Prosječne plaće zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj i dalje bilježe solidan rast u godišnjim usporedbama, iako stope rasta lagano usporavaju. Prema posljednjim statističkim podacima, a oni se odnose na (kolovoške) isplate za srpanj, prosječnih 1540 eura neto u odnosu na isti mjesec prošle godine predstavlja nominalno povećanje za 7,2 posto, što prilagođeno za inflaciju, prema DZS-u, znači 3,2 posto realnog rasta. Medijalna plaća, koja je uobičajeno 15-ak posto niža od prosječne, bilježi nešto veći rast; u odnosu na lanjski srpanj nominalno je porasla za 7,8 posto, na 1346 eura.

Lančana reakcija

Podaci o prosječnoj plaći za kolovoz tek se očekuju, a zasad je izvjesno samo da će njezin rast u realnim terminima biti pod utjecajem ponovnog ubrzanja inflacije. Nakon što je godišnji rast cijena sa srpanjskih 3,9 posto u kolovozu ubrzao na 4,2, prve procjene za rujan ukazuju na dodatno ubrzanje, na 4,7 posto. Drugim riječima, rast kupovne moći plaća je pod pritiskom, a to bi moglo potaknuti i nove pritiske na rast plaća, ponajprije od strane sindikalno bolje organiziranih zaposlenika. Osim pojedinih segmenata javnog sektora, to vrijedi i za dijelove privatnog u kojima je potražnja za radom i dalje solidna, a plaće ispodprosječne.

Budući da se bliži vrijeme određivanja iznosa minimalne plaće za 2027., ne čudi što se već čuju i zahtjevi za njegovo povećanje. Odluka Vlade o bruto minimalcu za iduću godinu očekuje se do kraja mjeseca, ali iz Sindikata graditeljstva, primjerice, već su naznačili zahtjev da se u odnosu na sadašnjih 1050 eura poveća na 1250 eura bruto. Kako uz tu najavu rekao glavni tajnik tog sindikata Domagoj Ferdebar, to bi ovisno o prebivalištu i poreznim olakšicama značilo povećanje s približno 800, na oko 1000 eura neto. Spomenuti bruto iznos minimalca Vlada Andreja Plenkovića je svojim programom predvidjela kao cilj do 2028., a na koliko će ga utvrditi za 2027. vidjet će se uskoro.

No, izvjesno je da poslodavcima ne bi dobro sjelo novo povećanje najniže plaće za 20-ak posto jer se to ne tiče samo radnika na minimalcu (njih oko 74 tisuće) već predstavlja širi trošak i stvara pritisak na lančano povećanje ostalih plaća. U Hrvatskoj udruzi poslodavaca već otprije ponavljaju kako rast minimalne plaće treba pratiti inflaciju, ali i produktivnost. Kao i mnogi ekonomisti, smatraju da se prostor za rast svih neto plaća u uvjetima i dalje povišene inflacije može i treba osloboditi kroz povećanje osobnog odbitka u oporezivanju dohodaka, to prije što je osnovni odbitak nepromijenjen (600 eura) od početka prošle godine. Zbog toga je i dio zaposlenih koji nije bio u škarama tog poreza u međuvremenu upao u njih, neki iz skupine dohodovno boljestojećih su zagazili u višu stopu poreza na dohodak, a rezultat svega je, u cjelini gledano, povećano porezno opterećenje plaća. Istodobno, podizanje osobnog odbitka u Ministarstvu financija na čelu s Tomislavom Ćorićem predmetom je kalkulacija zbog fiskalne situacije općeg proračuna i deficita koji je već lani dosegnuo tri posto BDP-a.

Regionalne razlike

Kad je riječ o plaćama, nakon nekoliko godina u kojima je rastom prednjačio javni sektor, ove godine stope rasta su nešto veće u privatnom. No, razine prosječnih neto plaća poprilično se razlikuju i po županijama. Prema najnovijem izdanju Regio-novosti zagrebačkog Ekonomskog instituta, u prvom tromjesečju prosječna neto plaća u Gradu Zagrebu (1769 eura) bila je za 419 eura, odnosno 31 posto viša nego u Virovitičko-podravskoj županiji koja je na začelju.

Uz Grad Zagreb, u kojemu je prosječan neto za oko 15 posto viši od nacionalnog prosjeka, iznad prosjeka bile su neto plaće još samo u Zagrebačkoj i Primorsko-goranskoj županiji. U odnosu na prvi lanjski kvartal plaće zaposlenih u pravnim osobama uglavnom su brže rasle u inače slabije plaćenim područjima, primjećuju u EIZ-u.