Iz Vlade i dalje nema nikakvih naznaka u vezi s mogućim podizanjem osobnog odbitka u oporezivanju dohodaka za 2027. Znači li to da bi njegov iznos i treću godinu, unatoč povišenoj inflaciji, mogao ostati na razini od 600 eura na koju je podignut potkraj 2024.? To što se trenutačno uglavnom priča o tome na koliko bi Vlada mogla povećati iznos minimalne plaće, dok uz osobni odbitak nema nikakvih signala iz redova vladajućih, još uvijek ne mora nužno značiti da se ne važe i ta odluka.

Indikativna šutnja?

No, kako za razliku od pitanja minimalne plaće koje se uređuje Vladinom uredbom osobni odbitak zahtjeva zakonske izmjene, već s tehničkog aspekta tj. procedure koju podrazumijeva i hitan, a ne samo redovni postupak (od javnog savjetovanja do usvajanja na Vladi i slanja u Sabor) šutnja bi se mogla tumačiti indikativnom. Mogla bi značiti da bi u političkoj odluci prevagu mogao imati argument manjka fiskalnog prostora koji je u slučaju oporezivanja dohodaka neposredno pitanje lokalnih proračuna, tj. gubitka dijela prihoda.

Uz već neko vrijeme granični deficit opće države od tri posto BDP-a, u procjenjivanju fiskalnog položaja “lokalaca” moguće se kalkulira i s njihovim kapacitetom u pogledu realizacije projekata koji se (su)financiraju još uvijek izdašnim sredstvima fondova EU. Neki ekonomisti stvari tumače “prozaičnije” pa nevoljkost glede osobnog odbitka više tumače stranačkim interesima s obzirom na strukturu lokalnih vlasti. Ti interesi ne moraju nužno biti omeđeni pozicijom vlasti u pojedinim gradovima, općinama i županijama, već mogu biti i “neprincipijelne” naravi, kažu, aludirajući na Grad Zagreb i koaliciju predvođenu s “možemovcima”.

Sa stajališta većine ekonomista, ali i poslovnog sektora, oko opravdanosti povećanja osobnog odbitka više-manje nema dvojbi. Tako je Ivica Urban s Instituta za javne financije u nedavnom osvrtu “Bijeg iz poreznih škara” apostrofirao prilično snažan višegodišnji rast poreznog opterećenja obveznika u godišnjem obračunu poreza na dohodak, do kojeg je došlo zbog neusklađenosti poreznih parametara s rastom dohodaka i potrošačkih cijena. “Od 2017. do 2025. osnovni osobni odbitak povećan je za samo 19 posto, dok je prosječna plaća porasla za 96 posto, a prosječna aktualna vrijednost mirovine za 69 posto”, istaknuo je.

Analiza pokazuje, kaže, da bi povećanje osnovnog osobnog odbitka na 810 eura za sve obveznike smanjilo projiciranu prosječnu poreznu stopu u 2027. s devet na 7,3 posto, koliko je iznosila 2017. (bez praktički potpunog prestanka oporezivanja dohotka od mirovina).

“Budući da neusklađivanje osobnog odbitka posebno pogađa obveznike s nižim dohocima, primjerenije je odbitak redovito usklađivati s rastom cijena i dohodaka nego problem rješavati snižavanjem poreznih stopa, pri čemu korist raste s dohotkom”, smatra taj istraživač IJF-a.

Slične ideje bile su u opticaju još prije nekoliko godina, kad se razmatralo automatsko vezivanje osobnog odbitka uz minimalne plaće, no nije se otišlo tim putem. Rezultat toga je nemalo povećano porezno opterećenje plaća i brži rast bruto u odnosu na neto plaće.

Njihov nominalni rast pogodovao je lokalnim proračunima čiji su prihodi od poreza lani povećani za 13 posto, na gotovo 4,2 milijarde eura, s tim da se od poreza na dohodak slilo 3,8 milijardi eura, za 14 posto ili gotovo pola milijarde više nego godinu prije. U protekle tri godine ti su prihodi lokalaca u prosjeku povećani za čak 80 posto, pri čemu su se kod općina i županija udvostručili, a kod gradova porasli za 72 posto.

OSIGURAJTE ULAZNICU

Još dva dana do Smart Industry 2026. – pogledajte tko su govornici

Kaić s velikom misijom

Ovaj mali brod čuva veliko blago koje ne smijemo izgubiti

(Ne)disciplina potrošnje

Lokalnim vlastima unatrag nekoliko godina je omogućeno da unutar zadanih okvira određuju stope poreza na dohodak. Danas su rijetke one koje su se odlučile za najniže propisane stope (niže i više), a koliko će ih se u slučaju da središnja vlast ne podigne iznos osobnog odbitka za 2027. odlučiti za smanjenje stopa za 2027. pokazat će se uskoro, s donošenjima lokalnih proračuna za 2027.

Disciplina potrošnje i učinkovitost dosad se uglavnom nisu smatrale odlikama lokalne samouprave. U Hrvatskoj ih je i dalje ukupno 556, od čega velik dio malih općina ima skromne proračune i tek nekoliko zaposlenih. Poticanje stvarnih spajanja dosad nije naišlo na odaziv, a za sva dobrovoljna funkcionalna spajanja u prve četiri godine primjene (2022.-2025.) iz središnjeg je proračuna isplaćeno 10,6 milijuna eura, ističe se u ovih dana objavljenoj analizi Ivane Rašić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

Realizirana su ukupno 63 postupka funkcionalnog spajanja: po 28 putem zajedničkog službenika i putem zajedničkog trgovačkog društva ili ustanove, a svega sedam putem zajedničkog upravnog odjela ili službe. U tim spajanjima sudjelovalo je 139 JLS-ova, što je četvrtina svih gradova i općina u Hrvatskoj i 62 posto u odnosu na ciljanih 222, što je bilo postavljeno Nacionalnim planom oporavka i otpornosti.