Najveći šok u opskrbi energijom u modernoj povijesti donio je iznenađujuću lekciju: globalni energetski sustav iznimno je prilagodljiv. Kad je rat u Iranu poremetio prolazak kroz Hormuški tjesnac, otprilike jedna petina svjetske opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom bila je pogođena. No, najgori scenariji uglavnom su izbjegnuti zahvaljujući višegodišnjim ulaganjima u otpornost.

Temelj otpornosti

Sjedinjene Države, Japan i Europa iskoristile su velike zalihe nafte. Kina je učinila isto, iskoristivši fleksibilnost koju je izgradila u svojim rafinerijama, petrokemijskoj industriji, čak i u prometnom sustavu. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati preusmjerili su naftu kroz cjevovode koji zaobilaze Hormuški tjesnac. Proizvođači koji svoje zalihe ne šalju kroz tjesnac povećali su izvoz, a trgovci i rafinerije brzo su preuredili lance opskrbe. Ukupno, više od petine barela nafte prevezenih morem u drugom tromjesečju 2026. godine išlo je drukčijom rutom nego prije krize.

No, ti amortizeri imaju svoje granice. Zalihe se iscrpljuju, kapacitet prerade ostaje opterećen, a alternativne rute podložne su prekidima. Štoviše, otpornost u jednom dijelu svijeta ne znači otpornost posvuda. Zemlje s manje opcija za odgovor – na primjer, zato što im nedostaju odgovarajuće vrste rezervi – suočile su se s višim cijenama i fizičkim nestašicama. U Indiji su opskrbe komercijalnim ukapljenim naftnim plinom bile ograničene mjesecima nakon početka rata u veljači. U Pakistanu su nestašice LNG-a i krajem kolovoza pridonosile rotacijskim restrikcijama struje. U tom kontekstu pitanje kako izgraditi otpornost postalo je hitno. Svakoj ekonomiji potrebna je energija, ali resursi koji je osiguravaju neravnomjerno su raspoređeni. Oko 95 posto svjetskog stanovništva živi u regiji koja uvozi barem jedno glavno gorivo. Kina uvozi otprilike 70 posto svoje nafte, a Indija gotovo 90 posto. Trgovina je stoga nužna. Pouzdane i diversificirane trgovinske veze temelj su otpornosti.

No, trgovina može stvoriti i ovisnosti koje postaju ranjivosti. Zemlje se mogu oslanjati na nekoliko geografski udaljenih dobavljača ili ruta koje su izložene prekidima. Hormuški tjesnac nije jedino pomorsko usko grlo na svijetu; dvije trećine trgovine energijom prolazi kroz barem jedno. Naša analiza 65 zemalja sugerira da je, u slučaju poremećaja, sposobnost odgovora ključna, pri čemu i kratkoročne rezerve (poput zaliha) i dugoročna rješenja (kao što su domaći resursi, alternativni dobavljači ili mogućnost zamjene goriva) imaju svoju ulogu. Raznolikost čimbenika u igri pomaže objasniti zašto ovisnost o uvozu u apsolutnim brojkama može biti varljiva: dvije zemlje koje uvoze istu količinu energije mogu imati vrlo različite kapacitete za odgovor jer jedna ima veće zalihe ili bolji pristup alternativama.

Čak i veliki neto izvoznik može biti ranjiv na poremećaje ako ovisi o uvozu određenih goriva. Brazil izvozi sirovu naftu, ali uvozi otprilike četvrtinu svoje potrošnje dizela. Indonezija izvozi ukapljeni prirodni plin (UPP), ali ovisi o uvezenoj nafti i ima ograničen kapacitet skladištenja rafiniranih goriva. Vlade već poduzimaju korake kako bi smanjile izloženost i ojačale svoje kapacitete za odgovor. Na primjer, Pakistan razmatra stvaranje strateških naftnih rezerv, Indija i Južna Afrika povećavaju svoje, a Indonezija ima za cilj povećati svoj kapacitet skladištenja goriva s otprilike 25 na 90 dana potrošnje.

No, zalihe same po sebi ne mogu osigurati dugoročnu energetsku sigurnost. Slično tome, iako druge mjere mogu smanjiti izloženost ili ojačati kapacitet za odgovor, svaka od njih ima svoje granice. Elektrifikacija i domaća proizvodnja čiste energije mogu strukturno smanjiti ovisnost o uvozu goriva. Procjenjujemo da bi trenutačno održive tehnologije s niskom emisijom, u teoriji, mogle zamijeniti uvoz u vrijednosti od 26 do 31 posto današnje globalne potrošnje nafte i plina. U praksi će tehnologija, ekonomija, početna ulaganja i obrt imovine utjecati na brzinu i opseg napretka u zamjeni.

Nova proizvodnja nafte i plina također može smanjiti ovisnost o uvozu, ali ne posjeduje svatko odgovarajuće resurse ili ekonomske uvjete. Domaći ugljen može podržati neke elektroenergetske sustave, ali s važnim posljedicama za emisije i kvalitetu zraka. Preoblikovanje trgovine može diversificirati dobavljače i rute, ali zahtijeva infrastrukturu koja sama može biti narušena. Jednostavno rečeno, ne postoji jedinstveno rješenje za energetsku sigurnost. Neke će strategije nastojati smanjiti ovisnost putem zamjene; druge će stvarati rezerve, osiguravati domaće opskrbe ili alternativne dobavljače i rute. Mnoge će činiti i jedno i drugo.

Izazovi i rješenja

Na kreatorima politika je da utvrde koja bi ranjivost mogla dovesti do najveće ekonomske i društvene štete te gdje ograničena ulaganja mogu donijeti najveću otpornost. To je osobito točno za gospodarstva u razvoju, kojima često nedostaje fiskalni prostor i pristup povoljnom kapitalu. Iako će ulaganja biti skupa, posljedice energetskih šokova mogle bi se pokazati još skupljima bez njih. U Južnoj Africi restrikcije struje smanjile su rast BDP-a za procijenjenih jedan do tri postotna boda u 2022. godini. Koliko će trenutačni energetski šok na kraju koštati ranjive ekonomije u razvoju, tek treba vidjeti, ali ukupni račun sigurno će biti znatan.

promo

Zašto kod većih obitelji broj sjedala postaje pitanje funkcionalnosti, a ne samo prostora

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Suradnja može pomoći da se ograničeni resursi iskoriste učinkovitije. Regionalne koalicije mogu pomoći zemljama da objedine rezerve, usklade odgovore u hitnim slučajevima, izgrade međusobno povezanu infrastrukturu ili osiguraju alternativne opskrbe po povoljnijim cijenama. Zemlje ASEAN-a već istražuju mogućnost stvaranja regionalne rezerve goriva kao odgovor na krizu u Hormuzu.

Tvrtke se suočavaju s istim izazovom, ali u drukčijem opsegu. Njihova ranjivost može ovisiti o jednom gorivu, sirovini, dobavljaču, luci ili proizvodnom pogonu. Mogu provesti stres-test tih izloženosti i utvrditi gdje fleksibilni ulazni resursi, alternativni dobavljači, zalihe, diversificirana proizvodnja ili učinkovitost opravdavaju ulaganje – uključujući za kontinuitet i prihode koje mogu sačuvati tijekom poremećaja. Trenutačni energetski šok neće biti posljednji. Samo ulaganjem u otpornost danas – donošenjem promišljenih odluka o tome koje ovisnosti treba riješiti i kako – zemlje i tvrtke mogu osigurati da, kada nastupi sljedeći šok, imaju opcije.