Prije sedam godina karijeru je započela s plaćom od 680 eura. Danas Dora Tomulić u centru Zagreba vodi vlastiti arhitektonski studio s pet zaposlenih, radi na poslovima vrijednima tisuće eura, a jedan od aktualnih na Pagu prostire se na oko 4000 četvornih metara.

Priča nam to mlada poduzetnica i vlasnica Ninehertz Officea, zagrebačkog studija za arhitekturu i dizajn interijera koji je osnovala prije tri i pol godine. Naziv Ninehertz pritom nije slučajan. Frekvencija od devet herca (9 Hz) povezuje se s alfa valovima ljudskog mozga te stanjem smirenosti, refleksije i kreativnog toka. Upravo je takav koncept stvaranja prostora s posebnim karakterom i atmosferom za klijente dio identiteta studija smještenog u blizini parka Ribnjak.

Lov na klijente

No, iza kreativnog dijela poslovanja stoji vrlo konkretna poduzetnička priča. Nakon završetka studija Tomulić je dvije godine radila kod ovlaštenog arhitekta, a potom položila stručni ispit pri Ministarstvu graditeljstva, čime je stekla uvjete za samostalno obavljanje arhitektonske djelatnosti. U vlastiti posao nije krenula s velikim početnim kapitalom. “Mislim da je moja prva plaća bila 680 eura”, prisjeća se razdoblja prije šest do sedam godina. Uz redovni posao počela je prihvaćati dodatne angažmane, “u fušu”, od manjih intervencija u stanovima pa sve do zahtjevnijih projekata.

Među prvim poslovima bilo je uređenje kuhinje u sklopu rekonstrukcije stana, uređenje malog lokala za prodaju keksa te izrada dokumentacije vezane uz štetu nastalu nakon potresa. Radila je i na rekonstrukciji kuće za klijenta iz Slovačke, pri čemu je projekt trebalo izraditi na engleskom jeziku. Takvi su joj poslovi, kaže, bili važni prije svega zbog stjecanja iskustva i postupnog osamostaljivanja.

“Kad nešto samostalno počneš raditi, puno je veća razlika nego kada ti netko zada zadatak i ti ga samo odradiš. Kada je cijeli zadatak na tebi i moraš ga sam strukturirati, tada zapravo počinje put prema osamostaljenju”, kazala nam je.

Prve klijente za razvoj vlastitog biznisa pronalazila je i preko platforme Trebam.hr, gdje je dolazila do kontakata ljudi koji su tražili arhitektonske usluge. “U početku su to uglavnom bili mali poslovi – kupaonice, manje rekonstrukcije, kuće i garaže. Financijski nisu bili veliki, ali mi omogućili da postupno izgradim portfelj i dođem do novih angažmana”, istaknula je.

U pronalasku novih klijenta pomogao joj je i otac, koji se bavi geodezijom. “Odnijela sam mu svoj portfelj i zamolila ga da moju vizitku proslijedi ljudima koji traže arhitekta. Kako su dolazili novi poslovi, od kuća i manjih zgrada do rekonstrukcija, svaki višak novca ponovno sam ulagala u zapošljavanje. Tako smo postupno izgradili kapacitet za veće projekte”, priča Tomulić.

Danas Ninehertz ima pet zaposlenih, a rast tima pratio je povećanje opsega i složenosti poslova. Prema podacima koje nam je dostavila, tvrtka je u 2025. ostvarila oko 126 tisuća eura prihoda i 23 tisuće eura dobiti, kada je imala tri zaposlenika i jednog studenta. Ove godine broj zaposlenih porastao je na četiri, uz jednog studenta. Prosječna neto plaća, uključujući neoporezive primitke, iznosi 1500 eura.

Kupujete online?

Dosta vam je upisivanja broja kartice? Stiže jednostavniji način plaćanja

promo

Koliko vrijedi dobar internet? Cijena, kvaliteta i ulaganja pod povećalom

Studio se bavi arhitekturom i uređenjem interijera, a u području arhitekture projektira gradnju i rekonstrukciju stambenih, poslovnih, komercijalnih i turističkih objekata. Trenutačno radi na projektima zgrada s pet do deset stanova. Jedan od većih aktualnih angažmana projekt je mješovite namjene na Pagu, koji objedinjuje zdravstvene, sportske i ugostiteljske sadržaje poput kafića i restorana te uredske i smještajne prostore. “To je za nas novi iskorak i projekt nešto ozbiljnijeg opsega”, govori Tomulić.

Drugi dio poslovanja tvrtke odnosi se na interijere – od rekonstrukcije do završnog izgleda prostora, izbora boja i materijala, interijerskih rješenja i namještaja te suradnje s izvođačima. Pritom joj je posebno zanimljiv spoj arhitekture i interijera u istom projektu.

“Kada projektiramo kuću u kojoj će klijent živjeti, ne radimo samo tlocrte i raspored prostora. Cijeli projekt razvijamo kroz 3D alate i tako arhitekturu povežemo s interijerom. Takav pristup klijentima omogućuje da lakše vizualiziraju konačni rezultat. Boje, materijali, namještaj i raspored prostora puno su im opipljiviji od same tehničke dokumentacije”, pojašnjava nam vlasnica firme.

Što određuje cijenu?

Kod formiranja cijene ključan je opseg posla, pa se projekti ne mogu jednostavno uspoređivati prema površini. Kuća od 200 četvornih metara može zahtijevati potpuno drukčiji angažman od one od 800 četvornih metara, ovisno o tome što sve projekt uključuje.

“To je kao kada kupujete automobil. Imate osnovni model, a zatim birate dodatnu opremu, motor i druge karakteristike. Slično je i s arhitektonskim projektom”, ističe Tomulić. U Ninehertzu zato nastoje imati poslove koji ih angažiraju na dulje vrijeme i osiguravaju stabilnost poslovanja. Postoji i minimalna vrijednost projekta ispod koje posao ne prihvaćaju.

“Projekte ispod šest do sedam tisuća eura jednostavno ne možemo prihvatiti jer se ne uklapaju u način na koji želimo organizirati poslovanje”, dodaje Tomulić.

U cijenu ulaze plaće zaposlenika, hladni pogon i ostali troškovi, a budući da je riječ o uslužnoj djelatnosti, najveći trošak predstavlja radna snaga.

“Mi prodajemo svoje vrijeme, znanje i vještine. Zbog toga se cijena ne određuje samo prema kvadratnom metru. Procjenjuje se opseg posla i iskustvo potrebno za njegovu realizaciju, nakon čega se ukupna cijena razlaže na faze usluge i potrebne sate rada”, kaže Tomulić.

Na pitanje koliko vrijedi jedan sat njezina angažmana, Tomulić navodi da svoju cijenu definira na 70 eura s PDV-om, dok je Komora ranije dala nižu preporučenu, odnosno sidrenu cijenu.

“Komora je preporučila svoju sidrenu cijenu, a mi smo svoju definirali na 70 eura s PDV-om. To je moja cijena, nije preporuka Komore. Njihova je cijena niža, mislim da je oko 43 eura plus PDV”, pojašnjava Tomulić. Način naplate rada, ističe, ovisi o poslovnom modelu, vrsti usluge i veličini angažmana.

“To ovisi o tome kako je netko organizirao poslovanje, što prodaje i radi li na malim ili velikim poslovima. Svakom odgovara drukčiji način formiranja cijene”, govori nam. Razlika je i u tome pruža li arhitekt klijentu cjelokupno vođenje projekta ili je angažiran za pojedinačne zadatke i sate rada.

“Ako klijentu pružate cjelokupno vođenje projekta, od koordinacije do detalja, to je drukčiji oblik usluge od angažmana koji se obračunava prema satima ili pojedinačnim fazama. Zato cijena uvelike ovisi o samoj usluzi”, ističe.

U jeku rasprava o uvođenju sidrenih cijena, Tomulić se osvrnula na njihovu primjenu u arhitektonskoj struci i obvezu javnog iskazivanja cijena usluga.

Kaže da zasad nema dovoljno informacija za jasan stav o novim pravilima, kao ni o problemima koje bi ona mogla donijeti drugim strukama, pa ih ne želi unaprijed podržati. “Ne mogu podržati mjeru o kojoj nisam dovoljno informirana. Komora nam je preporučila da iskažemo svoje cijene, odnosno cijenu po satu, i to je zasad sve što nam je komunicirano”, ističe.

Veći problem vidi u tome što još nije dovoljno jasno definirano što bi konačna pravila trebala sadržavati i na koji bi se način primjenjivala na arhitektonsku struku. “Čekamo da se odluka o sidrenju cijena detaljnije definira, što uključuje i kako će se primjenjivati”, poručila je.

Pritom smatra problematičnim što se govorilo o kaznama za nepoštivanje prije nego što su poduzetnici dobili sva potrebna pojašnjenja. “Najprije su predstavljene kazne za nepoštivanje, a još nije dovoljno jasno definiran sam sustav”, navela je.

Kako bilo, razumije potrebu da potrošač unaprijed zna barem okvirnu cijenu usluge. Kao primjer navodi frizerske salone, gdje je korisno znati hoće li šišanje stajati 50 ili 150 eura i koliko je usluga poskupjela u određenom vremenskom okviru.

“Potrošač želi znati je li riječ o usluzi od 50 ili 150 eura. I ja svojim klijentima mogu reći hoće li ih neki projekt okvirno stajati 10 ili 50 tisuća eura. Konačna cijena kod nas, međutim, može se definirati tek nakon što se utvrde potrebe klijenta i raspoloživi budžet. Tek kada razložimo što je klijentu potrebno i koliki mu je budžet, možemo definirati konkretnu cijenu projekta”, pojašnjava.

Podsjetimo, ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdio je da je priprema pravilnika kojim će se definirati proizvodi i usluge za koje će se isticati bazna cijena u završnoj fazi. Rok za isticanje sidrenih cijena i digitalnu objavu cjenika ostaje 17. studenoga, a nakon dovršetka pravilnika slijede javno savjetovanje i razgovori s predstavnicima strukovnih udruženja.

Za Ninehertz će, neovisno o tome, ključan ostati konkretan sadržaj svakog projekta. “Satnica može dati polazište za razumijevanje troška, ali konačna cijena proizlazi iz opsega posla, vremena, znanja i odgovornosti potrebnih za njegovu realizaciju”, zaključuje Tomulić.

Ideja ostaje ključna

Osim pitanja cijena i poslovanja, arhitektonsku struku mijenja i razvoj umjetne inteligencije, koja bi dio poslova u budućnosti mogla automatizirati. Ipak, Tomulić smatra da AI zasad ne može zamijeniti ključne dijelove arhitektonskog posla.

“Neće nikad kompletno zamijeniti arhitekta. Uvijek će morati postojati osoba koja provjerava podatke, usklađuje ih, dorađuje i kontrolira.” Problem je, objašnjava Tomulić, u tome što bi arhitekt umjetnoj inteligenciji morao vrlo detaljno opisati svaku izmjenu. Primjerice, “postavi mi ovaj zid na pet metara od ovog zida, a onda ga na 320 centimetara od ovog vrha skreni za 150 centimetara udesno, pa idi dolje, napravi tu zavoj i potom stavi vrata”. U takvom je slučaju zasad jednostavnije grafički napraviti izmjenu nego je detaljno opisivati umjetnoj inteligenciji.

Ipak, umjetnu inteligenciju vidi kao alat koji bi mogao preuzeti dio rutinskih zadataka i arhitektima ostaviti više vremena za kreativni dio posla. “Na mnogim mjestima gdje taj posao nije najatraktivniji na svijetu, AI je odličan”, poručuje.

Najuzbudljivijim dijelom arhitekture smatra razvoj ideje, odnosno način na koji se oblikuju prostor, atmosfera i karakter zgrade. Upravo taj dio posla, smatra, teško je svesti na jednostavne upute koje bi umjetna inteligencija mogla samostalno provesti.

“Najzanimljiviji mi je svijet ideja. Zašto je neka zgrada kocka, zašto je kugla, zašto je roza, zašto ima plave pločice i zašto je nešto tamno. To je neki osnovni svijet ideja, asocijacija i atmosfera.” Kada je riječ o trendovima u arhitekturi, Tomulić kaže da ih ne prati posebno, ali primjećuje veći interes za kvalitetnije i raznovrsnije materijale. Umjesto jednoličnih fasada, sve se češće koriste cigla, ventilirane obloge i drvo.

Ističe i trend razvoja većih stambenih kompleksa koji, uz stanovanje, uključuju sadržaje poput trgovina, restorana, teretana i drugih usluga. Takav pristup smatra pozitivnim jer grad ne svodi samo na niz stambenih zgrada.

Neiskorišteni potencijal

Ninehertz zasad posluje u Hrvatskoj, ali Tomulić kao jedan od sljedećih koraka vidi izlazak na strana tržišta. Već su radili sa stranim klijentima u Hrvatskoj, a kao potencijalno zanimljiva tržišta izdvaja Sloveniju i Italiju.

“Apsolutno me zanima izaći na strana tržišta, ali do toga još nismo došli”, dodaje. Posebno je privlače i toplije zemlje poput Maroka, Brazila i Meksika, čija se arhitektura, kaže, razlikuje zbog klimatskih uvjeta i drugačijeg odnosa interijera i eksterijera.

Kada govori o budućnosti Zagreba, Tomulić posebno ističe neiskorištene “brownfield” lokacije, odnosno velike prostore koji su ostali izvan funkcije. Kao posebno zanimljiv potez izdvaja područje Gredelja i kompleks bivše Gradske klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj, gdje vidi mogućnost snažnijeg povezivanja privatnih investitora i javnog sektora.

“Imamo prugu koja je izgrađena prije 200 godina, imamo usred centra grada hektare i hektare nečega što je neiskorišteno. Meni je to jako interesantno i voljela bih da se za vrijeme našeg života pozabavimo s tim jer bi to jako promijenilo lice grada.”

Smatra da bi uređenje tog poteza moglo pridonijeti i boljoj prometnoj povezanosti Zagreba, osobito stvaranjem novih prijelaza i poveznica između sjevera i juga grada. Danas se promet, kaže, slijeva u nekoliko glavnih pravaca, a aktivacija tog prostora otvorila bi mogućnost drukčijeg povezivanja grada.