Masovni odlazak baby-boom generacije u mirovinu tek ulazi u najintenzivniju fazu, a španjolski fiskalni nadzornik procjenjuje da bi mirovinski rashodi do 2050. mogli dosegnuti 16,4 posto BDP-a. U središtu predizborne rasprave zato više nije pitanje hoće li se mirovine isplaćivati, nego tko će financirati njihov sve veći trošak, piše Euronews.

grad rijeka

Umirovljenicima do 150 eura blagdanske potpore: Neki novac dobivaju automatski, drugi moraju predati zahtjev

Španjolski mirovinski sustav nije pred bankrotom, ali njegova cijena za državu ubrzano raste. Samo tijekom 2025. država je sustavu socijalne sigurnosti prebacila gotovo 47,8 milijardi eura, dok je dug administracija socijalne sigurnosti dosegnuo oko 136 milijardi eura.

Istodobno je mjesečni račun za mirovine ove godine dosegnuo novi rekord od gotovo 14,5 milijardi eura, a masovni odlazak pripadnika brojne baby-boom generacije u mirovinu tek ulazi u najintenzivniju fazu, piše Euronews.

Tema je ponovno došla u središte javne rasprave nakon što je premijer Pedro Sánchez raspisao prijevremene parlamentarne izbore za 29. studenoga. Mirovine su jedna od važnih tema kampanje, a vlada tvrdi da sustav nije ugrožen, dok dio ekonomista upozorava da sadašnje financiranje dugoročno stvara sve veći pritisak na državne financije.

Sustav ne može „bankrotirati“ kao privatna tvrtka

Temelj španjolskog mirovinskog sustava počiva na međugeneracijskoj solidarnosti: današnji doprinosi zaposlenih financiraju današnje mirovine.

Ne postoji individualni fond svakog radnika koji se može jednostavno isprazniti. Ako doprinosi nisu dovoljni za isplatu svih obveza, razliku može pokriti država transferima iz proračuna ili zajmovima.

Santiago Calvo, profesor javne ekonomije i zamjenik ravnatelja centra Ruth Richardson, upozorava da zbog toga sustav socijalne sigurnosti ne može bankrotirati na isti način kao kompanija jer iza njega stoji država koja može povećati poreze ili se dodatno zadužiti.

Problem je, međutim, što se rizik tada seli sa samog mirovinskog sustava na državne financije.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Calvo upozorava na mogući dugoročni scenarij u kojem kontinuirano financiranje manjka zaduživanjem, uz recesiju ili snažan rast kamata, može toliko povećati trošak duga da država izgubi mogućnost povoljnog financiranja.

Kao ekstreman primjer navodi Grčku, gdje su nakon dužničke krize smanjene i mirovine građanima koji su već bili umirovljeni.

Službeni minus malen, ali država ulijeva desetke milijardi

Španjolski sustav socijalne sigurnosti završio je 2025. s manjkom od 7,39 milijardi eura, odnosno oko 0,4 posto BDP-a, što je prema službenim podacima najmanji deficit od 2011. godine.

Prihodi od doprinosa pritom su porasli 6,9 posto i dosegnuli gotovo 176,9 milijardi eura, zahvaljujući snažnom rastu zaposlenosti.

U srpnju 2026. prosječan broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose prvi je put premašio 22,5 milijuna, a u lipnju su, prema podacima koje navodi Euronews, na jednog umirovljenika dolazila 2,37 zaposlenih.

Za usporedbu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje za kolovoz 2026. bilježio je 1.797.071 osiguranika i 1.234.959 korisnika mirovine, odnosno oko 1,46 osiguranika na jednog korisnika mirovine. Metodologije nisu potpuno jednake pa usporedba nije izravna, ali pokazuje da se sa snažnim demografskim pritiskom na mirovinski sustav suočava i Hrvatska.

Hrvatski sustav pritom nije identičan španjolskom. Uz prvi stup koji se temelji na generacijskoj solidarnosti, Hrvatska ima i obvezni drugi stup individualne kapitalizirane štednje.

No u Španjolskoj službeni saldo uključuje velika sredstva iz državnog proračuna.

Od ukupno 232,8 milijardi eura prihoda socijalne sigurnosti u 2025., čak 47,8 milijardi eura stiglo je izravnim transferima države, što je 11 posto više nego godinu prije.

Ti su transferi činili 20,5 posto ukupnih prihoda sustava. Dio novca pokriva socijalna davanja koja se i trebaju financirati iz poreza, poput nekih minimalnih i nekontributivnih mirovina.

Druga računica pokazuje manjak od gotovo 70 milijardi eura

Španjolski ekonomski institut Fedea koristi širi obuhvat od službene statistike socijalne sigurnosti.

U svojem pokazatelju proširenog sustava socijalne sigurnosti, koji uključuje i sustav mirovina državnih službenika, Fedea procjenjuje da su tekući državni transferi u 2025. iznosili oko 61,3 milijarde eura.

Kada se ti transferi uračunaju kao prihod, ukupni manjak tog šireg sustava iznosi oko 8,4 milijarde eura.

No kada se iz računice isključe tekući transferi države, Fedea procjenjuje osnovni manjak na čak 69,8 milijardi eura ili 4,15 posto BDP-a.

Te brojke zato nisu izravno usporedive sa službenim deficitom od 7,39 milijardi eura. Ne samo da Fedea isključuje državne transfere nego koristi i širi obuhvat sustava.

Prema Calvu, upravo takva računica daje važan dodatni pogled kada se govori o dugoročnoj održivosti i o tome koliki dio ukupnih rashoda sustav može pokriti bez dodatnih transfera države.

Država sustav ne financira samo transferima

Uz izravne transfere, država socijalnoj sigurnosti daje i zajmove.

Od prosinca 2022. do prosinca 2025. dug sustava povećao se za oko 30 milijardi eura, na više od 136 milijardi eura.

To je više nego dvostruko od iznosa koji je u istom razdoblju uplaćen u mirovinski rezervni fond.

Neovisno fiskalno tijelo AIReF procjenjuje da Španjolska zasad formalno ispunjava propisano pravilo mirovinske potrošnje, ali pritom upozorava da njegovo ispunjavanje samo po sebi ne jamči dugoročnu održivost javnih financija.

Pravilo se odnosi na prosječne mirovinske rashode u razdoblju od 2022. do 2050. godine. Prosječni bruto izdaci procijenjeni su na oko 14,6 posto BDP-a, a kada se odbije učinak dodatnih mjera za povećanje prihoda, relevantni pokazatelj pada na 13 posto BDP-a, ispod propisanog praga od 13,3 posto.

Drugim riječima, Španjolska pravilo ispunjava zahvaljujući dodatnim prihodima, a ne zato što se očekuje smanjivanje troška mirovina.

AIReF istodobno procjenjuje da bi, bez novih promjena politika, mirovinski rashodi mogli dosegnuti 16,4 posto BDP-a do 2050. godine, a javni dug ponovno početi rasti od sredine 2030-ih te dosegnuti oko 123 posto BDP-a 2050.

Pritisak tek dolazi s baby-boomerima

Najveći izazov tek slijedi.

U rujnu je Španjolska isplatila oko 10,55 milijuna mirovina za više od 9,5 milijuna korisnika, a ukupni mjesečni račun dosegnuo je 14,5 milijardi eura i bio 6,3 posto veći nego godinu ranije.

Broj mirovina pritom je porastao oko 1,6 posto, što znači da trošak raste znatno brže od samog broja mirovina.

Prosječna starosna mirovina u rujnu dosegnula je 1576,10 eura mjesečno, 4,5 posto više nego godinu ranije.

Jedan od razloga je i tzv. efekt zamjene. Euronews navodi da ljudi koji sada ulaze u mirovinu u prosjeku primaju oko 500 eura više mjesečno od onih koji izlaze iz sustava.

A upravo sada počinje odlazak u mirovinu generacija rođenih od kasnih 1950-ih do sredine 1970-ih.

Prema projekcijama španjolskog statističkog instituta INE, udio stanovništva starijeg od 65 godina porast će s današnjih 21,1 posto na 30,9 posto do 2076. godine.

Te projekcije pritom pretpostavljaju neto priljev oko 6,3 milijuna stanovnika migracijama do 2040., što znači da bi bez useljavanja pritisak na broj zaposlenih koji financiraju mirovine bio još veći.

Rezervni fond dovoljan za nešto više od jedne mjesečne isplate

Španjolska je posljednjih godina ponovno počela puniti svoj mirovinski rezervni fond.

Krajem ožujka 2026. u njemu je bilo 15,27 milijardi eura, najviše u posljednjih deset godina.

Usporedbe radi, samo redovita rujanska isplata mirovina iznosila je oko 14,5 milijardi eura. Vrijednost fonda tada je, dakle, odgovarala tek nešto više od jedne mjesečne isplate mirovina.

Fond, međutim, nije zamišljen kao izvor iz kojeg bi se trajno financirao cijeli sustav, nego kao rezerva za privremene neravnoteže između prihoda i rashoda.

Na vrhuncu 2011. godine imao je gotovo 66,8 milijardi eura, odnosno više od šest posto tadašnjeg španjolskog BDP-a, ali je velik dio te rezerve kasnije potrošen upravo za financiranje mirovina.

Tko će na kraju platiti račun?

Mogućnosti nisu brojne.

Država može povećavati prihode kroz doprinose i poreze, mijenjati buduća mirovinska prava i dob umirovljenja, nastaviti povećavati transfere i javni dug ili pokušati povećati broj zaposlenih gospodarskim rastom i useljavanjem.

Veća produktivnost i više plaće također bi pomogli jer bi automatski povećali prihode od doprinosa.

Španjolske reforme od 2021. do 2023. već su uglavnom krenule putem povećanja prihoda, među ostalim kroz dodatni doprinos kojim se ponovno puni rezervni fond.

Hoće li današnji tridesetogodišnjaci imati mirovinu?

Calvo smatra da hoće.

Prema njegovu tumačenju, mirovine imaju toliko snažnu političku potporu da nijedna vlada jednostavno neće prestati s njihovom isplatom.

Neizvjesnost je prije u tome kolika će mirovina biti u odnosu na posljednju plaću i u kojoj će dobi buduće generacije moći otići u mirovinu.

Prema projekcijama iz izvješća o starenju Europske komisije, stopa zamjene pri odlasku u mirovinu, odnosno odnos prve mirovine prema prethodnoj zaradi, mogla bi pasti sa 77 posto iz 2022. na približno 65 posto do 2050. godine.

Zato pitanje održivosti španjolskog mirovinskog sustava nije pitanje hoće li mirovine sutra prestati stizati na račune.

Pravo pitanje glasi koliko će poreza, doprinosa i javnog duga biti potrebno da ih država nastavi financirati – i koliko će tog tereta pasti na današnje mlađe radnike i buduće porezne obveznike.