Što danas čini poželjno radno mjesto? Dobra plaća, fleksibilnost, prilike za razvoj ili ljudi s kojima svakodnevno surađujemo? Odgovor je vjerojatno kombinacija svega navedenog. No ono što zaposlenici najčešće pamte nisu benefiti navedeni u oglasu za posao, već iskustva koja oblikuju njihovu svakodnevicu. O tome kako izgleda rad u međunarodnom okruženju, što čini kvalitetnu radnu kulturu i zašto neke stvari nikad ne stanu u opis radnog mjesta razgovarali smo s Helenom Radić Bosanac, voditeljicom korporativnih poslova kompanije Nestlé za Hrvatsku, Sloveniju i BiH.
Korporativni poslovi danas obuhvaćaju širok raspon tema, od reputacije i odnosa s dionicima do pitanja održivosti i javnih politika. Kako biste opisali svoju ulogu i što je danas njezin najvažniji dio?
Moj je posao pomoći kompaniji da razumije okruženje u kojem posluje, ali i da ljudi izvan kompanije razumiju nas. To obuhvaća komunikacije, upravljanje reputacijom, odnose s različitim dionicima, održivost i praćenje javnih politika na tri tržišta, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Sloveniji. Ako bih trebala izdvojiti najvažniji dio svoje uloge, rekla bih da je to povezivanje onog što se događa izvan kompanije s poslovnim odlukama koje donosimo unutar nje, ali i globalne prioritete Nestléa s lokalnim potrebama i očekivanjima. Za to je potrebno istodobno razumjeti poslovanje, društveni kontekst i ljude s kojima surađujemo. Neke situacije traže brzu i pragmatičnu reakciju, ozbiljniju analizu, dublje promišljanje i pogled nekoliko koraka unaprijed. Važno je znati prepoznati razliku. Ne treba od svake teme raditi veliki strateški projekt, ali ne treba ni pojednostavljivati ono što doista traži ozbiljan pristup.
Što vas danas najviše motivira u poslu i zbog čega vam radni dan prođe brže nego što ste očekivali?
Najviše me motivira kada vidim konkretan rezultat onoga što radim. To može biti projekt koji je prepoznat u zajednici, kvalitetan odnos s partnerom ili dionikom, komunikacija koja je ljudima složenu temu objasnila jednostavno i jasno ili situacija u kojoj smo na vrijeme prepoznali potencijalni reputacijski rizik. Volim i dinamičnost ovog posla. U jednom se trenutku bavim održivošću, zatim razgovaram s kolegama iz prodaje, ljudskih resursa ili nekog drugog dijela organizacije, pripremam sastanak s vanjskim dionicima, a nakon toga analiziram temu koja bi tek mogla utjecati na poslovanje. Upravo zato dani često prođu brže nego što očekujem jer gotovo nijedan nije isti.
S vremenom sam naučila i da najveća vrijednost ne dolazi nužno iz toga da oko sebe imamo ljude koji razmišljaju isto kao mi. Posebno cijenim kolege i suradnike koji donose drukčiju perspektivu, postavljaju dobra pitanja i pomažu nam da problem sagledamo iz više kutova. U ovom poslu upravo takvi razgovori često čine razliku između dobrog i zaista kvalitetnog rješenja.
Radite u međunarodnom okruženju i svakodnevno surađujete s ljudima iz različitih zemalja. Što vam je takvo iskustvo donijelo profesionalno, a što osobno?
Prije svega, donijelo mi je širu perspektivu i pokazalo da ne postoji samo jedan ispravan način rada. Ista poruka, projekt ili odluka mogu se različito doživjeti, ovisno o tržištu, poslovnoj kulturi i lokalnom kontekstu. Zbog toga sam naučila više slušati, postavljati dodatna pitanja i ne pretpostavljati da svi polazimo od istih informacija i iskustava. Rad u međunarodnom okruženju naučio me i kako graditi povjerenje i utjecati na procese kada nemate formalni autoritet nad svim ljudima koji su u njih uključeni. Tada morate jasno objasniti što želite postići, razumjeti tuđe prioritete i pronaći zajednički interes. To mi je jedna od najvrjednijih profesionalnih lekcija. I, naravno, naučiti da malo humora često pomogne više od još jedne prezentacije.
Možete li izdvojiti projekt ili inicijativu koji su najbolje pokazali kako globalna kompanija poput Nestléa povezuje međunarodne prioritete s potrebama lokalnog tržišta?
Dobar je primjer naš rad na smanjenju otpada od hrane. Tema je globalno važna, ali način na koji o njoj razgovaramo mora biti prilagođen lokalnom kontekstu. U Bosni i Hercegovini ove smo godine projekt Clean Art posvetili upravo otpadu od hrane u kućanstvima. Riječ je o temi koja istodobno ima okolišnu, ekonomsku i društvenu dimenziju, posebno u sredini u kojoj siromaštvo i nesigurnost dostupnosti hrane i dalje predstavljaju stvarne izazove. Zato nije dovoljno samo prenijeti globalnu poruku. Treba je povezati sa svakodnevnim životom ljudi i pokazati što svatko od nas može napraviti u vlastitom domu.
U Hrvatskoj na toj temi već godinama radimo kroz inicijativu Biraj zeleno. Upravo se u takvim projektima najbolje vidi vrijednost međunarodne kompanije. Globalno znanje, iskustvo i prioriteti daju nam dobru osnovu, ali lokalni tim mora procijeniti što je na određenom tržištu relevantno, vjerodostojno i korisno. Za mene dobra lokalizacija nije prevođenje globalne kampanje, nego stvaranje inicijative koja ima smisla ljudima kojima se obraćamo.
Kako biste opisali radnu kulturu u Nestléu nekome tko nikad nije radio u velikoj međunarodnoj kompaniji?
Opisala bih je kao spoj velike širine i vrlo konkretne svakodnevice. S jedne strane, imate pristup znanju, iskustvima i kolegama iz cijelog svijeta. S druge strane, na lokalnom tržištu i dalje morate vrlo praktično riješiti izazov koji je tog dana pred vama. Rad u velikoj međunarodnoj kompaniji podrazumijeva određene procese, standarde i različite razine usklađivanja. Oni su važni jer donose odgovornost i dosljednost. Istodobno, treba znati procijeniti što je zaista nužno, a što se može riješiti jednostavnije. Osobno uvijek zagovaram pristup u kojem ne kompliciramo ono što ne mora biti komplicirano.
Fleksibilnost i ravnoteža privatnog i poslovnog života danas su među važnijim kriterijima pri odabiru poslodavca. Kako Nestlé pristupa tim očekivanjima zaposlenika i što po vašem mišljenju čini stvarnu razliku?
Fleksibilnost za mene nije samo pitanje mjesta s kojeg radimo. Puno je važnije postoji li povjerenje da će netko kvalitetno obaviti svoj posao, kao i razumijevanje da svi imamo život i obveze izvan posla. Stvarna se razlika vidi kada fleksibilnost nije samo zapisana u pravilima, nego je dio svakodnevnog ponašanja i odnosa menadžera prema timu. Naravno, postoje razdoblja kada posao zahtijeva više vremena i energije, posebno u komunikacijama i korporativnim poslovima, gdje ne možemo uvijek planirati kada će se neka tema pojaviti. Međutim, upravo je zato važno da intenzivnija razdoblja ne postanu trajno stanje. Volim svoj posao i spremna sam dodatno se angažirati kada je to potrebno. No jednako tako vjerujem da dobar profesionalac ne mora biti stalno zauzet kako bi dokazao svoju vrijednost.
Odmor, vrijeme s obitelji, putovanja i sve ono u čemu privatno uživamo nisu suprotnost profesionalnom uspjehu. Često su upravo ono što nam omogućuje da se na posao vratimo s više energije i boljim idejama.
Generacije zaposlenika danas imaju drukčija očekivanja od poslodavaca nego prije deset godina. Kako se po vašem iskustvu mijenjaju prioriteti zaposlenika i kako kompanije na to trebaju odgovarati?
Zaposlenici danas otvorenije govore o tome da žele smislen posao, fleksibilnost, prilike za razvoj i kvalitetan odnos s nadređenima. Manje su spremni prihvatiti neko pravilo samo zato što su oduvijek postojalo i žele razumjeti zašto se nešto radi. Mislim da je to pozitivno jer potiče kompanije da preispitaju vlastite procese i budu iskrenije prema ljudima. Ipak, ne bih sve razlike pripisivala isključivo generacijama. Bez obzira na dob, većina ljudi želi biti poštovana, znati što se od njih očekuje te imati prostor za razvoj – osjećati da njihov rad ima vrijednost. Razlika je možda u tome što mlađe generacije ta očekivanja jasnije i ranije izgovaraju. Odgovor kompanija ne bi se trebao svesti samo na uvođenje novih pogodnosti. Puno su važniji kvalitetni menadžeri, jasna komunikacija, međusobno povjerenje i stvarne prilike za učenje. Ljudi vrlo brzo prepoznaju razliku između onoga što kompanija govori i onoga što njezini zaposlenici doista žive iz dana u dan.
Što biste izdvojili kao najveću vrijednost rada u Nestléu, a što je teško prenijeti kroz natječaje za posao, korporativne prezentacije ili employer branding kampanje?
Ono što je teško prenijeti kroz natječaj za posao jest razina otvorenosti koju svakodnevno živimo. U Nestléu me uvijek iznova ugodno iznenadi koliko su ljudi, bez obzira na poziciju, spremni saslušati drugačije mišljenje, postaviti dodatna pitanja i razgovarati o temama bez unaprijed pripremljenih odgovora. Volim okruženja u kojima se ne očekuje da svi misle isto, nego da svatko doprinese svojom perspektivom. Takav dijalog donosi bolje odluke, ali i čini posao zanimljivijim i kvalitetnijim. To je jedan od onih aspekata radne kulture koji je teško prenijeti kroz prezentaciju ili natječaj za posao, a osjeti se tek kada postanete dio tima.
