Europa, pa tako i Hrvatska, ulazi u zimsku sezonu obavijena previsokom cijenom energenata. Od početka ove godine cijena ključnih energenata konstantno raste, posebno od ožujka otkako je počeo novi sukob na Bliskom istoku. Europska skladišta plina ulaze u novu sezonu grijanja s najnižom razinom popunjenosti u posljednjih nekoliko godina, što potpiruje strahove od reprize energetske krize kojoj smo svjedočili početkom 2022. godine.
Cijena prirodnog plina na europskom tržištu od početka godine je porasla 171 posto, pokazuju podaci s robnih burzi. Referentni nizozemski TTF plin na kraju tjedna je koštao 76,36 eura po megavatsatu. Plin je poskupio i u Velikoj Britaniji, za 159 posto. Lož-ulje je na američkoj burzi više nego udvostručilo cijenu (+115 posto), a benzin je skuplji 94 posto. Barel nafte Brent u petak je koštao 102,7 dolara, 69 posto više nego početkom godine, a američka nafta WTI 91,26 dolara, uz rast od 59 posto. Ugljen je poskupio 39 posto. Od siječnja naovamo dizel je poskupio čak za pola eura. U siječnju mu je cijena iznosila 1,38 eura da bi u rujnu dosegla rekordnu razinu od 1,91 eura, a sada neznatno pala na 1,86 eura.
Domaće gospodarstvo izrazito je osjetljivo na cijenu dizela jer se velik dio roba prevozi cestom, a usto, dizel je važan trošak i poljoprivrede, građevinarstva, logistike i turizma. Da nema Vladinog energetskog paketa pomoći, građani bi od 1. listopada ove godine plaćali plin 7,5 posto skuplje nego dosad. Naime, prema odluci Hrvatske energetske regulatorne agencije, plinare koje pružaju javnu uslugu isporuke plina za oko 300 tisuća kućanstava od 1. listopada smiju obračunavati cijenu nabave plina od 39,4 eura po megavatsatu, što je za 3,9 eura veći trošak od sadašnjeg.
Do rasta nabavne cijene dolazi zbog rasta veleprodajne cijene plina na tržištima mjerodavnim za odluke HERA-e. Vlada će plinarama tu razliku od 7,5 posto između cijene koju će od 1. listopada moći obračunavati građanima i stvarne cijene nadoknaditi isplatama iz proračuna. Prema odluci Banskih dvora o 11. paketu pomoći za zaštitu standarda građana, subvencije za plin i grijanje proračun će stajati 42 milijuna eura. Pritom je Vlada iznijela procjenu da bi plin bez njezinih mjera od 1. listopada poskupio 16 posto, uspoređujući sadašnju cijenu sa subvencijom i cijenu od 1. listopada bez subvencije.
Plin će biti skuplji
Jasno je da je cijene plina nezahvalno prognozirati, no iz Prvog plinarskog društva ipak su iscrpno odgovorili Poslovnom dnevniku na upit kakve razine cijene možemo očekivati.
“Teško možemo očekivati povratak na razine s početka godine. U ovom trenutku čini se da treba računati s višim cijenama koje će oscilirati. Nemoguće je dati točnu procjenu, ali jasno je na koju stranu rizik više naginje. Konkretno, nizozemski TTF, referentna cijena plina za Europu, zatvorio je 2. listopada na oko 76 eura po megavat satu. To je otprilike dva i pol puta više nego početkom godine, kada je bio na 28-30 eura po megavat satu. Europska skladišta krajem rujna bila su puna 71,5 posto. To je oko 15 postotnih bodova ispod petogodišnjeg prosjeka i 11 postotnih bodova manje nego u isto vrijeme lani. U njima je otprilike 11-12 milijardi kubika plina manje nego prije godinu dana, što odgovara približno 105 -110 tereta LNG brodova. Dakako, manjak je važan jer su skladišta europski zimski amortizer, ali ne smije se podcijeniti ni snažan psihološki učinak na tržište”, poručuju iz PPD-a, koji vodi Uprava koju čine Zvonimir Šibalić, Slaven Rajman i Ivana Pek Lučić.
Međutim, već sada možemo razlikovati stvarni manjak plina od premije za rizik koja je ugrađena u cijenu. Europa danas nije bez plina, američki LNG redovito stiže, a skladišta se i dalje pune. Visoka cijena u velikoj je mjeri odraz premije za rizik da se poremećaji dodatno produlje, dodaju.
“Stoga bi trajnije smirivanje sukoba i ponovno sigurno otvaranje Hormuškog tjesnaca mogli relativno brzo izbrisati velik dio te premije iz cijene, ali fizička opskrba i dalje bi se oporavljala sporije. QatarEnergy je, primjerice, za isporuke talijanskom Edisonu produljio višu silu do početka prosinca, dok su određene azijske isporuke također odgođene. Uz to, napadi su izvan pogona stavili oko 17 posto katarskog LNG izvoznog kapaciteta, a popravci bi mogli trajati nekoliko godina. Dodatno će osjetljiv biti siječanj, kada se poklapaju vrhunac zimske potrošnje i završetak prijelaznog razdoblja za uvoz ruskog LNG-a u EU prema postojećim dugoročnim ugovorima, koji od 1. siječnja 2027. više neće biti dopušteni”, poručuju iz PPD-a.
Više veleprodajne cijene plina prelit će se u većini zemalja eurozone na krajnje potrošače za najviše tri mjeseca, utvrdila je Europska središnja banka u Gospodarskom biltenu, istaknuvši da je proces znatno ubrzao zbog liberalizacije tržišta. Veleprodajne cijene prirodnog plina više su za iznad 140 posto nego lani jer je rat ograničio opskrbu, a Europa ubrzanim tempom puni ispražnjene zalihe pred početak sezone grijanja. Tijekom ljeta zamašnjak cijenama bile su i ekstremne vremenske prilike, navodi se u ECB-ovu izvješću.
Europa je od 2022. ubrzala tempo liberalizacije tržišta plina i struje, napominju u ECB-u, dodajući da se novi ugovori obično sklapaju na kraće razdoblje i predviđaju fleksibilnije cijene. “U takvim uvjetima i maloprodajne cijene plina brže reagiraju, utvrdili su u ECB-u.
Mnogostruki čimbenici
Čimbenici koji utječu na cijenu plina mnogostruki su, potvrđuju u PPD-u. Razina napunjenosti podzemnih skladišta plina u Europskoj uniji iznosi približno 71,3 posto.
“Nekoliko je čimbenika koji istodobno određuju cijenu. Situacija na Bliskom istoku svakako je među najvažnijima. Prije rata kroz Hormuški tjesnac prolazila je otprilike petina svjetske trgovine LNG-om, pri čemu je najveći dio činio katarski plin. U prvih šest mjeseci rata Katar je izvezao samo 18 tereta, naspram 509 u istom razdoblju godinu ranije. U rujnu je promet djelomično oživio, ali su krajem mjeseca ponovno napadnuti tankeri. Već same vijesti o mogućem otvaranju ili ponovnom zatvaranju Hormuza mogu u vrlo kratkom roku pomaknuti cijene za desetak posto.
Temperature pak najviše određuju zimsku potrošnju, a pouzdano ih je moguće prognozirati tek nekoliko tjedana unaprijed. Sezonski modeli najavljuju snažan El Niño koji Europi u prosjeku donosi nešto topliju zimu. Prema procjeni Rystad Energyja, čak i uz zimu topliju za jedan stupanj Europa bi trebala više LNG-a nego prošle zime. Dodatno, sve češće svjedočimo duljim razdobljima slabog vjetra, tijekom kojih uskaču plinske elektrane te nadoknađuju pad proizvodnje iz vjetroelektrana. To, dakako, povećava potrošnju plina.
Kućanstva zaštićena
Važan čimbenik su i skladišta, iako treba napomenuti da je ovog ljeta plin za zimsku isporuku na burzi povremeno bio čak i jeftiniji od plina za bliže rokove isporuke. Takva tržišna struktura smanjivala je ekonomsku motivaciju trgovaca za punjenje skladišta. To je jedan od razloga zbog kojih su danas slabije popunjena”, poručuju iz PPD-a.
Važan je i odnos Europe, Azije i globalnog LNG tržišta. Kontinenti se nadmeću za iste slobodne terete.
“Krajem rujna azijski JKM bio je oko jedan dolar po MMBtu iznad TTF-a, što znači da Europa već plaća cijenu vrlo blisku azijskoj. Europi je pomoglo to što je Kina zbog visokih cijena smanjila uvoz, a Kpler za ovu godinu procjenjuje kineski LNG uvoz na oko 61 milijun tona, naspram približno 68 milijuna tona lani. Međutim, hladna zima mogla bi tu razliku brzo poništiti. Nova postrojenja za ukapljivanje plina, ponajprije američka, djelomično nadoknađuju manjak katarskog LNG-a, ali ga ne mogu u potpunosti nadomjestiti. Važan čimbenik za europske cijene je i norveška proizvodnja. Norveška je najveći europski dobavljač plina plinovodima i proizvodi blizu punog kapaciteta. To znači da odande postoji malo prostora za značajno povećanje isporuka, dok istodobno postoji rizik od zastoja. To se vidjelo tijekom rujna, kada su remonti i neplanirani prekidi povremeno podizali cijene. Važno je istaknuti i da ove jeseni situacija u Ukrajini, koja je ujedno veliki potrošač plina, na europsko tržište utječe manje nego lani. Do kraja kolovoza Ukrajina je u svojim skladištima imala 14,75 milijardi kubika plina i cilj za početak sezone grijanja ostvarila je mjesec dana ranije. Tijekom ljeta uvoz plina snažno je smanjen zahvaljujući domaćoj proizvodnji i ranijem punjenju skladišta. Rizici ipak ostaju jer su napadi na ukrajinsku domaću proizvodnju i energetsku infrastrukturu i dalje česti. Ako zimski napadi značajnije smanje domaću proizvodnju, Ukrajina bi ponovno morala povećati kupnju plina preko susjednih europskih tržišta. To bi se najprije osjetilo u srednjoj i jugoistočnoj Europi”, jasni su iz PPD-a.
Iz PPD-a su nam odgovorili i na pitanje kako se u toj situaciji stoji Hrvatska ističući važnost LNG terminala.
“Što se tiče onoga što građane najviše zanima, kućanstva su tijekom ove plinske godine u velikoj mjeri zaštićena od kratkoročnih tržišnih šokova jer je cijena nabave plina za javnu uslugu formirana ranije tijekom godine, dok tržišne cijene nisu bile na ovako visokim razinama. Dodatno, Vlada RH odlučila je nastaviti subvencioniranje cijene plina pa je od 1. listopada 2026. krajnja cijena za kućanstva u javnoj usluzi ostala nepromijenjena nakon subvencije.
Strateški gledano, LNG terminal na Krku ima kapacitet veći od hrvatske potrošnje te je iznimno važan ne samo za Republiku Hrvatsku, nego i za regionalnu opskrbu plinom. Time se smanjuju i rizik nestašice i ovisnost o jednom dobavnom pravcu. Također, Hrvatska, unatoč dugoročnom padu proizvodnje, još uvijek ima značajnu domaću proizvodnju plina te dobre interkonekcije sa susjednim tržištima”, zaključuju iz PPD-a.
Poseban problem je dizel. Poremećaji u rafinerijama, skuplji transport i nestašica pojedinih derivata podigli su europske cijene plinskog ulja na rekordne razine. To više nije samo pitanje koliko će građanin platiti litru na benzinskoj postaji. Dizel pokreće kamione, poljoprivredne strojeve, dio industrije i logistike. Kad poskupi dizel, njegova se cijena polako prelijeva u gotovo sve – od hrane do građevinskog materijala. Opće stanje u sektoru prerade nafte i dalje izgleda povoljno. Hormuški tjesnac ostaje blokiran u doglednoj budućnosti, posebice nakon ponovne eskalacije napetosti između Washingtona i Teherana. Situacija nadilazi okvire sukoba na Bliskom istoku jer je nedavni val ukrajinskih napada na ruske rafinerije nafte dodatno ograničio globalnu opskrbu. Ako se ta ograničenja kapaciteta nastave – što se zasad čini vjerojatnim – rafinerije bi mogle nastaviti ostvarivati neuobičajeno visoku dobit i novčane tokove.
Dizela ima, cijena upitna
Što se dizela tiče, iz Ine umiruju javnost riječima kako je opskrba hrvatskog tržišta dizelom stabilna.
“Rafinerija nafte Rijeka radi punim raspoloživim kapacitetom, a istaknuli bismo i da je 2025. godina bila rekordna po opsegu prerade. Dodatni oslonac je novo postrojenje za obradu teških ostataka (DCU), izgrađeno kao dio modernizacije vrijedne više od 700 milijuna eura. Proizvodnja iz DCU-a počela je početkom rujna, a rafinerija je sada u mogućnosti prerađivati teške ostatke u proizvode veće vrijednosti, uz očekivano povećanje proizvodnje dizela do 30 %posto”, poručuju iz Ine čiji segment rafinerijskog poslovanja i marketinga vodi Goran Pleše.
Ipak, valja biti oprezan jer globalna zbivanja i geopolitičke napetosti itekako utječu i na naš dio svijeta.
“Hrvatska nije izolirana, nego dio međunarodnih tokova, pa globalni poremećaji mogu utjecati na poslovanje i sigurnost opskrbe. Situacija na svjetskom tržištu je ozbiljna, no opskrba ne ovisi o jednom izvoru ni regiji koja je posebno izložena geopolitičkim rizicima. Dio potreba i dalje će se pokrivati uvozom, osobito u razdobljima sezonski povećane potražnje, ali veća proizvodnja u Rijeci smanjuje tu potrebu”, poručuju iz Ine.
Što se cijena tiče, prognoze su tu još nezahvalnije, no za Hrvatsku ipak postoji i jedna važna pozitivna okolnost. “Cijene dizela na međunarodnim tržištima u posljednje vrijeme ponajviše ovise o geopolitičkoj situaciji i posljedicama koje ona ima na opskrbne rute i nezahvalno je predviđati buduća kretanja. Ono što je povoljno u položaju Ine i Hrvatske je pristup moru i većem broju tržišta s kojih se možemo opskrbiti kako dizelom, tako i sirovom naftom. Implementirana tehnologija dopušta nam širu lepezu nafti, što nabavu sirovine čini znatno fleksibilnijom te proširuje krug potencijalnih dobavljača. Ina ima dugogodišnje provjerene dobavljače i opskrba trenutačno teče planiranom dinamikom”, zaključuju iz Ine.
Opskrba bez problema
No, ako je već cijena dvojbena, barem opskrba naftom ne bi smjela doći u pitanje, navodi Stjepan Adanić, predsjednik Uprave Janafa, poručujući da je Hrvatska u dobrom položaju. “Osuvremenili smo neke sustave Jadranskog naftovoda, napravili dobar hub na Krku i sad smo na neki način u puno boljoj poziciji nego neke druge države”, rekao je. Krize su nas naučile kako nije dobro ovisiti o samo jednom dobavnom pravcu, jasan je Adanić. “Kad ovisite o samo jednom pravcu, primjerice, Hormuškom tjesnacu ili Crvenom moru, onda ste u velikom problemu. Mi smo to premostili tako što smo na neki način predvidjeli tu situaciju i preventivno djelovali te sada imamo dovoljno plina i nafte iz nekoliko pravaca”, ustvrdio je Adanić. Predsjednik Uprave Janafa pri tome je demantirao određene navode u medijima da ‘’Hrvatska kupuje i transportira naftu ruskog porijekla preko Jadranskog naftovoda’’.
“To su totalne izmišljotine i ne znam zašto se to plasira u javnost jer na neki način reputacijski šteti nama i stvara dojam da je Hrvatska država koja krši sankcije. Hrvatska poštuje sve sankcije i sankcijski režim i Janaf ne transportira rusku naftu jer je ona pod sankcijama. Od 2022. nismo primili niti jedan jedini brod ni za jednog svog poslovnog partnera, niti za Inu, NIS ili MOL”, zaključio je Adanić.
Jasno, valja imati na umu i opće ekonomske posljedice viših cijena energije. Tako su iz Hrvatske narodne banke nedavno u komentaru o kretanju inflacije u rujnu upozorili kako se inflacija cijena energije, nakon snažnog ubrzavanja u prethodnom mjesecu, u rujnu dodatno ubrzala (na 19,7% sa 17,0% u kolovozu) te je i u rujnu najviše pridonosila ukupnoj inflaciji (2,4 postotna boda). Ograničen promet kroz Hormuški tjesnac i teškoće u rafinerijskoj proizvodnji i nadalje onemogućavaju normalizaciju opskrbe sirovom naftom i naftnim derivatima. Prijenos tih pritisaka na domaće cijene goriva djelomično ublažavaju Vladine mjere ograničavanja maloprodajnih cijena goriva. Tako je u rujnu ostvareni porast maloprodajnih cijena benzina i dizela ublažen smanjenjem trošarina i nižim dopuštenim premijama trgovaca. Za razliku od temeljne inflacije i inflacije cijena energije, inflacija cijena hrane nastavila se usporavati šesti mjesec zaredom te se u rujnu blago smanjila, na 0,2 posto s 0,3 posto u kolovozu, kao rezultat usporavanja inflacije cijena prerađenih prehrambenih proizvoda.
Promatrano prema komponentama nacionalnog pokazatelja, IPC-a, inflacija cijena energije u rujnu se ubrzala na 20,5 posto sa 17,6 posto u kolovozu te je najviše pridonijela povećanju ukupne inflacije.
Kako sačuvati industriju?
Posebna priča je prelijevanje visokih cijena energenata na hrvatsku industriju. Upravo zato pitanje cijene energije više nije isključivo energetska tema, već jedno od ključnih pitanja konkurentnosti hrvatske industrije, novih investicija i očuvanja kvalitetnih radnih mjesta, te predstavlja jedan od ključnih preduvjeta za smirivanje inflatornih pritisaka.
HUP ističe kako hrvatske tvrtke danas posluju u nepovoljnijem položaju od brojnih europskih konkurenata jer nemaju na raspolaganju instrumente kojima druge države članice Europske unije svojim industrijama omogućuju veću predvidljivost i niže troškove električne energije. Upravo je predvidljivost cijene električne energije postaje jedan od ključnih čimbenika pri donošenju odluka o novim ulaganjima, širenju proizvodnje i odabiru lokacije budućih industrijskih projekata.
“Konkurentnost hrvatske industrije danas ne ovisi samo o produktivnosti i kvaliteti proizvoda, nego i o mogućnosti da poduzeća dugoročno planiraju troškove energije. Industriji nije potrebna trajna subvencija, već privremena stabilizacija kroz predvidiv regulatorni okvir koji omogućuje ulaganja, razvoj i očuvanje proizvodnje u Hrvatskoj. Europska unija državama članicama već je dala alate i očekujemo da ih Hrvatska iskoristi jednako odlučno kao i naše konkurentske zemlje”, rekla je nedavno glavna direktorica HUP-a Irena Weber.
HUP naglašava kako je upravo sada prilika da Hrvatska iskoristi novi europski regulatorni okvir i industriji omogući jednake uvjete kakve već imaju tvrtke u državama poput Slovenije, Njemačke ili Bugarske. Jedan od ključnih instrumenata koje HUP predlaže je uspostava nacionalnog programa temeljenog na CISAF-u (Clean Industrial Deal State Aid Framework), europskom okviru državnih potpora koji državama članicama omogućuje privremeno rasterećenje dijela troška električne energije za energetski intenzivne industrije, uz obvezna ulaganja u dekarbonizaciju i energetsku učinkovitost. Bez mjera za stabilizaciju cijena energije, kao i bez značajnog ubrzanja i poštivanja rokova za izdavanje dozvola, u ozbiljnom smo riziku od deindustrijalizacije. Buduće investicije, modernizacija proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta mogli bi se usmjeravati prema državama koje su svojim industrijama već osigurale stabilnije i predvidljivije uvjete poslovanja. Cilj tih prijedloga nije administrativno snižavanje cijene energije. Riječ je o stvaranju okruženja u kojem hrvatska industrija može dugoročno planirati, ulagati, ostati konkurentna na europskom tržištu te nastaviti stvarati nova radna mjesta i provoditi zelenu tranziciju, zaključuju u HUP-u.
