja. Ta metodološka fleksibilnost pokazala se posebno vrijednom dok IKEA upravlja inicijativama digitalne transformacije uz svoje tradicionalne maloprodajne operacije.
Više rukovodstvo određuje strateški smjer i osigurava resurse, dok odluke o svakodnevnoj provedbi ostaju decentralizirane. Takav pristup omogućuje IKEA-i zadržavanje poduzetničke agilnosti unatoč njezinim golemim globalnim razmjerima. Na kraju dana posjetili smo i Centar za razvoj proizvodnje tvrtke IKEA Industry, smješten u Zbąszyńu, a koji služi kao glavno središte za izradu prototipova, testiranje i inženjerski razvoj IKEA namještaja. Spomenuti je centar tek jedan od dvaju specijaliziranih IKEA-inih centara za razvoj proizvodnje (Manufacturing Development Centers – MDC) u svijetu. Zbog tog elitnog statusa njegovo djelovanje nije ograničeno na jednu lokaciju. MDC izravno surađuje sa svim IKEA-inim proizvodnim pogonima diljem svijeta, kao i s vanjskim dobavljačima, osiguravajući da svako značajno unaprjeđenje pridonese povećanju proizvodne učinkovitosti na svim lokacijama.
Centar se prostire na 11 tisuća četvornih metara i zapošljava oko 70 radnika, od kojih većina ima više od deset godina iskustva u proizvodnji namještaja. Spajanjem razvoja proizvoda, inovacija u materijalima i inženjerske stručnosti MDC stvara bolje proizvode uz niže troškove. Zahvaljujući vlastitim kapacitetima za izradu prototipova i specijaliziranom laboratoriju za testiranje, centar omogućuje brzu provjeru koncepata te učinkovitu i skalabilnu proizvodnju.
“Možemo izraditi bilo koji prototip koristeći iste strojeve kao i u našim tvornicama, a na raspolaganju nam je i namjenski laboratorij za testiranje. Bavimo se razvojem proizvoda (uključujući poboljšanje postojećih), razvojem materijala, naprednim inženjeringom, inovacijama i inženjeringom proizvoda te upravljanjem životnim ciklusom proizvoda”, rekao nam je Mattia Gobbi, menadžer MDC-a.
Gobbi je već godinama fokusiran na razvoj materijala i proizvoda te na jačanje suradnje duž IKEA-ina lanca vrijednosti, kako bi se stvorili bolji proizvodi uz niže troškove. Centar provodi više od 500 testiranja proizvoda godišnje, a od svog osnutka pridonio je, kažu nam, razvoju i poboljšanju stotina IKEA-inih proizvoda. Između ostalog, razvojni centar ima i nekoliko komora u kojima testira svaki proizvod na različite klimatske uvjete. Prije nego što stigne u trgovine, IKEA-in namještaj prolazi kroz ekstremne testove izdržljivosti, osmišljene kako bi u znatno kraćem roku simulirali godine stvarne uporabe.
Stolice se tisućama puta podvrgavaju pritisku, sofe tresu i guraju pomoću robotskih strojeva, ladice se neprestano otvaraju i zatvaraju, a materijali se testiraju izlaganjem toplini, pritisku, vlazi i opterećenju. Cilj je osigurati da proizvodi mogu izdržati svakodnevnu uporabu, nezgode, premještanje i dugotrajno trošenje, a da pritom ostanu cjenovno pristupačni.
Kružni dizajn
MDC je opremljen istim industrijskim strojevima kakvi se koriste u tvornicama za masovnu proizvodnju. To inženjerima omogućuje izradu i testiranje fizičkih prototipova u stvarnim tvorničkim uvjetima. Interdisciplinarni timovi već u ranoj fazi ciklusa prilagođavaju oblike i dizajn proizvoda kako bi osigurali njihovu učinkovitu proizvodnju, uz najniže moguće troškove i minimalan otpad materijala.
Centar kontinuirano optimizira postojeće linije namještaja (poput serija KALLAX, LACK ili BESTÅ) kako bi proizvodi postali lakši, izdržljiviji i jednostavniji za sastavljanje. Timovi stavljaju snažan naglasak na razvoj novih komponenti od drva i kompozitnih materijala, nastojeći smanjiti ukupni klimatski otisak tvrtke IKEA integracijom iznimno održivih materijala.
S ciljem da do 2030. godine postane kružno poslovanje IKEA traži načine kako produljiti vijek trajanja proizvoda, pretvoriti otpad u resurse, reciklirati i ponovno koristiti materijale te spriječiti da bilo što s oznakom IKEA završi na odlagalištu otpada.
No, mogućnost ponovne uporabe, popravka i duljega korištenja IKEA proizvoda ne počinje tek kada proizvod stigne u dom kupca. O njoj se razmišlja već u fazi dizajna. Zato kompanija posljednjih godina intenzivno razvija proizvode prema principima kružnog dizajna.
Naravno, IKEA kružno gospodarstvo ne promatra kao zasebnu održivu inicijativu, nego kao sastavni dio budućeg razvoja poslovanja. U strategiji održivosti upravo su kružni modeli među ključnim alatima za smanjenje klimatskog utjecaja, učinkovitije korištenje resursa i izgradnju otpornijega poslovnog modela. Drugim riječima, pitanje više nije kako proizvesti i prodati što više proizvoda, nego kako osigurati da oni ostanu vrijedni što je dulje moguće. Upravo u toj promjeni paradigme mnogi vide jednu od najvažnijih poslovnih transformacija ovog desetljeća.
