Svake godine morske kornjače se vraćaju na plaže sjevernog KwaZulu-Natala u Južnoj Africi, gdje su započele svoj život. Kad napuste obalu, neke putuju prema sjeveru kroz Mozambički kanal, koristeći vode i obalna staništa uz obalu Mozambika i Madagaskara, dok druge putuju u širi Indijski ocean. Južna Afrika može zaštititi svoje plaže za gniježđenje, ali nijedna zemlja sama ne može zaštititi cijelo njihovo putovanje.

Imperativ kontinuiteta

Kornjača utjelovljuje središnji izazov očuvanja oceana. Snažna nacionalna akcija je prijeko potrebna, ali zaštita migratornih vrsta, međusobno povezanih staništa i zajedničkih ekosustava zahtijeva suradnju zemalja. A za to financijska sredstva koja podržavaju takvu suradnju moraju biti u stanju prijeći isti put kao i kornjača.

Za otprilike 60 milijuna ljudi koji žive unutar 100 kilometara (62 milje) od obale zapadnog Indijskog oceana ulozi očuvanja su neposredni. Zdravi morski ekosustavi podržavaju sigurnost hrane, izvore prihoda, trgovinu i turizam, ali i pružaju zaštitu od oluja. Oni su prirodna osnova za održive plave ekonomije koje naše zemlje nastoje izgraditi. No, njihova vrijednost seže i daleko izvan regije. Naši mangrovi i morske alge skladište ugljik. Naši grebeni održavaju bioraznolikost, a naše vode podržavaju migratorne vrste čija putovanja povezuju obale i širi ocean. Njihova zaštita možda jest regionalna odgovornost, ali je u interesu i ostatka svijeta.

Nama, regionalnim čelnicima ne manjka ambicije, niti čekamo da drugi definiraju kako bi očuvanje oceana trebalo izgledati. U mojoj zemlji, Sejšelima, vidjeli smo što se može dogoditi kada su ambiciozni ciljevi potkrijepljeni snažnim političkim obvezama i inovativnim financiranjem. Naše iskustvo s morskim prostornim planiranjem i financiranjem očuvanja pokazuje da se zaštita oceana može integrirati u nacionalni razvoj. Sada druge zemlje diljem zapadnog Indijskog oceana provode slične strategije oblikovane vlastitim prioritetima i okolnostima.

Kroz Nairobijsku konvenciju vlade su se obvezale na jaču suradnju u razvoju održivih plavih gospodarstava i učinkovitijih, uključivih oblika upravljanja oceanima. Regionalna strategija upravljanja oceanima uspostavila je mandat, a svi smo mi sada zaduženi za stvaranje financijskih mehanizama sposobnih za njegovo ostvarenje.

To je velik zadatak. Postizanje zajedničkog cilja zaštite 30 posto morskih i obalnih područja do 2030. godine zahtijeva više od crtanja granica na karti. Zaštićena područja moraju biti potkrijepljena znanošću, učinkovitim upravljanjem, provedbom zakona, sudjelovanjem zajednice i ulaganjima u održiva sredstva za život.

Sada kada je na snazi povijesni Sporazum o očuvanju i održivom korištenju morske biološke raznolikosti područja izvan nacionalne jurisdikcije, otvaraju se nove mogućnosti za očuvanje izvan nacionalnih voda. Regija zapadnog Indijskog oceana mora biti spremna utjecati na to kako će se sporazum provoditi. Naše odgovornosti protežu se daleko izvan okvira bilo kojeg pojedinačnog projekta ili bespovratnih sredstava. Grebeni se ne oporavljaju prema rokovima projekata, baš kao što se ribolovne resurse neće obnoviti u skladu s ciklusima financiranja. Očuvanje zahtijeva kontinuitet.

Zato su žene iz tri obalna sela na Anjouanu, u Komorima, osnovale udrugu nakon što su učile od ribarskih zajednica na Madagaskaru i Zanzibaru. Privremeno su zatvorile dio svog grebena za lov na hobotnice, pomogle u provedbi zabrane i zatim su čekale. Kada je ribolovno područje ponovno otvoreno, prosječni ulov hobotnica bio je dvostruko veći od prethodnog. Ideja je priješla granice zato što su zajednice istomišljenika bile otvorene za međusobno učenje.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

promo

Inin projekt proizvodnje zelenog vodika ulazi u ključnu fazu

Na te i druge načine zajednice zapadnog Indijskog oceana već preuzimaju vodstvo u očuvanju. No, održavanje i proširivanje njihova napretka zahtijeva financiranje koje podržava lokalno vodstvo, razmjenu znanja i dugoročno upravljanje ekosustavom. Nacionalne institucije i ulaganja u projekte ostaju ključni, ali neke su odgovornosti po svojoj prirodi regionalne. Ribolovne aktivnosti mogu se premjestiti, a vrste migrirati između međusobno povezanih staništa.

Prioriteti RCTF-a

Nijedan pojedinačni fond ne može financirati svaku stavku na dnevnom redu očuvanja. Kontrola zagađenja, zeleniji lukobrani i drugi pomorski prioriteti zahtijevaju različite instrumente. Unatoč tome, vlade rade na uspostavi Regionalnog fonda za očuvanje zapadnog Indijskog oceana (RCTF) koji može popuniti ključne praznine, mobilizirajući i osiguravajući održivu financijsku potporu za prioritete koji prelaze granice i najbolje se rješavaju na regionalnoj razini. Osmišljen kao dopuna, a ne kao konkurencija nacionalnim fondovima, razvojnim bankama i projektnom financiranju, RCTF će se usredotočiti samo na ona područja gdje prekogranična suradnja donosi jasnu vrijednost.

Regija u ovom pitanju ne počinje od nule. Konzultacije s vladama, organizacijama za očuvanje prirode i financijskim partnerima već su u tijeku, a temelje se na iskustvima iz bliska i daleka. No, sljedeću fazu moraju voditi vlade kako bi se utvrdili prioriteti RCTF-a, zaštitne mjere, struktura upravljanja i odnos s postojećim institucijama.

Međunarodni partneri mogu pomoći ubrzati taj posao. Od njih se ne traži da stvore novi program ili financiraju još jedan izolirani projekt. Oni mogu pomoći u izgradnji jedne komponente regionalne financijske arhitekture, usmjerene na potrebe očuvanja koje konvencionalna sredstva teško mogu održavati. Ne radi se ovdje samo o financiranju očuvanja u zapadnom Indijskom oceanu. Prava je prilika ulagati u vlastitu sposobnost regije da predvodi taj napor.

Kada se vlade sljedeći tjedan sastanu na Dvanaestoj konferenciji stranaka Nairobijske konvencije (COP12) obilježavat će 40 godina suradnje kroz taj sporazum. Također, moraju gledati u budućnost. Održiva plava ekonomija za regiju mora se graditi na zdravim ekosustavima koje podupire pouzdano, dugoročno financiranje. Cilj konferencije trebao bi biti odobriti sljedeću fazu RCTF-a pod vodstvom vlada, definirajući gdje on može dodati vrijednost i kako bi trebao surađivati s drugim regionalnim tijelima.

Zapadni Indijski ocean jedan je povezani sustav. Njegova budućnost zahtijeva financijska sredstva u skladu s udaljenostima koje njegove vrste prelaze, vezama koje njegovi ekosustavi održavaju i ambicijama koje njegove zemlje donose na stol.