Srbija ulazi u završnicu jedne od najneizvjesnijih političkih utrka posljednjih godina. Dok studentska lista pokušava okončati dugogodišnju dominaciju Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke, gomilaju se prigovori na izborna pravila, glasovanje dijaspore i stanje biračkog popisa. Istodobno se odvija dramatičan sukob u redakciji portala Nova.rs, jednog od najvažnijih kritičkih medija u zemlji.
Upravo dok nastaje ovaj tekst, u Beogradu se priprema novi prosvjed, ali ovaj put nisu ga organizirali studenti. Za srijedu, 14. listopada, u 18 sati ispred redakcije portala Nova.rs najavljeno je okupljanje novinara, njihovih kolega i građana koji strahuju da bi jedan od rijetkih velikih medija kritičnih prema vlasti mogao izgubiti uređivačku neovisnost.
Povod je imenovanje Marka Stjepanovića, dugogodišnjeg glavnog urednika Blica, na čelo portala Nova.rs. Riječ je o kadrovskoj odluci koja bi u nekoj drugoj zemlji možda ostala interna stvar medijske kuće. U Srbiji, međutim, gdje se medijska scena godinama dijeli na medije sklone vlasti i one koji je kritički propituju, takva promjena izazvala je otvorenu pobunu redakcije.
Pobuna novinara Nove
Blic se među kritičarima vlasti smatra medijem bliskim režimu Aleksandra Vučića, dok je Nova.rs posljednjih godina bila jedan od važnih izvora informacija o studentskim prosvjedima, korupcijskim aferama i postupcima državnih institucija. Zato novinari dolazak Stjepanovića ne doživljavaju samo kao promjenu urednika, nego kao mogući pokušaj promjene uređivačkog smjera.
Njihovu zabrinutost dodatno je pojačao trenutak u kojem je odluka donesena: manje od tri tjedna prije parlamentarnih izbora. Stjepanovića i njegovu zamjenicu Ivanu Mastilović Jasnić, također bivšu novinarku Blica, redakciji je 8. listopada predstavio Pedro Vargas Santos David, vlasnik Alpac Capitala i direktor tvrtke United Media Digital, u čijem sastavu posluju portal i novine Nova. Na sastanku je poručio da novinari trebaju nastaviti raditi slobodno te da medij ne bi smio biti ni provladin ni prooporbenu. Kao razlog promjena naveo je i financijske gubitke. No, novinari su odbili suradnju s novim uredničkim dvojcem. U anonimnoj anketi čak 75 posto zaposlenih izjasnilo se protiv Stjepanovićeva dolaska, dok su ostali bili suzdržani. Nitko ga nije podržao.
Redakcija je predložila alternativno rješenje: da portal preuzme Ranko Pivljanin, dotadašnji urednik tiskanog izdanja Nove, kojeg smatraju jamstvom kontinuiteta uređivačke politike. Uprava je prijedlog odbila i potvrdila imenovanje Stjepanovića. Zaposlenicima koji ne žele nastaviti raditi pod novim vodstvom ponuđene su otpremnine, a riječ je o dvije trećine mjesečne plaće za svaku godinu radnog staža. Novinari takvu ponudu doživljavaju kao ultimatum: prihvatiti novog urednika ili u vrlo kratkom roku odlučiti o odlasku. Sukob je tako prerastao granice jedne redakcije. Podršku zaposlenicima Nove pružili su kolege iz drugih medija, a zabrinutost su izrazili i predstavnici novinarskih organizacija. U zemlji u kojoj je povjerenje u medije već duboko narušeno pitanje više nije samo tko će uređivati jedan portal, pitanje je koliko će prostora za neovisno izvještavanje ostati u posljednjim danima kampanje i na sam izborni dan. Jer, prvi put od 2012. događaju se izvanredni parlamentarni izbori koji bi mogli promijeniti Srbiju. Da bi se razumjela težina tog sukoba, potrebno je razumjeti i politički trenutak u kojem se Srbija nalazi.
Nakon gotovo dvogodišnjih studentskih i građanskih prosvjeda, zemlja je raspisala izvanredne parlamentarne izbore za 25. listopada. Oni se održavaju u atmosferi dubokog nepovjerenja prema institucijama, velikih političkih podjela i sve izraženijih zahtjeva za promjenom vlasti. Isto tako, događaju se u vrijeme kad je Srbija podijeljenija nego ikad – postoje oni koji su za studente i oni koji su “Ćaciji”, odnosno skloni režimu Aleksandra Vučića, bivšeg predsjednika Srbije koji pretendira na mjesto premijera.
“Srbija je danas duboko podijeljeno društvo: jedan dio smije se pobuniti ili si to može priuštiti, drugi je onaj koji to ne smije ili ne želi jer profitira od kriminalizirane vlasti, dok je treći onaj koji iskreno vjeruje da vlast zaslužuje poslušnost. Nažalost, do sada se pokazalo da je EU u biti na strani Vučića, što je ključno olakšalo kriminalizaciju i učvršćivanje SNS-a na vlasti. Za sada se čini da je borba izjednačena. Studenti i njihovi podržavatelji vidljiviji su i dinamičniji kroz performanse u javnom prostoru, dok vlast ima problema s mobilizacijom takve razine entuzijazma, upravo zbog socijalne strukture svoje podrške: mlađi i agilniji mobiliziraju se gotovo isključivo obećanjima novca ili protuusluga, dok stariji (koji najčešće iskreno vjeruju da duguju podršku vladajućoj stranci) nisu fizički sposobni za neke dinamičnije izljeve podrške.
Međutim, glas mlade i aktivne osobe vrijedi jednako kao glas starije osobe koja ne izlazi iz kuće. Zbog svega navedenog ključno je kako će proći patuljaste političke formacije: proeuropske oko Dragana Đilasa (bivšeg gradonačelnika Beograda i predsjednika Đinđićeve Demokratske stranke), nacionalističke Miloša Jovanovića (nasljednika Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, pobjednika nad Miloševićem 2000.) te SPS Ivice Dačića. Ako Đilas prijeđe izborni prag, najvjerojatnije će se pridružiti studentima. Ako SPS prijeđe izborni prag, najvjerojatnije će podržati Vučića. Ako Jovanović prijeđe izborni prag, procjena je malo teža, ali, uz dozu opreza, vjerojatnije je da bi podržao studente.
Na kraju, stranke manjina, koje uživaju pozitivnu izbornu diskriminaciju (njihovi glasovi vrijede za trećinu više od glasova Srba), mogu se pokazati kao jezičac na vagi. Međutim, aktivizam studenata i tu je ‘zamutio vodu’ pa dosta Mađara i, posebno, Bošnjaka naginje izravnom glasovanju za Studentsku listu. Ima i glasova da nova vlast u Budimpešti signalizira Mađarima da ne podržavaju Vučića, budući da bi Vučićev pad olakšao daljnju borbu protiv (ostataka) Orbánove baze u Mađarskoj. U svakom slučaju, možda je najbolji pokazatelj koliko je studentski pokret jak i to što vlast plaća glasove i po nekoliko stotina eura, za razliku od ranije, kada se glas plaćao 30-50 eura”, priča za Poslovni Mladen Mrdalj, jedan od najistaknutijih mlađih politologa Srbije i doktor političkih znanosti s diplomom sveučilišta u Bostonu.
Aleksandar Vučić, koji je podnio ostavku na predsjedničku dužnost 27. rujna, ostaje ključna politička figura Srpske napredne stranke (SNS), koja dominira Srbijom od 2012. godine. Predsjednički izbori još nisu raspisani, ali moraju biti održani do kraja prosinca. Parlamentarni izbori zato su samo prvi dio šire političke bitke.
Kako će glasati dijaspora
Najveći izazov naprednjacima je studentska lista, nastala iz pokreta koji je mjesecima mobilizirao građane diljem Srbije. Za razliku od tradicionalne oporbe, čije je povjerenje među dijelom birača godinama slabilo, studenti su uspjeli okupiti ljude različitih generacija i političkih uvjerenja oko zahtjeva za odgovornošću institucija, borbom protiv korupcije i političkim promjenama. Oni su postali simbolom otpora i nade u društvu gdje je nada ostala davno zaboravljena imenica. Ali, sada je upravo to jedna od najvećih nepoznanica ovih izbora: može li pokret koji je nastao na ulicama i fakultetima svoju društvenu snagu pretvoriti u parlamentarnu većinu?
Prema istraživanju Nove srpske političke misli provedenom početkom rujna, studentska lista imala je potporu 44,4 posto birača, a SNS 41,7 posto. Riječ je o tijesnoj razlici, unutar koje nekoliko mandata može odlučiti o budućoj vladi. Imaju li studenti političke šanse s ljudima koje su stavili na liste?
“Ako pod ‘političkim šansama’ mislimo na šansu da pobijede na izborima, onda sigurno imaju. Ako se misli na kasnije ponašanje tih ljudi, nakon izbora, to ovisi o rezultatima izbora. Ako Studentska lista pobijedi, njezini zastupnici u parlamentu imat će konkretne točke izbornog programa koje treba provesti. Neke su bolje definirane i samim time lakše za usvajanje, neke nisu. Ključne točke izbornog programa koje se tiču reforme izbornog i pravosudnog sustava prilično su konkretne i ako samo one budu provedene, Srbija će se pomaknuti s mrtve točke i bitno promijeniti politički sustav u smjeru održive demokratizacije. Ako Vučić zadrži vlast, vjerojatno će se dio zastupnika Studentske liste politički pasivizirati, dok će dio ostati aktivan u politici, ali će s vremenom formirati vlastite političke grupacije prema ideološkoj bliskosti.
I to ne samo bliskosti između članova Studentske liste, već i između članova Studentske liste i postojećih političkih stranaka koje će na taj način pokušavati preživjeti. To posebno vrijedi ako oporbene liste ostanu ispod izbornog praga, budući da svaki zastupnik donosi značajna proračunska sredstva za potporu radu političkih stranaka, što je velik izvor prihoda stranaka. Na kraju, nije nemoguće zamisliti ni da Vučić uspije ucijeniti ili kupiti nekoga sa Studentske liste. Za sada je najvažnije da se studentska strategija pokazala izuzetno uspješnom: protiv Vučićeve catch-all strategije i oni su nastupili catch-all strategijom, nudeći biračima najširu paletu ideološke ponude. To je jednostavno nužna strategija bez koje nema uspjeha protiv vlasti kakva je Vučićeva”, upućuje dr. Mrdalj.
Zbog toga se svaki glas, uključujući glasove državljana koji žive u inozemstvu, pretvara u potencijalno presudan politički kapital. I evo je kontroverza! Naime, za sudjelovanje na izborima iz inozemstva se prijavilo više od 106 tisuća građana Srbije, što je golem porast interesa u usporedbi s parlamentarnim izborima 2023., kada je u dijaspori glasovalo 31.552 ljudi. Unatoč tome, određena su samo 93 biračka mjesta u inozemstvu, a organizacije dijaspore upozoravaju da su pojedini gradovi i države ostali bez mogućnosti glasovanja na razumno dostupnoj lokaciji.
U SAD-u, primjerice, odobrena su biračka mjesta u Washingtonu, Chicagu, Los Angelesu i New Yorku. No, birači iz Miamija upućeni su u Washington, udaljen približno 1700 kilometara, dok bi oni iz Houstona trebali putovati oko 2500 kilometara do Los Angelesa. Slična je situacija u Kanadi, gdje su odobrena biračka mjesta u Ottawi i Torontu, dok su Vancouver i Calgary izostavljeni. Posebno je zanimljivo da je Vancouver imao biračko mjesto na izborima 2023. godine, ali ga sada nema. Prema analizi Radara, bez biračkih mjesta ostale su i Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Turska te UAE, dok je istodobno povećan broj biračkih mjesta u Republici Srpskoj, bosanskohercegovačkom entitetu u kojem SNS očekuje povoljniji rezultat. Dodatnu kontroverzu izazvao je način određivanja vremena glasovanja. Biračka mjesta u inozemstvu trebala su se ravnati prema vremenskoj zoni Srbije. To bi, primjerice, značilo da glasovanje u Chicagu počinje u jedan sat iza ponoći, a u New Yorku i Washingtonu još sat kasnije.
Birački popisi
Vlast takve odluke ne priznaje kao pokušaj opstrukcije glasovanja, no kritičari upozoravaju da administrativna pravila mogu imati vrlo konkretne političke posljedice. Pravo glasa, naime, malo znači ako je biračko mjesto udaljeno nekoliko tisuća kilometara. No, tu nije kraj. Pojavilo se još jedno pitanje koje bi moglo dodatno narušiti povjerenje u izborni proces. Prema službenim dopisima MUP-a, 18. svibnja 2026. u Srbiji je bilo 5.988.749 važećih osobnih iskaznica izdanih punoljetnim građanima, dok ih je 28. rujna bilo 6.225.029. To znači da se broj važećih osobnih iskaznica punoljetnih građana u nešto više od četiri mjeseca povećao za 236.280.
Kada se uključe i osobne iskaznice maloljetnika, ukupan porast iznosi 244.099 dokumenata. Te je podatke objavio Ognjen Rašuo, član Komisije za reviziju, verifikaciju i kontrolu točnosti i ažuriranja biračkog popisa te dužnosnik Zeleno-lijevog fronta, a dobio ih je od Ministarstva unutarnjih poslova Srbije. Rašuo tvrdi da za takav rast nije dobio zadovoljavajuće objašnjenje te da je podatke provjeravao više puta, sumnjajući čak i na mogućnost administrativne pogreške. Upozorio je da tako velik porast, u razdoblju neposredno prije izbora, zahtijeva hitnu provjeru. U zemlji u kojoj su birački popisi već godinama predmet političkih prijepora, čak i neobjašnjena statistička anomalija postaje ozbiljan problem povjerenja u institucije.
No, kontroverze se ne zaustavljaju na biračkom popisu i glasovanju dijaspore. Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM), srbijanski pandan hrvatskoj Agenciji za elektroničke medije, razmatralo je prijave zbog predizbornih spotova u kojima se Aleksandar Vučić pojavljuje s djecom. Član Vijeća REM-a Rodoljub Šabić upozorio je da srbijanski zakon zabranjuje korištenje maloljetnika u političke svrhe te da bi se u takvim slučajevima moralo utvrditi postoji li povreda zakona i poduzeti odgovarajuće mjere. Prema informacijama objavljenima 14. listopada, Vijeće REM-a odlučilo je da neće izreći kazne pojedinim televizijama zbog spornih predizbornih sadržaja.
Takve odluke ponovno su otvorile pitanje neovisnosti regulatornih institucija, osobito u kampanji u kojoj pristup televizijskom prostoru i način predstavljanja političkih aktera mogu imati velik utjecaj na birače. Dodatni je problem takozvana dužnosnička kampanja, odnosno korištenje javnih funkcija i službenih aktivnosti za političku promociju. Organizacija Transparentnost Srbija upozorila je da planovi promotivnih aktivnosti mogu obesmisliti zakonska ograničenja takve prakse. Riječ je o problemu koji je dobro poznat i u drugim državama regije: gdje završava redovito obavljanje javne dužnosti, a počinje izborna promidžba financirana javnim novcem?
‘Pobeda zove’
Posebno zabrinjavaju svjedočanstva o pritiscima na zaposlene u javnom sektoru i lokalnim institucijama. N1 je 14. listopada prenio izjavu bivše direktorice škole koja je napustila SNS, navodeći da su iz općine dolazili zahtjevi vezani uz kvote i sudjelovanje na stranačkim skupovima. Istodobno, međunarodni promatrači i domaće organizacije upozoravaju na potrebu osiguravanja sigurnosti tijekom izbornog dana te na važnost ravnopravnih uvjeta za sve sudionike. U takvom ozračju posebno je važna mogućnost da mediji bez pritiska izvještavaju o nepravilnostima, izbornim rezultatima i eventualnim pokušajima zastrašivanja. Upravo zato sukob u redakciji Nove dobiva dodatnu političku dimenziju.
No, premda se najveća pozornost usmjerava na SNS i studentsku listu, ishod izbora mogao bi ovisiti i o manjim političkim akterima. Jedan od njih je Rasim Ljajić, dugogodišnji političar i predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije, koji je tijekom svoje karijere surađivao s različitim vlastima. Ljajić otvoreno govori o mogućnosti da njegova lista osvoji pet ili šest zastupničkih mandata te tako postane važan čimbenik u formiranju buduće parlamentarne većine. Njegova koalicija uključuje i novoosnovanu Crnogorsku demokratsku partiju, čiji su pojedini članovi bili povezani s drugom Ljajićevom strankom.
Manjinske liste imaju poseban položaj u srbijanskom izbornom sustavu jer se na njih ne primjenjuje opći izborni prag od tri posto na isti način kao na ostale liste. U tijesnoj izbornoj utrci to može biti presudno. Slična politička situacija dogodila se 2012. godine, kada je Ivica Dačić, tadašnji lider socijalista, nakon izbora promijenio koalicijskog partnera i pomogao dolazak naprednjaka na vlast, osiguravši sebi premijersku funkciju. Studentski pokret u kampanju ulazi s drukčijom strategijom od tradicionalnih oporbenih stranaka. Njegova najveća prednost nije samo mobilizacija mladih, nego i mogućnost da se obrati biračima koji su godinama bili razočarani postojećim političkim opcijama. U kampanji se sve snažnije naglašavaju teme korupcije, ekonomije, odgovornosti institucija i životnog standarda, pitanja koja prema istraživanjima posebno zanimaju građane.
Studentska lista nastoji iskoristiti i činjenicu da među njezinim kandidatima ima ljudi različitih profesionalnih profila. Isto tako, studenti koji su protekle dvije godine postali najvažnija pokretačka snaga prosvjeda u Srbiji pripremaju završno veliko okupljanje uoči parlamentarnih izbora. Prema Mrdaljevim riječima, studentski pokret ozbiljno se pripremio za kontrolu svakog biračkog mjesta, uključujući čak i “mobilne timove”, skupine mladih i fizički sposobnih ljudi koji bi svojom prisutnošću trebali ohrabriti članove biračkih odbora da odole pritiscima vladajućih struktura koje planiraju malverzacije.
“Na prijašnjim lokalnim izborima incidenti su uglavnom uključivali okupljanje pristaša vlasti oko prostora u kojima se isplaćivao novac za glasovanje, ali na samim biračkim mjestima bilo je manje incidenata. Ključna malverzacija vlasti nije samo brojanje glasova na mjestima gdje oporba nema svoje odane predstavnike, već ono što se događa ranije: medijska dominacija nad dijelovima stanovništva, kupnja glasova, ucjene radi glasovanja i slično. Sada vidimo da tijela vlasti otežavaju registraciju i glasovanje birača u inozemstvu jer je očita i mobilizacija dijaspore protiv SNS-a”, upućuje.
Za četvrtak, 22. listopada, samo tri dana prije izlaska na birališta, studenti su zakazali skup na beogradskom Trgu Slavija, jednom od najprepoznatljivijih mjesta masovnih građanskih okupljanja. Skup pod nazivom “Pobeda zove” najavljen je 10. listopada na predizbornom okupljanju u Nišu, gdje je profesor FF-a u Beogradu Jovo Bakić, jedan od kandidata Studentske liste, pozvao građane na završnicu kampanje. Studenti su najavu popratili porukom “Poslednji skup pre nego što im vidimo leđa”, jasno pokazujući kako vide 25. listopada.
“Posljednji predizborni skup Studentske liste na Slaviji obilježit će šetnje građana iz svih dijelova Srbije prema Beogradu. S ovog skupa poslat ćemo jasnu poruku da je važno da svi izađemo na izbore, da smo u ovoj borbi zajedno i da pobjeda Studentske liste znači pobjedu svih nas. Građani već gotovo dvije godine jasno iskazuju nezadovoljstvo stanjem u zemlji i vjerujemo da će izborni dan pokazati njihovu stvarnu volju”, poručio je ekskluzivno Plenum studenata Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU) u Beogradu za Poslovni dnevnik.
Beogradski trg Slavija pritom ima posebno simbolično značenje. Na njemu je 15. ožujka 2025. održan jedan od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Srbije, koji su organizirali studenti uz podršku građana, srednjoškolaca, poljoprivrednika i ratnih veterana. Prema procjenama Arhiva javnih skupova, okupilo se između 275 tisuća i 325 tisuća ljudi, dok neslužbeni izvori navode da ih je bilo i više. Za studentski pokret 22. listopada bit će prilika da pokaže i svoju organizacijsku snagu.
Za vlast još jedan pokazatelj raspoloženja dijela javnosti, a za Srbiju posljednja velika politička slika prije dana kada će se pitanje koje godinama odjekuje ulicama preseliti na biračka mjesta. Ipak, politički optimizam nije isto što i izborni rezultat. Čak i ako studentska lista osvoji više glasova od SNS-a, to ne znači automatski da će moći samostalno formirati vladu. Presudni mogu biti raspodjela mandata, rezultati manjih stranaka i spremnost na koalicijske dogovore. S druge strane, ni naprednjaci ne mogu unaprijed računati na potporu svih svojih dosadašnjih partnera.
Za slobodu – govora
“Naša borba ne završava pobjedom na izborima. Ona podrazumijeva i uspostavljanje sustava u kojem institucije rade u interesu građana, poštuju zakon i ne podliježu političkim pritiscima. Oblik naše borbe mijenjao se tijekom prethodne dvije godine, ali su njezine vrijednosti i načela ostali isti. Od blokada fakulteta i prosvjeda do izlaska na izbore, vodila nas je ista želja za pravednijim društvom i državom u kojoj se zakoni primjenjuju jednako na sve. Ovi izbori prilika su da tu želju pretvorimo u konkretnu promjenu”, zaključio je Plenum studenata FDU-a.
Srbija tako u završnicu izborne kampanje ulazi s nekoliko otvorenih pitanja i nizom kontroverzi. Jer, u demokraciji nije dovoljno da građani mogu izaći na birališta, moraju imati mogućnost informirano odlučivati, glasati bez prepreka i vjerovati da će njihov glas biti pravilno prebrojen. Zato je pobuna novinara Nove mnogo više od sukoba oko uredničke fotelje.
