Američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za istraživanja koja su promijenila način na koji središnje banke i vlade pokušavaju ublažiti recesije, inflaciju i druge velike gospodarske šokove.

REGULACIJA UMJETNE INTELIGENCIJE

Šef Microsofta: Perilica rublja ima više sigurnosnih pravila nego umjetna inteligencija

Kraljevska švedska akademija znanosti nagradila ih je „za mikroekonomske temelje makroekonomske stabilizacije”, odnosno za modele koji ponašanje čitavog gospodarstva objašnjavaju polazeći od odluka pojedinačnih kućanstava i poduzeća.

Robert E. Hall, profesor na Sveučilištu Stanford, i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia podijelit će nagradu vrijednu 12 milijuna švedskih kruna, odnosno oko 1,2 milijuna dolara.

Njihov je rad, istaknula je Akademija, kreatorima ekonomske politike dao bolje alate za ublažavanje gospodarskih uspona i padova.

Zašto su njihovi modeli bili toliko važni?

Ideja politike stabilizacije relativno je jednostavna.

U recesiji središnje banke mogu sniziti kamatne stope, a države povećati potrošnju ili dopustiti veći proračunski manjak kako bi potaknule gospodarstvo. Kada gospodarstvo raste prebrzo i jačaju inflacijski pritisci, politika ide u suprotnom smjeru.

Takav pristup snažno je obilježio ekonomsku politiku nakon Johna Maynarda Keynesa.

Problem se pojavio tijekom naftnih šokova 1970-ih, kada su zapadna gospodarstva istodobno pogodili slabi rast, visoka nezaposlenost i snažna inflacija.

OSIGURAJTE ULAZNICU

Još dva dana do Smart Industry 2026. – pogledajte tko su govornici

Kaić s velikom misijom

Ovaj mali brod čuva veliko blago koje ne smijemo izgubiti

Dotadašnji modeli nisu davali dovoljno dobre odgovore na takvu kombinaciju problema, a povjerenje u tradicionalnu politiku stabilizacije ozbiljno je narušeno.

Hall i Woodford pripadaju ekonomistima koji su pomogli izgraditi novu generaciju modela.

Od milijuna pojedinačnih odluka do cijelog gospodarstva

Umjesto da samo promatraju statističke veze između inflacije, proizvodnje, potrošnje i drugih velikih ekonomskih pokazatelja, novi su modeli krenuli odozdo.

U njih su ugrađene odluke koje svakodnevno donose kućanstva i poduzeća – koliko će ljudi trošiti ili štedjeti, koliko će tvrtke ulagati, kada će povećavati cijene i što očekuju od budućnosti.

Upravo su očekivanja postala jedan od ključnih elemenata moderne ekonomske politike.

Ako građani i poduzeća očekuju da će inflacija dugo ostati visoka, mogu se ponašati na način koji dodatno podiže cijene. Ako vjeruju da će središnja banka inflaciju vratiti pod kontrolu, njihovo ponašanje može olakšati taj posao.

Zbog toga komunikacija središnjih banaka više nije samo popratni dio monetarne politike.

Zašto Fed i ECB unaprijed govore što bi mogli učiniti s kamatama

Jedna od važnih posljedica takvog pristupa jest koncept poznat kao forward guidance – situacija u kojoj središnja banka unaprijed komunicira kako bi se kamatne stope mogle kretati u budućnosti.

Woodford je bio jedan od najutjecajnijih ekonomista u razvoju te ideje.

Takva komunikacija postala je posebno važna nakon globalne financijske krize 2008. godine, kada su središnje banke kamatne stope već spustile vrlo blizu nule i više nisu imale mnogo prostora za njihovo dodatno rezanje.

Umjesto toga pokušavale su utjecati na ponašanje građana, banaka i kompanija obećanjem da će kamatne stope ostati niske i u budućnosti.

Woodford je nakon objave nagrade rekao da gospodarska stabilizacija ne može funkcionirati kao da vlasti samo „povlače poluge”, neovisno o tome što ljudi očekuju i kako razumiju poteze vlasti.

„Ljepljive” cijene i proizvodni jaz

Rad ovogodišnjih laureata pomogao je i razvoju nekoliko pojmova koji su danas standardni dio analiza središnjih banaka.

Jedan je fenomen takozvanih ljepljivih cijena – činjenica da tvrtke ne mijenjaju cijene proizvoda istog trenutka kada se promijene troškovi ili potražnja.

Zbog toga šokovi u gospodarstvu mogu imati dugotrajnije učinke na proizvodnju, zaposlenost i inflaciju.

Drugi važan koncept je proizvodni jaz, odnosno razlika između onoga koliko gospodarstvo stvarno proizvodi i razine proizvodnje koju bi moglo ostvarivati kada bi njegovi resursi bili normalno iskorišteni.

Središnje banke koriste upravo takve pokazatelje kada procjenjuju treba li gospodarstvu poticaj ili restriktivnija monetarna politika.

Modeli se danas koriste diljem svijeta

Predsjednik Odbora za nagradu za ekonomske znanosti John Hassler rekao je da je zahvaljujući radu Halla i Woodforda ekonomija danas bolje pripremljena za šokove poput energetskih kriza ili naglih promjena potrošnje kućanstava.

Njihova istraživanja postavila su teorijske temelje modelima koje danas koriste središnje banke i ministarstva financija diljem svijeta.

Takvi se modeli primjenjuju pri procjeni posljedica promjene kamatnih stopa, poreza i državne potrošnje te za izradu scenarija o tome kako bi se gospodarstvo moglo ponašati nakon velikog vanjskog šoka.

Nagrada nije bila dio originalne Nobelove oporuke

Nagrada za ekonomiju službeno nosi naziv Nagrada Sveriges Riksbank za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela.

Za razliku od nagrada za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir, ekonomija nije bila među nagradama koje je Alfred Nobel predvidio svojom oporukom.

Nagradu je 1968. ustanovila švedska središnja banka, a prvi je put dodijeljena 1969. godine.

Prošle godine nagradu su dobili Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt za istraživanja o tehnološkom napretku, inovacijama i dugoročnom gospodarskom rastu.