Saudijska Arabija danas živi jedan od najvećih paradoksa svoje povijesti. Zemlja koja milijarde dolara ulaže u futurističke gradove, svjetske nogometne zvijezde, umjetnu inteligenciju i stvaranje novog gospodarskog poretka istodobno se suočava s projektilima koji probijaju njezinu obranu.

Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman želi do 2030. pretvoriti konzervativnu naftnu monarhiju u modernu svjetsku silu, ali rat s hutistima i sukob s Iranom ponovno otvaraju pitanje koje prati saudijsku dinastiju desetljećima: može li golemo bogatstvo kupiti sigurnost, političku stabilnost i budućnost bez ovisnosti o američkoj vojnoj zaštiti?

I snaga i slabost

Saudijska Arabija više nije zemlja kakvu je svijet poznavao prije desetak godina. U kraljevstvu s oko 35 milijuna stanovnika, od kojih velik dio čine strani radnici, na ulicama Rijada i Džede danas se mogu vidjeti prizori koji bi donedavno bili gotovo nezamislivi. Žene voze automobile, rade u bankama, državnim institucijama i međunarodnim kompanijama, održavaju se veliki koncerti, filmski festivali i sportska natjecanja, a kraljevstvo pokušava privući milijune stranih turista. Iza te transformacije stoji Mohammed bin Salman, prijestolonasljednik i premijer, koji je postao stvarni centar političke moći u državi kojom formalno vlada njegov otac, kralj Salman bin Abdulaziz.

No, promjene imaju jasnu granicu. Dok se društvo otvara zabavi, turizmu i gospodarstvu, politički sustav ostaje izrazito zatvoren. Saudijska Arabija apsolutna je monarhija u kojoj ne postoje legalne oporbene političke stranke, slobodni parlamentarni izbori ni mogućnost mirne demokratske smjene vlasti. Kraljevska obitelj Al Saud upravlja ključnim državnim institucijama, sigurnosnim aparatom i strateškim gospodarskim odlukama. Savjetodavno vijeće, poznato kao Šura, ima ograničenu savjetodavnu i zakonodavnu ulogu, ali nije parlament koji bi mogao izglasati nepovjerenje vladajućoj dinastiji. Njegove članove imenuje kralj, a konačna politička vlast ostaje u rukama monarha i prijestolonasljednika.

Princ Bin Salman je tijekom proteklog desetljeća dodatno centralizirao moć. Oslabio je tradicionalne centre utjecaja unutar kraljevske obitelji, sigurnosnih službi i vjerskih institucija, a političke i gospodarske odluke sve se više donose u uskom krugu oko prijestolonasljednika. Posebno je odjeknula antikorupcijska kampanja 2017. godine, kada je na desetke prinčeva, ministara i poslovnih ljudi bilo pritvoreno u luksuznom hotelu Ritz-Carlton u Rijadu. Saudijske vlasti predstavljale su operaciju kao obračun s korupcijom i nezakonito stečenim bogatstvom, dok su kritičari upozoravali da je istodobno poslužila uklanjanju političkih i financijskih suparnika. Brojni pritvoreni oslobođeni su nakon financijskih nagodbi, a Bin Salman je iz te operacije izašao s još čvršćom kontrolom nad državom.

Njegov najambiciozniji projekt, Vizija 2030., predstavljen 2016. godine, zamišljen je kao gospodarska i društvena preobrazba kraljevstva. Temeljna ideja jednostavna je, ali iznimno zahtjevna: država koja je desetljećima živjela od nafte mora stvoriti gospodarstvo sposobno opstati i kada nafta više ne bude njezin glavni izvor prihoda. Saudijska Arabija raspolaže golemim rezervama nafte, a državna kompanija Saudi Aramco jedna je od najvažnijih energetskih kompanija svijeta. Međutim, ovisnost državnog proračuna o naftnim prihodima znači da svaki veći pad cijena nafte, poremećaj proizvodnje ili napad na energetsku infrastrukturu može ugroziti financiranje velikih razvojnih projekata. Vizija 2030. predviđa razvoj turizma, industrije, logistike, obnovljivih izvora energije, tehnologije, financijskih i zabavnih usluga.

Ključnu ulogu ima državni investicijski fond PIF, koji financira infrastrukturne projekte, ulaže u međunarodne kompanije i razvija strateške sektore gospodarstva. Reforme donose i konkretne rezultate. Međunarodni monetarni fond potvrđuje napredak nenaftnog gospodarstva, rast zaposlenosti i poboljšanje poslovnog okruženja. Posebno se ističe položaj žena na tržištu rada: njihov udio u saudijskoj radnoj snazi porastao je s približno 18 posto 2017. na gotovo 36 posto 2024. Istodobno je smanjena nezaposlenost među saudijskim državljanima, što potvrđuje da promjene nisu samo na papiru.

Manje poslovnog rizika

Prije nego što nekome povjerite novac, provjerite ove podatke o njegovu poslovanju

Kućni budžet pod kontrolom

Računi, hrana i neplanirani troškovi pojedu plaću. Kako ipak pronaći novac za štednju?

Ipak, postoji ozbiljna razlika između razvoja nenaftnih djelatnosti i stvarnog oslobađanja države od naftne ovisnosti. Nafta i naftni proizvodi još uvijek čine dominantan dio saudijskog izvoza, a golemi investicijski projekti financiraju se upravo prihodima energetskog sektora. Drugim riječima, Bin Salman novcem od nafte pokušava izgraditi gospodarstvo koje jednog dana neće ovisiti o nafti. To je istodobno najveća snaga i najveća slabost njegova projekta. Ako prihodi od nafte oslabe ili rat poveća državne rashode, ambiciozni planovi moraju se odgađati, smanjivati ili financirati dodatnim zaduživanjem.

Posebnu pozornost privlači NEOM, futuristički projekt čiji je najpoznatiji dio The Line, zamišljen kao linearni grad budućnosti. Trebao je simbolizirati tehnološki naprednu i ekološki održivu Saudijsku Arabiju, no golemi troškovi, tehničke prepreke i upitna isplativost prisilili su vlasti na preispitivanje planova. Slična strategija vidljiva je u sportu, u koji kraljevstvo ulaže milijarde dolara. Dolazak Ronalda, Benzeme, Neymara i drugih zvijezda te domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2034. trebali bi privući turiste i investitore te promijeniti međunarodni imidž zemlje. Kritičari to nazivaju “sportskim pranjem ugleda”, dok vlasti ističu nova radna mjesta, razvoj turizma i prilike za mlade. Ipak, sportska ulaganja sama po sebi ne znače i političku liberalizaciju.

Poljuljani savezi

Jedna od najzanimljivijih karakteristika današnje Saudijske Arabije upravo je taj raskorak između društvene modernizacije i političke represije. Bin Salman je ograničio utjecaj vjerske policije, dopustio javne koncerte i kina te proširio mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja žena. Istodobno su politički aktivisti, kritičari vlasti i pojedini vjerski autoriteti izloženi pritiscima, zatvaranju i dugotrajnim kaznama. Ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu 2018. godine ostalo je jedan od najtežih međunarodnih tereta za ugled prijestolonasljednika. Američke obavještajne službe procijenile su da je Bin Salman odobrio operaciju protiv Khashoggija.

Politička opozicija u Saudijskoj Arabiji ne može djelovati kao u demokratskim državama jer ne postoje legalne oporbene stranke ni mogućnost organiziranja slobodnih izbora i prosvjeda. Ipak, nezadovoljstvo vlastima postoji među liberalnim aktivistima, zagovornicima ustavnih reformi, pojedinim članovima kraljevske obitelji, šijitskim zajednicama i konzervativnim islamistima koji smatraju da Mohammed bin Salman prebrzo mijenja društvo i udaljava ga od tradicionalnih vrijednosti. Dio kritičara djeluje u emigraciji, dok je političko organiziranje u zemlji izloženo ozbiljnim rizicima.

Među važnijim vjersko-političkim pokretima je Sahwa, odnosno Islamsko buđenje, koji je od 70-ih i 80-ih godina povezivao saudijski vjerski konzervativizam s idejama Muslimanskog bratstva. Tijekom 90-ih kritizirao je prisutnost američkih vojnika, korupciju i odluke kraljevske obitelji. Pod Bin Salmanom njegov je politički utjecaj snažno ograničen, no konzervativne ideje nisu nestale. Vlast zato nastoji modernizirati zemlju bez otvaranja prostora organiziranoj vjerskoj opoziciji. Važnu povijesnu ulogu ima i vehabizam, reformistički pravac sunitskog islama nastao u 18. st. učenjem Muhammeda ibn Abd al-Wahhaba.

Naglašava strogi monoteizam, povratak ranom islamu i odbacivanje praksi koje smatra nedopuštenim novotarijama. Savez obitelji Al Saud i vehabijskog vjerskog pokreta bio je jedan od temelja saudijske države. Iako se vehabizam povezuje sa salafizmom, pojmovi nisu istovjetni, a salafijski pokreti nisu svi politički ili nasilno orijentirani. Saudijski pravni sustav temelji se na šerijatu i povijesnom utjecaju hanbelijske škole, dok je Bin Salman ograničio samostalnu moć vjerskih institucija pa nije precizno tvrditi da vehabije kao zasebna politička skupina danas vladaju zemljom: vlast pripada dinastiji Al Saud, koja se povijesno oslanjala na savez s vjerskim establishmentom.

U Saudijskoj Arabiji živi i šijitska manjina, uglavnom u Istočnoj provinciji, važnoj zbog naftnih nalazišta. Dio šijita upozorava na vjersku diskriminaciju i neravnopravan pristup institucijama, dok vlasti strahuju od iranskog utjecaja. Ipak, saudijske šijite ne treba poistovjećivati s Iranom jer su njihovi zahtjevi često povezani s građanskim pravima i vjerskim slobodama. Unatoč bogatstvu kraljevstva, stanovništvo ne uživa jednaki standard. Uz bogatu elitu postoje obitelji s nižim primanjima i nezaposleni mladi. Posebno su ranjivi strani radnici iz Azije i Afrike, zaposleni u građevinarstvu i uslužnim djelatnostima. Organizacije za ljudska prava upozoravaju na neisplaćene plaće, loše uvjete rada i ograničenu zaštitu unutar sustava kafala, unatoč provedenim reformama.

Dok Saudijska Arabija pokušava izgraditi sliku sigurne, bogate i moderne države, rat ponovno razotkriva njezinu najveću slabost. Najnoviji napadi jemenskih hutista pokazali su da ni golema ulaganja u američko naoružanje ne jamče sigurnost. Napadi na ključne saudijske ciljeve, uključujući zračnu i energetsku infrastrukturu, otvorili su pitanje može li Rijad doista zaštititi svoje najvažnije interese.

Saudijska Arabija godinama je među najvećim kupcima američkog oružja. Njezine oružane snage raspolažu borbenim zrakoplovima F-15, protuzračnim sustavima Patriot i naprednim radarima. Prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), na Saudijsku Arabiju otpadalo je oko 12 posto američkog izvoza oružja od 2021. do 2025. godine, dok je vojni proračun za 2026. dosegnuo približno 83 milijarde dolara. Unatoč tome, hutisti su pokazali da i skupi obrambeni sustavi imaju svoja ograničenja.

Priroda prijetnje

Problem je u prirodi prijetnje. Hutisti kombiniraju jeftine dronove s krstarećim i balističkim projektilima, pokušavajući istodobnim napadima preopteretiti protuzračnu obranu. Presretanje jeftine bespilotne letjelice može zahtijevati projektil koji stoji višestruko više. Uz to, Saudijska Arabija mora štititi golemo područje s naftnim poljima, rafinerijama, cjevovodima, lukama, zračnim lukama i velikim gradovima. Nijedna država ne može jamčiti stopostotnu zaštitu svakog takvog cilja.

Hutisti su tijekom dugogodišnjeg rata u Jemenu prerasli u ozbiljnu regionalnu vojnu silu. Kontroliraju Sanu i velik dio naseljenog područja zemlje, a s Iranom ih povezuju zajednički strateški interesi i vojna suradnja. Teheran im pruža važnu potporu, ali to ne znači da izravno upravlja svakom njihovom operacijom. Hutisti imaju vlastite političke ciljeve i interese. Za Trumpa i Mohammeda bin Salmana ovo je ozbiljan test. Washington želi očuvati strateško partnerstvo, trgovinu oružjem i saudijska ulaganja, dok Rijad nastoji proširiti odnose s Kinom i Indijom te smanjiti ovisnost o jednoj sili.

No, ako američki sustavi ne mogu potpuno zaštititi saudijsku infrastrukturu, kraljevstvo mora preispitati svoju sigurnosnu strategiju. Jer, pravo pitanje više nije koliko Saudijska Arabija može potrošiti na oružje, nego može li zaštititi ono na čemu počivaju njezina moć, bogatstvo i ambicije. Nijedan obrambeni sustav ne jamči potpunu sigurnost. Najveći izazov za Washington i Rijad stoga je zaustaviti napade, a pritom izbjeći rat čije bi posljedice mogle zahvatiti cijeli Bliski istok.