Kupiti, prodati ili izaći na burzu – posljednja panel rasprava na ovogodišnjoj Change Makers konferenciji okupila je predstavnike triju kompanija (Tokić, Žito i ING-GRAD) koje su u posljednje dvije godine izašle na Zagrebačku burzu, predstavnicu regulatora te Matiju Mandić, članicu Uprave i glavnu direktoricu za financije iz Telemacha.
Pod vještom moderatorskom palicom predsjednice Uprave Zagrebačke burze Ivane Gažić sudionici su istaknuli dvije najveće vrijednosti koje kompaniji može dati izlazak na burzu: transparentnost i ozbiljnost. Posebno u očima predstavnika banaka i financijske industrije te poslovnih partnera. Kad su tvoje brojke poznate i svima dostupne, naravno da ti je više vrata otvoreno.
Bolja percepcija
Jozo Ljubičić, član Uprave i CFO Žito Grupe, rekao je kako se najvažnija promjena u kompaniji iz vlasničke perspektive dogodila prije izlaska na burzu.
“Najvažnije je bilo da je vlasnik Marko Pipunić nakon 35 godina poduzetničkog iskustva odlučio svoje vlasništvo podijeliti s drugima. Žito Grupa je putem IPO-a prikupila 130 milijuna eura novog kapitala, uz sudjelovanje više od 300 radnika, više od 4.100 malih ulagatelja i 27 kvalificiranih ulagatelja. Radnici su bili vrlo pozitivni prema samom procesu, čak je vladala i određena euforija uoči IPO-a. U ovih godinu i nešto pokazali smo da ispunjavamo ono što smo zacrtali i da stvaramo ozbiljan prehrambeni sustav u Slavoniji”, rekao je Ljubičić.
Ivan Augustin, član Uprave ING-GRAD-a, izjavio je kako je možda najveća promjena nakon IPO-a u očima njihovih poslovnih partnera.
“Bio sam nedavno na sastanku u jednoj od banaka. Radilo se o projektu s trećim partnerom, a iz banke su poručili da će projekt financirati samo zbog nas, partner im je tu bio manje bitan. Slično je i s ostalim bankama jer imaš jaču gotovinsku poziciju i možeš reflektirati na veće projekte. Naravno, lakše se i velike privatne kompanije odlučuju dati nam poslove jer vide našu knjigu narudžbi, znaju koliko smo poslova odradili i koje je kvalitete taj posao bio odrađen”, rekao je Augustin.
Ivana Gažić posebno je apostrofirala važnost inicijative Ministarstva financija i Hanfe “PutNaTržište – sandbox za simulaciju financiranja putem tržišta kapitala”.
Anamarija Staničić, zamjenica predsjednika Upravnog vijeća Hanfe, rekla je da je spomenuti projekt eksperimentalno-edukativni program koji poduzećima koja žele istražiti mogućnosti financiranja putem tržišta kapitala omogućuje da kroz simulaciju i stručno mentorstvo te podršku regulatora i tržišnih stručnjaka steknu realističan uvid u proces takvog financiranja (uključujući IPO, izdavanje obveznica i pristup rizičnom kapitalu), i to bez stvarnih regulatornih obveza ili troškova.
“Odaziv je bio vrlo dobar, vidimo da hrvatski poduzetnici žele doznati puno toga o tržištu kapitala. U projektu nam se trenutačno nalazi 51 partner, od kojih se 39 pojavljuje kao pomoć poduzetnicima. Cilj je inicijative potaknuti veći broj poduzeća da razmotre tržište kapitala kao izvor financiranja, povećati njihovu spremnost za javne ponude te ojačati transparentnost i profesionalizaciju poslovanja. Poanta nije da mi nagovaramo poduzeća da izlaze na burzu već da osvijeste da imaju više opcija za financiranje. Do sada smo održali sedam radionica na kojima je sudjelovalo 200 poduzeća što smatramo dobrom brojkom. U listopadu ćemo otvoriti službene prijave”, rekla je Staničić.
Akvizicija Bartoga važna za Tokić
Ivan Šantorić, predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor Tokić Grupe, govorio je, između ostalog, o akvizicijskim planovima.
“Kad smo se odlučili za Sloveniju, bilo je to logično zbog blizine tržišta i lakše logistike. Akvizicija Bartoga nas je puno toga naučila. S oprezom smo krenuli, nastojeći sačuvati DNA kompanije i njihovu ekspertizu i prebaciti na ostatak kompanije te, s druge strane, prebaciti know-how Tokića na njih. To je trajalo neko vrijeme i ja sam zadovoljan kako smo to odradili. Sačuvali smo kompanijsku kulturu i nismo željeli dopustiti da veći pregazi manjega i da se izgubi kompanijski potencijal. Vjerujem da u Hrvatskoj ima puno kompanija koje mogu biti i regionalni lideri, a to je i naša ambicija. Bilo je to zlata vrijedno iskustva za nas”, podvlači Šantorić.
Matija Mandić iz Telemacha je objasnila kako stvari stoje u kompanije koja nije na burzi.
“Naš je benefit to što možemo koristiti kapital vlasnika. To nam je bitno i zbog brzine odluka jer radi se o kapitalno intenzivnom sektoru. Strategija grupe nam daje određenu fleksibilnost. Dovoljno je reći da smo u proteklih pet godina investirali oko 700 milijuna eura što je veliki novac. Najviše smo ulagali u infrastrukturu. Odgovornost je ipak lokalna, na Upravi u Hrvatskoj, jer ulažemo lokalno, poznajemo tržište i naš je zadatk da ulaganja pretvorimo u novu vrijednost. Ne dobiješ novac samo da ga uložiš, već si za to i odgovoran”, rekla je Mandić.
