Prilika ili izazov – to je otprilike dilema s kojom se suoče manje-više svi oni koji naslijede neku kompaniju. Preuzeti tako veliku odgovornost znači naslijediti, ne samo posao, već i kulturu i priču, ali i očekivanja. Kako to sve balansirati i u cijeloj priči izgraditi samog sebe i afirmirati se kao lider, pojasnila je na konferenciji Poslovnog dnevnika Change Makers održanoj u srijedu Eva Usmiani Capobianco, predsjednica Upravnog odbora JGL-a.

Na mjesto svog uzora

Naime, kompaniju je osnovao njezin otac Ivo Usmiani, a ona je kao kćer jedinica preuzela posao pa kaže kako za nasljednike ljudi često smatraju da su došli na nešto gotovo i osigurano, ali sve to za sobom vuče i druge stvari.

“Teško je to, posebice zbog tih predrasuda koje su u društvu. Uglavnom to svi gledaju kroz materijalnu prizmu, a nitko se ne pita kakav to teret ili odgovornost nosi. Međutim, ja bih rekla da je pogrešno zapravo uspoređivati osnivače i druge generacije jer imaju na neki način različitu svrhu. Osnivači su ti koji moraju biti bolji poduzetnici, koji pokreću nešto novo, a nasljednici su ti koji bi trebali možda biti na neki način bolji menadžeri”, kaže pa dodaje kako oni moraju kompaniju dodatno razvijati i osnažiti kako bi bila održiva i u nekoj budućnosti.

“Rekla bih da prezime omogućuje da dođeš na poziciju, ali samo zahvaljujući vlastitom imenu se možeš razvijati na toj poziciji.”

Moderator Saša Ćeramilac upitao ju je i kako se osjećala na dan kada je morala preuzeti poziciju?

“Tu su dvije vrste očekivanja, a ona teža su očekivanja od same sebe. Rasteš od malih nogu s tim nekim osjećajem da ti je sve nekako predodređeno, da je tvoj smjer zacrtan i gledaš prema tome. Vođenje kompanije je na kraju bio moj izbor, ali bilo je tu puno propitkivanja, no ja sam osjetila da sam spremna”, kaže pa dodaje kako njezini roditelji danas više usmjeravaju unuku, nego što su nju u djetinjstvu.

Na konferenciji Change Makers govorila je i o tome kako su joj i majka i otac bili poduzetnici, a onda se i sama našla u poziciji da to mora biti i ona.

“Morate naslijediti nekog tko vam je cijeli život bio neki uzor. Želiš biti kopija, a onda shvatiš da je to nemoguće, da možeš opstati jedino ako si autentičan. Shvatiš da je tata zapravo bio fenomenalan za to neko svoje vrijeme, ali ja ću donijeti neke nove poglede u ovim novim vremenima.”

Podatkovni centri

Znate li koliko bi vaša tvrtka izdržala bez ključnih sustava i koliko bi je stajao prekid?

Od Murtera do Zagreba

Imate li plan za vikend? Ovi restorani mogli bi biti razlog da krenete na put

Ivo Usmiani stvorio je JGL, Eva ga je naslijedila, ali on je i dalje ostao član, postavlja se pitanje – ide li joj ponekad na živce?

“Dogodi se tu i tamo da dođe do nekakvog konflikta, iako je to više moj unutarnji konflikt. Sama sebi kažem – budi zahvalna što ga imaš, što je tu pored tebe, što je zdrav, što se možeš konzultirati s njim i zapravo razgovarati o svemu, tako da to dođe i prođe.”

S obzirom na novo vrijeme, Ćeramilac ju je pitao je li već sama donijela neku važnu odluku za koju bi se pokazalo da bi je njezin otac donio drukčije. Odgovara kako je donijela već mnogo važnih odluka, ali priznaje da uvijek sve i njemu kaže.

“Pun je povjerenja, doslovce mi je rekao da je to moja budućnost i da moram sama odlučivati o njoj. On je potpuno dosljedan u tome što je rekao. Dakle, stvarno mi se maknuo s puta u tom smislu.”

Naglašava kako u procesu donošenja odluka ipak nikada nije sama jer Upravni odbor strateški vodi firmu i sve nadzire tako da ona predloži, a odluke se potom donose zajedno.

Kreće modernizacija

Inače, kompanija ulazi u najveći investicijski ciklus u svojoj povijesti vrijedan 139 milijuna eura.

“To je bio prirodni iskorak. Investiramo u nove proizvodne kapacitete, radno okruženje i modernizaciju procesa, ali sve to nam služi zapravo da bi mogli ostvariti ambicije koje smo si zacrtali. Imamo strategiju, vrlo smo fokusirani u tome što radimo i u tom smislu se ništa ne mijenja. Ono što se mijenja je možda način na koji radimo. Razmišljamo na koji se način možemo prilagoditi tržištu oko nas i gradimo tu svoju otpornost”, pojašnjava pa kaže da je sve to zapravo neka vrsta evolucije, a ne transformacije.

S obzirom na to da je spomenula viziju, postavlja se pitanje koja je to vizija konkretno, a ona kaže da je to da budu lideri u segmentima na kojima imaju fokus.

Eva je u kompaniji 17 godina i dobro zna što se do sada radilo i što se još treba postići, kako ima vodeću ulogu, dala je svoje predviđanje za tvrtku za sljedećih pet, 10 godina.

“Voljela bih da JGL bude jedna organizacija koja traje, koja je održiva, neovisno o bilo kojem pojedincu, uključujući i mene. Firma je bila godinama u nekakvom propulzivnom brzom rastu, a firma kao i svaki čovjek ima neke faze rasta. Imali smo fazu ubrzanog rasta, a prije toga fazu stvaranja rasta konsolidacije zrelosti. Mislim da je moja misija sada konsolidirati kompaniju, učvrstiti te temelje jer se spremamo na novi veliki iskorak.”

Pod novi iskorak misli na investicije, ali i jaču poziciju na globalnom tržištu zdravlja. Da bi se sve to ostvarilo potreban je poslovni način razmišljanja, a predsjednica Upravnog odbora JGL-a kaže kako sebe više doživljava kao menadžericu, u odnosu na poduzetnicu.

“Mislim da je na meni da nekako usmjeravam sve prema nekom željenom smjeru i zajedničkim zacrtanim ciljevima, a ne da poduzimam neke velike poduzetničke akcije.”

Čovjek kao temelj svega

Ćeramilac ju je zapitao i postoji li trenutak kada nasljednik mora biti spreman na neki način razočarati prethodnu generaciju da bi postao samostalan lider, a ona odgovara da je kroz to nedavno i sama prošla.

“Postoje takvi trenuci i mislim da je to nužno i jedini ispravan put. Ako ako želiš biti to što jesi, ako si autentičan i svoj, onda ima puno takvih trenutaka.”

Eva Usmiani Capobianco s jedne strane mora očuvati nasljeđe, a s druge strane osigurati budućnost – i jednom i drugom putu nešto se duguje.

“Nasljeđu dugujem jedno veliko poštovanje za sve ono što nas je dovelo do tu gdje smo danas, a u budućnosti dugujem nekakvu hrabrost za promjene. Kada govorim o očuvanju naslijeđa, tu mislim na očuvanju našeg identiteta jer u posljednje vrijeme kroz sve naše procese u firmi radimo jako puno na vraćanju čovjeka kao temelja svega”, govori pa pojašnjava kako je JGL uvijek bila firma koju ljudi doživljavaju da ima obiteljsku atmosferu, gdje se osjećaju opušteno i ležerno te to svakako žele zadržati.

S obzirom na to da je ona čelni čovjek, alfa i omega, isto tako može biti i kočnica. Za kraj se postavlja pitanje što ako osjeti da baš ona stopira razvoj kompanije.

“Imamo sve posloženo, ako se to dogodi, u tom trenutku sam spremna maknuti se. Gledam sve što je za dobrobit kompanije i ona se treba razvijati bila ja tu ili ne”, zaključuje.