Arhitekt Marko Dabrović, suosnivač i partner arhitektonskog studija 3LHD, gost je u novoj epizodi podcasta „Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem“. Najvruća stručna tema trenutno je projekt novog stadiona u Maksimiru. Nakon što je stručno povjerenstvo u rujnu jednoglasno izabralo projekt milanskog studija VG13 Architects uslijedile su negativne reakcije dijela javnosti, navijača, a na kraju i političara pa je premijer Plenković sugerirao da bi bilo dobro pronaći način da se natječaj poništi.

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) privremeno je zabranila ugovaranje projekta novog Maksimira do odluke o žalbama. Studio 3LHD sa svojim inozemnim partnerima sudjelovao je na natječaju pa je Dabrović suzdržano komentirao cijeli slučaj.

„Neobično je da javnost tako burno reagira na athitekturu, ali opet javni je projekt pa je možda to i očekivano. Stadion se inače pravi za navijače pa mi je logična takva reakcija. Ja poštujem pravila struke i taj žiri ima apsolutno pravo odlučiti o estetskim kriterijima tog stadiona. Ono što mi se čini da je tu promaklo nisu estetski kriteriji, nego funkcionalni kriteriji. Pitam se je li dobro odrađena tehnička komisija na tom žiriju? Apsolutno pravo svakoga člana žirija je da glasa po svojoj savjesti i to smatram neupitnim“, govori Dabrović. Dodaje da je Studio 3LHD sa svojim partnerima temeljio koncept na činjenici da su stadioni jako skupe investicije, a da su jako malo sati u funkciji.

„Stadion je u funkciji otprilike dva sata tjedno, a 166 sati miruje. Na neki način nam se činilo da je jako bitno napraviti prostor koji funkcionira dobro i tih 166 sati. Onda smo napravili jedan plato na kojem se nalaze svi kafići, toaleti i dolje na razini parka restoran koji bi bio kao kao jedan pivski vrt koji se onda može koristiti tijekom cijelog tjedna ili cijele godine, tako da ne morate samo živjeti od utakmice do utakmice nego da tu skupu infrastrukturu svakodnevno koristimo. U principu ono što stvara prostor gdje može nastati nova vrijednost. A druga stvar, odnosno jedna čak i krilatica koju smo skovali, jest da je tih vani, a bučan unutra. Nama se čini da je stadion mjesto nekakve kolektivne sreće ili kolektivnog naboja i da od Rima do danas stadioni moraju biti mjesta gdje se ljudi glasnoćom i zajedničkom emocijom podržavaju. Tako da smo napravili jednu zdjelu u kojoj je ta kolektivna emocija naglašena. Nismo radili paralelne stranice stadiona nego lagano ovalan da bi ljudi koji se nalaze na tribini bili svjesni onih koji sjede do njih“, pojašnjava Dabrović detalje njihovog projekta.

Smatra da se natječaj neće poništiti zbog pritiska politike već da bi DKOM mogao usvojiti žalbe.

„Ako DKOM usvoji te žalbe, onda će se natječaj poništiti, a ako ne usvoji, bit će pobjednik onaj koji je izabran“, pojašnjava Marko Dabrović i dodaje da 3LHD nije uložio žalbu.

Kad je riječ o drugim projektima, Dabrović već godinama upozorava na štetnost širenja Zagreba prema periferiji dok u središtu grada postoji ogroman neiskorišten prostor bivše tvornice Gredelj, a jednako je i s Velesajmom u Novom Zagrebu.

„Mi smo radili na studiji razvoja Gredelja i shvatili smo da tamo možete naseliti do 15 tisuća stanovnika. To zvuči jako puno. To vam je jedan cijeli Čakovec ili Poreč. Međutim, to su ljudi koji bi bili 15 minuta udaljeni od strogog centra grada. To su ljudi koji bi živjeli uz željeznički kolodvor, a to je prednost svih europskih gradova. Znači, imate ogroman potencijal gdje Zagreb može biti konkurentan europskim gradovima, jer ako netko može živjeti u centru grada i ako može studirati u centru grada, ako može imati medicinske usluge u centru grada, to znači da je taj grad pogodan i za mlade, jer tamo je jako blizu cijeli zagrebački kampus na Vukovarskoj. Imate cijelu kvalitetnu komunalnu infrastrukturu. S tri strane vam je tramvaj. Imate sad novu investiciju u bivši Paromlin i de facto možete napraviti vrhunski centar grada koji je pogodan za mlade, za stare, za zaposlenike i za strane zaposlenike. Apsolutno idealan dio za stanove s priuštivim najmom, a mi to ne koristimo“, smatra Dabrović. Naglašava da bi Grad Zagreb i država stanove s priuštivim najmom trebali graditi na prostorima kao što je Gredelj, a ne na periferiji.

Najveća pogreška

Hrvatske tvrtke automatiziraju posao, ali tek tada otkrivaju koliko su im procesi loši

Poslovna transformacija

Vindija, Končar i Triglav otkrili što koči primjenu umjetne inteligencije u velikim kompanijama

Na pitanje nedostaje li hrvatskim političarima vizije o razvoju gradova, Dabrović kaže da ne bi optuživao političare jer vlast nije ništa drugo nego glas naroda te da je potrebno educirati javnost.

„Ali isto tako gradovi ne smiju biti bez vizije. Gradovi apsolutno moraju imati viziju i ta vizija definitivno ne može nastati iznutra. Znači, vi viziju možete kupiti, ona se neće sama stvoriti. Postoji jako veliki broj ureda u Hrvatskoj koji su u stanju napraviti neke vizije samo mora postojati inicijativa. Ne govorim sad samo o Zagrebu, govorim i o Splitu i o Rijeci, o svim velikim gradovima u Hrvatskoj koji jednostavno čekaju da im stigne naredba, a te naredbe nema“, kaže arhitekt Marko Dabrović.

U podcastu je govorio i o poslovanju Studija 3LHD, projektima kao što su Rimac Campus, hoteli Grand Park i Lone u Rovinju, Villa Argentina u Dubrovniku, Hotel Marjan u Splitu i most preko Kaštelanskog zaljeva. Osvrnuo se i na problem zagađenja i važnost zelene arhitekture. Podcast „Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem“ gledajte na YouTube kanalu Poslovnog dnevnika u ponedjeljak u 20 sati, a naknadno možete slušati i audio verziju na platformi MixCloud.