Kada Europska unija utvrđuje koji su resursi strateški, obično se usredotočuje na one u kojima konkurencija već dominira proizvodnjom (ili bi mogla u budućnosti).

Zato toliko često čujemo o poluvodičima, baterijama, rijetkim zemljama i vodiku. No, gotovo nikada ne čujemo o resursu EU-a koji se ne može replicirati nigdje drugdje: europskom tlu.

Nužan zajednički plan

Često smatrano tek dijelom krajolika, tlo je zapravo ključna infrastruktura. Temelj je naših prehrambenih sustava i proizvodi 95% hrane koju svijet troši. Štoviše, europska tla pohranjuju oko 75 milijardi tona ugljika, što je višestruko više nego u živoj biomasi njezinih šuma, a njihova porozna struktura služi kao tampon protiv suša i poplava – razornih događaja koji su postali sve češća pojava europskih ljeta. No, europsko tlo odumire.

Prema Europskoj komisiji, procjenjuje se da je 60 do 70 posto tala u EU-u nezdravo, a njihova degradacija gospodarstvo košta više od 50 milijardi eura (58 milijardi dolara) godišnje. S obzirom na to da stvaranje nekoliko centimetara plodnog površinskog tla može trajati i do tisuću godina, nastavak ovim putem mogao bi imati teške posljedice.

Problem je u tome što se ono što se ne mjeri ne može ni štititi – a kreatori politike rijetko vrednuju vrijednost zdravog tla. Kada se ekosustav tla u nekoj zemlji uruši, njezin BDP se gotovo ne pomiče, iako je zemlja nedvojbeno siromašnija. Europa posebno dobro poznaje rizike neevidentiranih ovisnosti: nakon što su isporuke plina iz Rusije prekinute nakon punog napada Kremlja na Ukrajinu, europske su vlade morale izdvojiti oko 500 milijardi eura kako bi zaštitile građane i industriju od rastućih cijena energije.

Degradacija tla drukčija je jer je riječ o postupnom procesu za koji smo isključivo odgovorni mi sami. Budući da ovdje nije riječ o slučaju u kojem strani protivnik preko noći odluči uskratiti ključni input, kreatori politike često ne prepoznaju da zdravo tlo gradi otpornost – sposobnost sustava da nastavi funkcionirati unatoč poremećajima.

Ohrabrujuće, EU posjeduje mnoge alate potrebne za djelovanje. Zakon o praćenju stanja tla, na snazi od prosinca, uspostavlja zajednički okvir za procjenu sadržaja ugljika, erozije, biološke aktivnosti te kapaciteta zadržavanja i infiltracije vode. Uredba iz 2024. obvezuje države članice na sastavljanje računa za sedam određenih usluga ekosustava (iako usluge koje pruža tlo, među kojima je najvažnije zadržavanje vode, i dalje ostaju na rubu). U srpnju je Europska komisija donijela metodologije certifikacije koje će poljoprivrednicima pomoći da pristupe financijskim nagradama za mjerljive ishode za tlo.

nije znanstvena fantastika

180 uređaja povezano u jedan sustav: U Zagrebu možete vidjeti kako izgleda dom koji misli umjesto vas

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Ono što bloku nedostaje je sveobuhvatan plan za povezivanje tih mjera i pretvaranje zdravog tla u prednost za one koji ga održavaju. Zajednička poljoprivredna politika plaća održive prakse, ali ne i provjerljiva poboljšanja zdravlja tla i zadržavanja vode. Komisija ima priliku to promijeniti svojim okvirom za europsku klimatsku otpornost i upravljanje rizicima, koji se očekuje kasnije ove godine.

Kao poslovni lideri, investitori i savjetnici u tim lancima vrijednosti smatramo da bi okvir, koji ima za cilj učiniti otpornost vodećim načelom ulaganja, trebao uključivati tri obveze. Prvo, trebao bi proširiti obvezno računovodstvo ekosustava na usluge koje pruža zdravo tlo, počevši od zadržavanja vode, te pozvati na njihovo uključivanje u nacionalne ekonomske račune.

Drugo, trebao bi proširiti nagrade temeljene na ishodima s ugljika na zdravlje tla i zadržavanje vode, kako bi poljoprivrednici i upravitelji zemljišta mogli imati korist od mjerljivih rezultata. Treće, trebao bi osigurati da ti pokazatelji usmjeravaju javnu potporu i investicijske odluke, baš kao što to danas čine metričke vrijednosti ugljika.

Okvir otpornosti

Neki će tvrditi da si Europa ne može priuštiti te obveze. Naprotiv: mrtvo tlo vodi nižim urodima, višim cijenama hrane i većoj izloženosti suši i poplavama, a sve je to skupo. Što je još gore, ovaj oblik krhkosti predstavlja regresivan skriveni porez. Kako bi se spriječilo da najugroženije slojeve društva pritisnu više cijene hrane i sve učestalije klimatske nepogode, moramo napustiti fikciju da degradacija tla nema stvarne troškove.

Europa nije usamljena. U kolovozu se u Ulan Batoru u Mongoliji održala 17. Konferencija stranaka (COP17) Uz UN-ovu Konvenciju za borbu protiv pustinjenja, s fokusom na obnovu degradiranog zemljišta. Iako su se vlade složile oko mobilizacije novih inicijativa financiranja za obnovu zemljišta i otpornost na sušu, nisu postigle obvezujući globalni okvir za sušu, što naglašava trajni jaz između znanstvene hitnosti i političkog djelovanja. No, još uvijek ima nade. Mnoge zemlje globalnog Juga, posebice proizvođači kave, kakaa i voća, počele su tretirati zdravlje tla kao strateški resurs.

Unatoč tom napretku, napori u području degradacije tla i dalje su fragmentirani. Europa bi trebala poticati saveze za tlo, uz potporu vlada koje se slažu oko važnosti mjerenja i potrebe za pravilima koja nagrađuju obnovu tla. Također bi trebala nastaviti s ovom agendom na listopadskoj UN-ovoj konferenciji o biološkoj raznolikosti u Erevanu u Armeniji i na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama u Antalyi u Turskoj u studenome te to učiniti kamenom temeljcem svojeg novog okvira otpornosti.

Kako je napisao francuski pjesnik René Char: “Našu baštinu nitko nam nije ostavio oporukom.” Tlo prelazi iz jedne generacije u drugu, a ipak se ne pojavljuje u našim ekonomskim računima. Umjesto toga, Europa je desetljećima računala samo ono što proizvodi, a ne ono što posjeduje. Dokle god se to ne promijeni, polagana smrt kontinentalnog tla nastavit će se.

* Koautori članka su Adrien Geiger, izvršni direktor tvrtke L’Occitane en Provence i Brune Poirson, bivša francuska državna tajnica u Ministarstvu ekološkog i inkluzivnog prelaska, osnivačica Udaan Advisoryja

© Project Syndicate, 2026.