Kako ublažiti uspone i padove u gospodarstvu, teške recesije i inflaciju, pitanje je od milijun dolara, a odgovor su dali američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford koji su svojim modelima pomogli u umirivanju takvih eskalacija. Koliko je to važan doprinos, govori činjenica da su za to ove godine dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju. Kraljevska švedska akademija znanosti priopćila je da je nagrada otišla njima za rad koji preko mikroekonomskih temelja revitalizira politiku stabilizacije.

Novi modeli

U obrazloženju stoji kako je funkcioniranje gospodarstva rijetko predvidljivo, a ovi su stručnjaci ponudili rješenja za lakše upravljanje u kriznim vremenima. Njihov rad pružio je ključne teorijske osnove za napredne modele koje danas koriste vlade kako bi ublažile posljedice raznih ekonomskih poremećaja.

“Hall i Woodford razvili su makroekonomske modele koji su znatno poboljšali našu sposobnost provedbe učinkovite politike stabilizacije. Na temelju tih modela pravodobno uvođenje mjera fiskalne i monetarne politike može ublažiti uspone i padove u gospodarstvu”, dodaje se.

Odbor za dodjelu Nobelove nagrade navodi kako se tijekom naftnih kriza 1970-ih činilo da kejnzijanski modeli, koji određuju kada i kako treba provoditi mjere, više ne donose željene rezultate, nisu smanjili nezaposlenost, a doveli su do nekontrolirane inflacije. Piše se kako je zapad prošao kroz desetljeće slabog rasta, visoke nezaposlenosti i visoke inflacije i mnogi su smatrali da je politika stabilizacije donijela više štete nego koristi i da bi od nje trebalo odustati. Robert E. Hall i Michael Woodford pokazali su kako se ekonomski modeli mogu preoblikovati kako bi se politika stabilizacije revitalizirala. Umjesto da modele temelje na statističkim vezama između makroekonomskih varijabli, poput inflacije, proizvodnje i potrošnje, odlučili su ih izgraditi na mikroekonomskim temeljim, pojašnjava se.

Njihov pristup uključuje i razumijevanje utjecaja odluka pojedinačnih kućanstava i poduzeća na gospodarstvo, prenosi Hina, a ključna je značajka tih modela da se pri donošenju odluka o štednji ili cijenama proizvoda oslanjaju na očekivanja za budućnost. Objavom planova za ekonomsku politiku, vlade i središnje banke mogu utjecati na ta očekivanja vezana i usmjeriti gospodarstvo u pravom smjeru. Otkako su uvedeni, ti su se novi modeli pokazali iznimno korisnima u suočavanju s gospodarskim padovima koji su nas zadesili, stoji nadalje u priopćenju.

Inovativan pristup ovih ekonomista pomaže institucijama da smanje amplitude tih fluktuacija i ograniče rizik da se gospodarstvo nađe u nekontroliranoj situaciji iz koje se poslije teško izvući. To u konačnici znači znatno veću stabilnost za obične građane i očuvanje njihova životnog standarda tijekom velikih globalnih šokova.

Za taj svoj doprinos razvoju mikroekonomskih temelja makroekonomske stabilizacije, dobitnici će dobiti svaki po šest milijuna švedskih kruna (oko 550.000 eura) jer ukupni fond je približno 1,1 milijun eura.

Među najutjecajnijima

Obojici je zajednička činjenica da su uspješno doktorirali na sveučilištu MIT, što upućuje na trend dominacije američkih sveučilišta, a posebice MIT-a kada je riječ o dodjeli ove cijenjene nagrade u posljednjem desetljeću.

OSIGURAJTE ULAZNICU

Još dva dana do Smart Industry 2026. – pogledajte tko su govornici

Kaić s velikom misijom

Ovaj mali brod čuva veliko blago koje ne smijemo izgubiti

Dodajmo kako Robert E. Hall dolazi sa Sveučilišta Stanford te je jedan od najutjecajnijih američkih makroekonomista čiji je fokus godinama bio na istraživanjima tržišta rada i svakodnevne potrošnje, dok je Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia te je znatno pridonio objašnjavanju poslovnih odluka poduzeća o formiranju cijena i važnoj ulozi psiholoških očekivanja u gospodarstvu. Njegova su istraživanja utjecala na način na koji moderne središnje banke danas razmišljaju o nužnosti transparentne komunikacije s financijskim tržištima i općom javnošću.