Hrvatska može biti zadovoljna i ovogodišnjom turističkom sezonom, iako joj je percepcija “skupe destinacije, koja ne nudi baš vrijednost za novac”, o čemu se intenzivno pisalo po stranim medijima i društvenim mrežama, sigurno uzela dio turista.

Hrvatske ljepote, čisto i bistro more te očaravajuća raznolikost na tako malom prostoru jedinstveni su u globalnim okvirima i to je naš ključni adut, ali – rekli bi pragmatični turisti – nije sve u ljepoti, puno toga je u usluzi, cijeni i osjećaju da ste se dobro proveli a da ne morate otići u minus ili dirati ušteđevinu.

Kapaciteti i izravni letovi

Nema dvojbe da je dio turista koji su možda planirali uživati u Hrvatskoj ove godine odlučio svoje povjerenje pokloniti drugim mediteranskim destinacijama. Ako je suditi po statistikama, ove je godine prilično profitirala Grčka. Samo u prvih šest mjeseci primila je čak 13 i pol milijuna stranih turista, što je 15,4 posto više nego lani. U istom razdoblju turistički prihodi dosegnuli su 8,80 milijardi eura, što je bio plus od 14,8 posto u odnosu na prošlu godinu. Dok je u lipnju Hrvatska imala otprilike sličan broj turista kao lani, Grčku je taj mjesec uoči špice sezone posjetilo čak 4,92 milijuna gostiju. Bio je to brži rast od Španjolske i Italije, koje su rasle nešto manje od pet posto. Doduše, te brojke nije pratila i potrošnja jer su Europljani očito ove godine nešto šparniji pa su trošili oko šest posto manje nego inače. Po potrošnji i ukupnom volumenu ipak caruje Španjolska. No, Grci mogu biti itekako zadovoljni jer su uspjeli promijeniti trendove i osigurati znatan rast na njemačkom tržištu, koje je i Hrvatskoj najvažnije – tamo Španjolska više nije broj jedan, već je to Grčka.

Do 1. srpnja za Grčku se odlučilo čak deset posto Nijemaca više nego prošle godine (otprilike oko dva milijuna). Trendove je još u predsezoni najavio TUI, koji je objavio da je Grčka u ranim rezervacijama za ljeto 2026. pretekla Španjolsku, koja je dugo bila najtraženija europska destinacija među njemačkim turistima. Kreta, Rodos i Kos ušli su u TUI-ovih pet najprodavanijih ljetnih destinacija, odmah iza Antalye i Mallorce. TUI fly ljeti prema grčkim otocima šalje oko 180 letova tjedno, a cijeli koncern godišnje u Grčku doveze oko četiri milijuna gostiju.

Uz uspjeh na zahtjevnom njemačkom tržištu, Grčka je uspjela šarmirati i Talijane, koji su posljednjih godina postali nešto kritičniji prema hrvatskoj turističkoj ponudi. Dolasci iz Italije u grčke destinacije u prvom polugodištu porasli su 18 posto, a prihodi od Talijana čak 31 posto. Samo u lipnju broj Talijana u Grčkoj porastao je 22 posto u odnosu na lani, a njihovi prihodi su povećani čak 34 posto. Tako su Talijani u Grčkoj samo u jednom mjesecu ostavili 248 milijuna eura.

Pravo je pitanje – što je Nijemce i Talijane privuklo Grčkoj? Na prvi pogled – sigurnost i predvidivost. Nakon geopolitičkih napetosti na Bliskom istoku početkom godine, europska potražnja preusmjerila se prema bližim, poznatijim i dostupnijim destinacijama. Grčka je u EU, plaća se eurom, nema vize, nema shengenskih kontrola, a zračni koridori nisu ovisili o zaljevskim čvorištima. Turska je zbog toga izgubila dio europske klijentele pa su i njemački paket-turisti koji su lani birali Antalyu ove godine otišli na Kretu ili Rodos. S druge strane, niže cijene nisu više tako moćan turski adut. Inflacija i tečaj suzili su razliku u cijenama all-inclusive aranžmana. Usporedimo li kvalitetu hotela, infrastrukturu, osjećaj sigurnosti i dodatne sadržaje, moramo priznati da je Grčka puno uložila u nove hotele višeg razreda, obiteljske resorte i sadržaje za djecu. Ne treba zanemariti ni izravne letove iz svih dijelova Njemačke. Nijemac ne mora ići preko Münchena da bi došao do svog komadića mora, već leti iz vlastitog susjedstva. To je prednost koju Hrvatska na Jadranu ima cestom, ali ne i prema otocima.

Ako su Nijemci donijeli brojke, manje su trošili pa su to Grcima nadoknadili Talijani, koji nisu pazili hoće li potrošiti euro više ili manje. Pritom je zanimljivo da Talijani doma uspješno pune vlastite hotele, imaju svoju obalu te Sardiniju i Siciliju. Broj rezervacija trajektnih karata Talijana za grčke otoke porastao je čak 14 posto, dok je naša Jadrolinija obustavila trajekt za Anconu. Primjerice, Skiathos je po potražnji među talijanskim gostima skočio čak 81,4 posto, a slijede Kos i Sifnos. Blizina, kratki letovi Rim – Atena i Milano – otoci, trajekti iz Barija i Ancone, ista valuta i osjećaj da “nisi otišao daleko, a dobio si potpuno drukčiji Mediteran” – čini se da je bila dobitna formula za talijanske turiste. Talijan ne ide u Grčku po all-inclusive uslugu kao Nijemac, već ide istraživati otoke, kušati hranu i podizati raspoloženje po tavernama pa zato i troši više.

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Najbolja održiva mala tvrtka

Premifab treću godinu zaredom najbolja održiva mala tvrtka u Hrvatskoj

Zašto se gost vraća

“Španjolska nudi masovni turizam i ima lijepe gradove. Turska ima masovne obiteljske resorte i niske cijene. Hrvatska ima prekrasan Jadran i povijesne zidine. Italija je pak kultura i gastronomija. Ali, Grčka to sve prodaje odjednom – ima dvjestotinjak naseljenih otoka, antiku, Atenu kao city-break, Kretu kao obiteljski all-inclusive, Mikonos za noćni život, a manje otoke kao bijeg od gužve. Volim dobro jesti i piti, a Grčka me razmazila… Turist poput mene može u tjedan dana spojiti plažu i Knosos ili trajektom skočiti na Hidru ili Eginu, a pritom neću morati potrošiti onoliko koliko sam lani potrošio u Dalmaciji”, tumači Michele iz Milana, kojeg sam susreo u povijesnom gradu Rethymnu na Kreti. Njega i prijatelje – otvoreno priznaje – privukla je kombinacija koju konkurencija teško kopira: europska sigurnost, gusta mreža letova, otoci s mnoštvom sadržaja, hrana i osoblje zbog kojih se vraćaš, i cijena koja više nije kazna u odnosu na Tursku, a ipak izgleda korektnije od prenapuhanoga hrvatskog Jadrana. Posebno hvali grčko gostoprimstvo. Kaže sa smiješkom – onako kakvo su Hrvati imali prije desetak ili 20-ak godina pa se malo izgubilo u utrci za zaradom.

Rekoh Micheleu da je možda previše kritičan prema Hrvatskoj. Naime, analiza provedena na više od 1,6 milijuna recenzija pet mediteranskih zemalja pokazala je da Hrvatska ima najvišu ukupnu ocjenu po ljubaznosti (8,91), ali joj Grčka puše za vrat (8,909). No, kad se usporede ispitanici koji su bili u obje zemlje, predstavnici čak 11 od 12 nacija smatraju da ih nekako srdačnije dočekuju ipak u Grčkoj. Kod Grčke čak 31,5 posto pozitivnih komentara otpada na osoblje po hotelima i restoranima, a kod Hrvatske tek 19,2 posto. To je jedan od ključnih razloga zašto se gost vraća.

Istražujući ovo ljeto grčku turističku ponudu i pitajući se što možemo naučiti od grčkih turističkih i ugostiteljskih djelatnika, osobno sam svjedočio toj grčkoj ljubaznosti i gostoljubivosti, koja je povijesno ukorijenjena. To je, s jedne strane, još od antičkog doba povezano s čašću. Uostalom, pogledajte u novoj “Odiseji” kako su se odnosili prema potpunim neznancima. Grci imaju potrebu učiniti nešto dobro i plemenito prema gostu i strancu jer je to svojevrsna dužnost prema zajednici i potvrda dostojanstva. Biti dobar domaćin nije samo stvar pristojnosti, već i pitanje morala. Arogancija i neljubaznost bili bi sramota za obitelj i zajednicu, a samoponiženje za domaćina. Da se razumijemo – i Hrvati su itekako spremni pomoći čovjeku u nevolji, počastiti i potpunog stranca, pa i žrtvovati se za druge. Ali, često nam nedostaje osmijeh koji bi to znao svijetu prodati kao koncept, odnosno dio našeg identiteta.

Ono što me je pomalo iznenadilo (znajući kolika je mašinerija hotelsko-ugostiteljski sustav) je da su me u gotovo svim restoranima i hotelima posluživali uglavnom domaći ljudi, Grci, dok su useljenici bili u popratnim službama, najčešće bez doticaja s gostima i pritom konobari i konobarice ne skidaju osmijeh s lica. Koliko god im turističke želje išle na živce, to ne pokazuju. Odlično objašnjenje mi je dao Konstantinos, menadžer u jednom popularnom restoranu.

“Jedino naši ljudi znaju dobro prodati grčki identitet i grčku gastronomiju. Stranci se trude, ali trebat će im vremena da se poistovjete s našom zemljom. Ovdje nije riječ o tehničkoj usluzi stavljanja hrane i pića na stol, što može isporučiti i naš priučeni radnik iz Azije, već o prodaji emocija.”

Mislim da brojni hrvatski ugostitelji to ne razumiju. Hrvatska je nakon uvođenja eura tijekom tri sezone poskupjela dovoljno da je tijekom ljetne sezone postala skuplja od Grčke i Španjolske. Obilna večera kakvu sam na Visu ili Korčuli plaćao i 500 eura za četveročlanu obitelj, u spomenutom turističkom gradu Rethymnu iznosila je 240 eura. Pritom smo osjećali kraljevski tretman, dok smo u nekim našim restoranima bili sretni ako bi nas zbunjeni i priučeni konobar pogledao ili zaboravljeni prilog isporučio nakon što smo pojeli glavno jelo. Ni Grčka nije tako jeftina, posebno ako je usporedite s Turskom. Ali, u očima Nijemca i Talijana i dalje izgleda kao da za istu ili sličnu svotu dobivaju više kvalitete, bolju uslugu, više sadržaja i manje pritiska da moraju paziti na svaki potrošeni euro.

ZL u Irkalionu ruši rekord

Znamo da je Hrvatska po indeksu sezonalnosti najovisnija o ljetnom turizmu među svim mediteranskim destinacijama (79,1 posto). No, i Grčka živi od ljeta – indeks sezonalnosti je oko 73 posto, visoko iznad Španjolske (53) i Portugala (55), ali oni ipak uspiju razvući sezonu i do šest mjeseci. Ovdje se živi punom parom od svibnja do listopada, što posebno odgovara starijim Nijemcima i parovima bez školske djece.

“Hrvatski je problem što žele u dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu i ostatak se odmarati”, kaže mi ugostitelj Nikos, koji je svojedobno pokušavao napraviti posao u Dalmaciji. “Ovdje se radi više, iako Europa misli da smo mi Grci lijenčine te da samo od Bruxellesa čekamo pomoć”, dodaje.

Objašnjava kako imaju znatan broj turista s Balkana, osobito Srba, koji dolaze vlastitim automobilima, ali naglašava kako su oni potpuno drukčiji gosti od Talijana i Nijemaca, koji ipak “nose” sezonu.

E sad, nekoliko riječi o Kreti, koju sam ovog ljeta imao priliku istraživati. Ako je Grčka ove godine povukla dio gostiju drugih mediteranskih destinacija, Kreta je taj posao obavila u velikom stilu jer je i dalje najposjećeniji grčki otok s oko 19 posto nacionalnih turističkih prihoda. Nije tipična grčka razglednica kao Santorini. Ne očekujte party provod kao na Mikonosu. Kreta je golem otok, dugačak 260 kilometara, koji će vam istodobno ponuditi vrhunske netom obnovljene obiteljske all-inclusive resorte, kilometarske pješčane plaže, minojsku palaču, ružičasti pijesak i planinski kanjon. Doduše, nema raznolikosti ni hladovine poput one u Dalmaciji. Vidjet ćete puno pustopoljina i maslinika, a između plaže i hotele… No, unatoč nedostacima, zračna luka u Iraklionu u prvih osam mjeseci ruši povijesni rekord. Do kraja kolovoza kroz tu neuglednu zračnu luku koja nosi ime Nikosa Kazantzakisa, po jednom od najvažnijih pisaca moderne grčke književnosti i najprevođenijem grčkom autoru, prošlo je 7,3 milijuna putnika. Baš u kolovozu su srušili rekord od 68.818 putnika u jednom danu. Nijemci su, kao što rekoh, najbrojniji, Talijani vrtoglavo rastu, a ukupnu brojku u znatnoj mjeri još čine Britanci, Francuzi, Izraelci, Poljaci i Nizozemci.

Ne ‘puca’ u špici sezone

Ponuda na Kreti ne ovisi samo o kvaliteti resorta, iako imaju oko 220 tisuća hotelskih kreveta i oko 200 tisuća kreveta u privatnoj ponudi (što legalnih, što nelegalnih), nude i povijest i kulturu, ruralni turizam, gastronomiju, prirodne ljepote, luksuz, noćni život. Za svakoga ponešto. Ljetovanje na Kreti mogu bez problema priuštiti i manje dobro stojeći Grci, a dovoljno sadržaja pronaći će i svjetski jet set. Pritom je Kreta dovoljno velika da ne “puca” u špici sezone, niti osjećate gužve, osim u zračnoj luci. A i to će se promijeniti jer se upravo završava nova zračna luka u Kasteliju, udaljenom 40-ak kilometara od glavnoga grada, na mjestu vojne baze. Planirani početni kapacitet iznosi 11 milijuna putnika godišnje, s mogućnošću povećanja do 18 milijuna. Planira se otvaranje za dvije godine, a, usporedbe radi, Zračna luka Zagreb teško će dostići planiranih pet milijuna putnika do kraja ove godine.

Iako se ljepotom i čistoćom mora ne može mjeriti s našom Dalmacijom i njezinim otocima, ovaj peti najveći otok na Mediteranu ima prekrasne pješčane kilometarske plaže, čisto i toplo more (doduše, uz ponešto valova koji često ograničavaju kupanje u moru), bogatu povijest i izvrsnu hranu. Kretska (mediteranska) prehrana smatra se jednom od najzdravijih i najukusnijih. Lokalno maslinovo ulje (otok ima milijune maslina), salate, svježa riba i plodovi mora, sirevi, med, povrće, vina… Kreta jako polaže na proizvodnju organske hrane, a resort Creta Palace, u kojem smo bili, ima vlastite plantaže i farme, odakle dolaze namirnice za goste… Grčka je zemlja koja je ekopoljoprivredu pretvorila u masovni, izvozni i turistički argument brže i masovnije nego većina drugih mediteranskih članica EU-a. Udio ekozemlje (od 17 do 22 posto, ovisno o izvoru) otprilike je dvostruko veći od hrvatskoga. Po broju farmi na kojima se uzgajaju organski proizvodi Grčka je treća u Europi, odmah nakon Italije i Francuske. To nije slučajnost, nego posljedica tisuća sitnih maslinika, proizvođača voća i povrća te uzgajivača koza i ovaca, koji se lakše certificiraju nego veliki ratarski sustavi. Većina grčkoga ekološki proizvedenog ulja i povrća, koje na završi na stolovima hotela i taverni, nađe se na policama trgovina u Njemačkoj i Italiji. Hrvatska ima najbolje maslinovo ulje na svijetu, ali čini se da je Grčka uspješnija u zajedničkom brendiranju destinacije i njezinih poljoprivrednih proizvoda, ali i uzgoju i plasmanu domaće proizvodnje u hotelijerskom sektoru na štetu uvoza, po kojem je Hrvatska poznata.

Dakle, iako su Hrvatska i Grčka teško usporedive jer imaju potpuno drukčiju logiku razvoja turizma, ipak se zapitajmo što možemo naučiti od te mediteranske konkurencije? Grčka ima volumen (Kreta sama nosi više od polovice hrvatske sezone) i širok izbor za svoje goste. Ima dovoljno all-inclusive resorta za obitelji, ali na dovoljnoj razini kvalitete da se ne mora boriti s jeftinom i lošijom turskom konkurencijom. Uspješno prodaje svoje prirodne potencijale, iako su – kako rekoh, neusporedivi s onima u Dalmaciji i Istri. Imaju dulju sezonu, jače chartere iz Njemačke i Britanije, hrana je autentična i uspješno priča ekopriču, cijene su u restoranima niže – cijena noćenja u špici često niža je nego na hrvatskom Jadranu za isti broj zvjezdica…

Hrvatski pružatelji turističkih usluga dižu cijene brže od sadržaja i kvalitete koju nude. Logično je da cijenu podigne restoran s Michelinovom preporukom ili novouređeni luksuzni klub, ali je blesavo da te cijene prate i lokalne pizzerije, ćevabdžinice i pekarnice, a to se nažalost događa u hrvatskim destinacijama. Ponuda se često bazira na kratkom boravku gostiju, koji se posljednjih godina žale na skup parking, skupe restorane, slabe veze zrakoplovom izvan srpnja i kolovoza, lošu ponudu prilagođenu obiteljima u kojoj je na pametan način “sve uključeno”. Nedostaje dodatnih sadržaja poput terena za golf. Previše ovisimo o automobilskim gostima i infrastrukturi nekoliko gradova na obali, koji nas povezuju s otocima. Eko i gastro ostaju važna niša, ali nisu stopljeni s destinacijama. Sve u svemu, loše je kad turist osjeti da nije dobio vrijednost za novac a da ga pritom još nitko nije šarmirao da mu to baš i ne smeta. Dakle, dan boravka u Hrvatskoj nedvojbeno je skuplji. Zato je biraju gosti koji borave kraće, a u Grčku odlaze oni koji se žele odmarati dva ili tri tjedna. Hrvatska je odlično pozicionirana u Europi i idealna za goste s automobilima. Većina gostiju u Grčku mora zrakoplovom. Tamo gdje Hrvatska traži “premium” cijenu bez premium usluge, rapidno gubi. Tamo gdje Grčka nudi relativno dobru uslugu upakiranu u emociju i ljubaznost za manje novca, ona i pobjeđuje. Hrvatska prodaje blizinu i slikovitost, a Grčka prodaje odmor koji je priuštiv i isplativ. Hrvatski ugostitelji dižu cijene za istu i sličnu uslugu, a Grčki obnavljaju infrastrukturu, podižu vlastite farme i zadržavaju konkurentnost.

I Grčka je imala svojih uspona i padova u turizmu. Još se osjećaju posljedice loših politika. Primjerice, razvikani Santorini i Mikonos počeli su se gušiti – previše ljudi, kraći boravak, manja potrošnja po gostu. Odgovor je bio – otkriti svijetu čari Krete, Rodosa, Krfa i drugih otoka te produljiti sezonu. Ulagali su u ponudu, a tek onda u marketing. Nijemce i Talijane vukli su s turskih obala kombinacijom cijene, izravnih letova i osjećajem sigurnosti, a ne sloganima. Sve u svemu, možda Grci nemaju ljepotu prirode kao mi u Hrvatskoj (stvarno nedostaje naše kristalno plavo more, raznolikosti i hladovina), ali nude autentičnost, povijest i vrijednost za novac.

Još kad bismo znali…

Teško da bih se opet vratio na Kretu, ali lijepo je vidjeti što radi konkurencija i koliko su Grci naučili na vlastitim pogreškama i lutanjima u ugostiteljstvu i turizmu (neki naši tek trebaju naučiti). Ali, nakon svakoga takvog putovanja sve sam uvjereniji kako Hrvatska jest jedna od najljepših zemalja svijeta. Na tako malom prostoru toliko prirodnih ljepota, kulture i baštine, tradicija i običaja, dobre hrane… Još kad bismo sve to znali mudrije čuvati i atraktivnije prezentirati i nuditi svijetu. A primjer Krete nam govori kako se manju atraktivnost destinacije uspješno može nadoknaditi boljim menadžmentom, ljubaznošću i kvalitetom usluge.